Analitičar otkrio koliko bi građana Hrvatske bilo siromašno bez državne pomoći

Komentirajući izvješće Međunarodne organizacije rada (ILO), prema kojem je nekim oblikom socijalne zaštite obuhvaćeno 52,4 posto svjetskog stanovništva, Predrag Bejaković ističe velike razlike između bogatih i siromašnih zemalja.

Dok je u razvijenim državama socijalna zaštita gotovo univerzalna, u najsiromašnijima je ima tek približno svaka deseta osoba. Razlike su vidljive i u izdvajanjima: bogate zemlje za socijalnu zaštitu, uključujući mirovine, troše između 15 i 20 posto BDP-a, a najsiromašnije oko jedan posto.

Najugroženiji su stariji građani, osobito žene

Govoreći o Hrvatskoj, Bejaković upozorava da je inflacija najteže pogodila građane s nižim primanjima, koji najveći dio prihoda troše na hranu, energiju i stanovanje.

"Za kućanstvo s visokim primanjima to znači odricanje od dijela potrošnje. Za umirovljenika s niskom mirovinom znači izbor između lijekova, grijanja i hrane", istaknuo je.

Posebno su ugrožene osobe starije od 65 godina, među kojima je stopa rizika od siromaštva oko 33 posto, a najteže je samcima, osobito ženama.

Iako mirovine i druge socijalne naknade znatno ublažavaju siromaštvo, Bejaković smatra da sustav treba dodatno unaprijediti.

"Kada ne bi bilo socijalnih transfera, rizik od siromaštva u Hrvatskoj obuhvaćao bi oko 40 posto stanovništva", naglasio je u razgovoru s novinarom Novog lista Darkom Jerkovićem.

Mladi sve teže dolaze do sigurnog posla i stana

Analitičar upozorava i na rastuću nejednakost među generacijama. Mladi se suočavaju s nesigurnim zaposlenjem, visokim troškovima života i sve težom dostupnošću stanovanja.

"Diploma više ne jamči dobar posao, posao više ne jamči stan, a rad više ne jamči sigurnost", opisao je nezadovoljstvo koje, prema njegovoj ocjeni, stoji iza brojnih prosvjeda diljem svijeta.

Među glavnim uzrocima nejednakosti navodi nejednak pristup obrazovanju, nesigurne oblike rada, koncentraciju imovine i porezne sustave koji više opterećuju rad nego kapital.

Utjecaj privilegiranih skupina na institucije

Poseban problem predstavlja rast cijena nekretnina, koji nadmašuje rast plaća. Zbog toga oni koji ne nasljeđuju imovinu sve teže dolaze do vlastitog doma, a ekonomske razlike prenose se s generacije na generaciju.

Bejaković upozorava i na utjecaj privilegiranih skupina na institucije, što dodatno produbljuje nepovjerenje građana.

Zaključuje da tržište samo po sebi ne može osigurati pravedno društvo te da država mora kontinuirano raditi na smanjenju siromaštva i društvenih nejednakosti.