Škare Ožbolt o Oluji i mimohodu: Ne junačimo se i ne slavimo oružje, slavimo pobjedu u Domovinskom ratu

Škare Ožbolt kaže da je Tuđman uvijek nastojao prije poduzimanja akcija na miran način razriješiti stvari, što je na neki način "bila i njegova konstanta".

"Kad su svi mirovni pregovori bili iscrpljeni se krenulo na vojnu operaciju. Trećeg kolovoza je bio posljednji pokušaj mirnog rješenja da se pobunjeni Srbi i SAO Krajina vrate u ustavnopravni poredak RH. Poslali su Stipetića, Pašalića i mene na te pregovore. Ta akcija je imala i vojnu i političku dimenziju", naglašava Škare Ožbolt.

Bihačka enklava

Nadalje podsjeća: "HV je bila tad dovoljno ojačala i napravila je sporazum s Armijom BiH i HVO-om kako bi se oslobađala ne samo hrvatska okupirana područja nego i područja bihačke enklave koja su praktički bila u okruženju. To je bila tzv. sigurnosna zona UN-a, što je isto jedan veliki apsurd, da se i njih oslobođalo. Bihačkoj enklavi je prijetila sudbina Srebrenice u to vrijeme i zato je ta akcija bila izuzetno važna", podcrtava. Osvrnula se i na diplomatski aspekt:

"Mandati koji je UN provodio na području Hrvatske (UNCRO i UNPROFOR) nisu dali rezultate. To je bio argument Hrvatske da poduzme ovu akciju i spriječi onu sudbinu, tzv. ciparski sindrom, da do tog nije došlo."

Je li strahovala da Srbija pristane na uvjete koje je tražila Hrvatska? U tom bi slučaju, govori Škare Ožbolt, Oluja bila bi odgođena ili se - ne bi ni dogodila.

"U tom slučaju bi slijedio mukotrpan period međusobnog natezanja oko toga kako će se i gdje provoditi... Ovo je bila daleko najbrža situacija. Sudeći po onome što su cijelo vrijeme pokazivali, a to je da se ne žele integrirati, svi naši pregovori su bili pola koraka naprijed, a četiri natrag. Nije se jednostavno to moglo nikako drugačije iščitati osim iz mojih strahova", komentira ona.

Zašto je građanima bitno ovakvo obilježavanje Oluje?

"Hrvatska svim svojim aktivnostima i porukama, pogotovo na svečanijim obljetnicima govori uvijek isto - mi smo se oslobodili, sami smo se oslobodili. Nitko nam nije pomogao i nismo bili osvajači. Pokazali smo model koji je bio najuspješniji model - pokušaj nalaženja mirnog rješenja, a kad to nije bilo moguće - vojno. Mi ne slavimo oružje", podcrtava.

Bivša ministrica osvrnula se i na mimohod. Jasno ukazuje na sljedeće:

"Demonstracije naše vojne moći nije demonstracija toga da se mi sad junačimo i slavimo oružje, mi slavimo pobjedu u Domovinskom, obrambenom ratu i time poručujemo da Hrvatska jako vodi računa o svojoj sigurnosti, ali i da nitko ne pokušava ugroziti Hrvatsku.

Što se tiče odnosa s našim istočnim susjedom, Srbijom, Vesna Škare Ožbolt ocjenjuje ih najvažnijima u regiji.

"Oduvijek su bili i bit će u budućnosti jer će uvijek uvjetovati stabilnost ili nestabilnost cijele regije. Tuđman je uvijek govorio da treba normalizirati odnose sa Srbijom, ustaliti ih i stvoriti sigurnost za Hrvatsku. Oni su i dan-danas puni trzavica", kaže, no smatra da u stvarnosti to dobro funkcionira, a napetosti se zadržavaju na riječima i hostilnim porukama uoči velikih obljetnica.

Sukcesija i arhivi JNA-a

Nastavlja: "Nije još završena sukcesija, što je nakon 30 godina sramotno. Arhivi JNA također su trebali biti podijeljeni. Iz tih se kutija stalno vade neki slučajevi i po njima dižu optužnice što smatram problematičnim", kaže.

Ističe da se i granica s Dunavom "mora urediti", budući da je trenutačno rješenje isto od završetka integracije. "S druge strane je ostao hrvatski teritorij - Šarengradska Ada", ističe.