povjesničar o Vukovaru
Klasić: Hrvatska je posljednja koja bi drugima trebala dijeliti lekcije o suočavanju s prošlošću

Gost naše Nine Kljenak u Novom danu povodom obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje bio je povjesničar i profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Hrvoje Klasić.
„Danas nema nepoznanica o tome što se događalo, o padu Vukovara, o svemu. Ali kako danas gledati na Vukovar, što bi danas on trebao nekome značiti? Onima koji su ga preživjeli, koji imaju nestale, žrtve, njima znači jedno”, kaže Hrvoje Klasić.
„Ali pitanje je što znači, recimo, mojim studentima ili mladima. Generalno, većinu mladih ne zanima prošlost i ne znaju puno o tome. To je nekako normalno. S protokom vremena brojni događaji koji u tom trenutku toj generaciji djeluju epohalno, bitno, poput 1945., onima koji su živjeli 1965. ili 1985. djeluju kao davna prošlost”, dodao je profesor s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
„Vukovar treba ostati opomena”
Klasić smatra da bi Vukovar trebao biti ne samo simbol nego i opomena.
„Vukovar treba ostati opomena. On je simbol, ali trebao bi podsjećati na opomenu, pokazati mladima danas što sve čovjek može biti. Da može biti rušitelj, bezosjećajna zvijer, ali s druge strane čovjek može biti i solidaran, požrtvovan, hrabar. Sve nam je to Vukovar pokazao.
U principu, prošlost treba služiti tome, da bude pouka, učiteljica života. Ne samo da znamo što se dogodilo 18. studenoga 1991. godine nego da vidimo kamo nacionalizam, imperijalizam i težnja da pokorite druge ljude mogu odvesti. Vukovar je upravo jedna takva opomena.”
„To što mlade ne zanima prošlost nije nedostatak patriotizma”
Ipak, kaže da je normalno što novije generacije imaju manje doticaja s ratom.
„Nema udžbenika u kojem se ne spominje Vukovar, u javnosti se o tome puno priča. Rekao bih da nema interesa. Ali to je normalna stvar, to nije nepatriotski. Živimo u drugačijem svijetu, brzom svijetu, svijetu brzih informacija.

Ali to je i generacijska stvar. Kao što se ja, kada sam išao u školu osamdesetih, nisam mogao poistovjetiti s onima iz Drugog svjetskog rata koji su nam govorili koliko je to bitno za naše društvo. Meni to nije bilo toliko bitno. Tako je i sada. S desnice će reći da je to pomanjkanje patriotizma, ali to nije to”, kaže Klasić.
„Ono što se događa u Srbiji veliki je test i za hrvatsko društvo”
Osvrnuo se i na obećanje novog početka u susjedstvu, ali istaknuo kako se treba suzdržati od pretjeranog dociranja novoj vlasti u Srbiji.
„Ovo što se događa u Srbiji veliki je test i za srpsko, ali i za hrvatsko društvo. Krenut ću od hrvatskog. Već čujemo o tome kako novu vlast u Srbiji treba pitati ovo ili ono. To je ipak generacija mladih ljudi kojoj ne treba nametati stvari koje su drugima bitne. Oni prije svega trebaju riješiti situaciju u zemlji.
Kada imate normalno, demokratsko društvo, pravnu državu, odnos prema budućnosti, ali i prošlosti, bit će daleko normalniji. Trebamo pustiti da se aktualna vlast u Srbiji stabilizira. To je devastirano društvo koje je bilo pod režimom koji je pod sobom imao medije i represivni aparat.
Ne mogu preko noći postati Danci ili Finci, treba s naše strane malo sluha. Trebamo imati obzira prema tome da se stvari ne mogu događati preko noći. Mislim da su studenti, ali i ljudi koji preuzimaju vlast, spremni suočiti se s prošlošću, ali nije to jednostavno. To su državljani države koja je ipak glavni i odgovorni krivac za ratove devedesetih godina”, kaže.
„Ne smijemo negirati da su i u ime Hrvatske počinjeni zločini”
Klasić ističe kako je suočavanje s prošlošću obveza koja vrijedi za sve strane, uključujući Hrvatsku.
„To ne znači da ćemo mi negirati da smo napadnuti ili da smo se branili. Ali ne smijemo negirati da smo i mi počinili zločine, da su u ime hrvatstva i Hrvatske počinjeni zločini. Tu treba pronaći nekakav modus operandi, da pomognemo tim mladim ljudima.
Mladim Nijemcima je sredinom šezdesetih bilo užasno teško. Oni su tada rekli da je prošlo 20 godina od Drugog svjetskog rata, zašto bi oni nosili grijehe svojih otaca? Treba i to razumjeti”, kaže.
„Postoji prostor. Mi od njih tražimo da priznaju gdje su nestali i gdje su logori. Ali s druge strane, što kada oni kažu: 'Što je s mučenjima i ubijanjima ljudi u Medačkom džepu, nakon Oluje, 1991.? Pokažite i vi malo suosjećanja, pogotovo prema civilnim žrtvama'”, kaže Klasić.
„Hrvatsko društvo posljednje je koje bi drugima trebalo dijeliti lekcije”
„Kada je u pitanju suočavanje s prošlošću, hrvatsko društvo je posljednje koje bi nekome trebalo dijeliti lekcije.
Danas je dan posvećen Vukovaru i Škabrnji, žrtvama Domovinskog rata, pa nećemo govoriti o načinu suočavanja s ustaškim razdobljem i zločinima koje je ta sramota hrvatskog naroda počinila.
Da mi, koji po gradovima imamo ljude koji skandiraju da su ustaše i veličaju Adolfa Hitlera, takve stvari ne kažnjavamo dosljedno, a onda tražimo od nekoga drugoga da se suočava s prošlošću, to nije fer. Prostor postoji s obje strane, ali trebamo pokušati pomoći, a ne docirati.”
„Hrvatskoj treba normalna Srbija, ali čini mi se da to desnici nije u interesu”
„Mi smo se ljutili kada su nama docirali Slovenci. Hrvatska se mora pozicionirati, iako je odavno imala priliku za to, a propustila ju je, kao prijatelj u regiji, a ne kao nekakav mentor, u lošem smislu.
Nama treba normalna Srbija, normalna BiH, a nekada mi se čini da hrvatskoj desnici to nije u interesu. Jer onda gube sparing partnera s kojim će se natjecati u nacionalizmu i povijesnom revizionizmu”, zaključuje Klasić.
Sve događaje iz Vukovara pratimo OVDJE.