Pobuna u Remetincu ukazala na alarmantno stanje u zatvorima: "Sustav puca po šavovima, sve je gore!"

Naime, odbili su se vratiti u ćelije zbog nezadovoljstva uvjetima. Time se još jednom otvorilo pitanje prenapučenosti hrvatskih zatvora, nedostatka pravosudnih policajaca i dugogodišnjih problema. Na što, također, upozoravaju sindikati i institucije za zaštitu ljudskih prava.

Dok Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije poručuje da se radni procesi odvijaju normalno i najavljuje ulaganja u nove kapacitete, iz Sindikata pravosudne policije Hrvatske upozoravaju da je stanje na terenu sve teže.

Predsjednik Sindikata pravosudne policije Hrvatske (SPPH) Armin Tatarević za N1 je potvrdio da se situacija u Remetincu smirila, ali i otkrio da je većina zatvorenika koji su odbili povratak sa šetnje premještena u druge zatvorske ustanove.

"Zatvorenici zasad ne prosvjeduju, situacija je mirna. Većinu zatvorenika koji su odbili povratak sa šetnje u sobe Uprava za zatvorski sustav prebacila je u druge ustanove, Kaznionicu u Glini, Zatvor u Gospiću i druge. Premještaj se odvijao kasno poslijepodne istoga dana, nakon što su se zatvorenici vratili u sobe", rekao je Tatarević.

Dodao je da Sindikatu nije poznato kakav tretman premješteni zatvorenici imaju u novim ustanovama, ali upozorava da su i one već bile prenapučene.

"Redoviti radni procesi"

Na pitanje jesu li zatvorenici imali predstavnika koji je organizirao prosvjed, Tatarević odgovara da o tome nemaju saznanja.

"Prije bismo rekli da su se zatvorenici sami organizirali, bez nekog vođe", kazao je.

Iz Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije na upit N1 o aktualnoj situaciji u Remetincu kratko su odgovorili.

"U Zatvoru u Zagrebu redovito se odvijaju svi radni procesi."

Umjesto dodatnih pojedinosti o događaju, Ministarstvo je uputilo na najavljena infrastrukturna ulaganja kojima bi se u narednim godinama trebali rasteretiti zatvorski kapaciteti. Ukratko, sve što se ponavlja godinama, ali ništa se pritom ne događa, što uključeni u sustav uporno naglašavaju, ali time ne uspijevaju odgovorne natjerati da dođe do pomaka.

Stoga ne čudi da u Sindikatu nisu zadovoljni. Tatarević tvrdi da se najave ulaganja ponavljaju godinama, dok se stvarni uvjeti rada pogoršavaju.

"Doista nismo dobili nikakve vijesti koje bismo mogli nazvati poticajnima. Vidimo, a neke informacije dolaze i do nas, da su Sindikat i mediji krivci za trenutačno stanje u zatvorima", komentirao je Tatarević.

"Na terenu je sve gore"

Tatarević ističe da djelatnici zatvora nisu u strahu zbog posljednjih događaja, ali jesu zabrinuti i razočarani stanjem u sustavu.

"Djelatnici nisu u strahu, svjesni su koji posao obavljaju i rade profesionalno. Više bi se moglo reći da su pomalo zabrinuti i razočarani."

Posebno je kritizirao višegodišnja obećanja o povećanju broja zaposlenih, boljim uvjetima rada i izgradnji novih zatvorskih kapaciteta.

"Dosta im je obećanja, ovakvih priopćenja u kojima slušaju jedno te isto, dok je na terenu sve gore i gore. Kratkoročno, srednjoročno i dugoročno planiranje, nikad više pravosudnih policajaca, ogromna ulaganja... Riječi koje slušamo godinama. Sve je to lijepo slušati doma u fotelji, gledati na televiziji, ali svakodnevno odlaziti u prenapučene zatvore, uz teške uvjete rada, nedostatak pravosudnih policajaca i mizernu plaću za posao koji radite, gorka je istina koju očito u našem Ministarstvu ne žele čuti niti prihvatiti."

Tvrdi i da se Ministarstvo, umjesto rješavanjem problema na koje Sindikat upozorava, bavi diskreditiranjem sindikalnih predstavnika.

"Oni se bave time kako što više poniziti i 'uništiti' glasnika, odnosno SPPH, umjesto da se suoče s onime na što kao Sindikat upozoravamo i što tražimo."

"Proljeće je daleko, a 300 novih mjesta je kap u moru"

Tatarević podsjeća da su se godinama najavljivali izgradnja kaznionice u Šibeniku te proširenja zatvora u Remetincu i Sisku, ali da ti projekti nisu realizirani.

"Istu priču pričaju godinama. Dosad se govorilo o gradnji kaznionice u Šibeniku, proširenju zatvora u Remetincu i proširenju zatvora u Sisku. Ništa od toga nije ni započeto."

Posebno je skeptičan prema najavama novih smještajnih kapaciteta.

"Ovaj plan izgradnje novih kapaciteta, da su ga poslali prije nekoliko godina, možda bi se čovjek i nečemu nadao. Ovo su samo priče na papiru, zatvorski sustav sada puca po šavovima. Proljeće je daleko, a njihovih 300 novih mjesta, u odnosu na to koliko je sada više zatvorenika nego što je stvarni kapacitet, ne znači ništa. Kap u moru."

Podsjetio je i na posljedice potresa, zbog kojih je zatvorski sustav ostao bez Zatvora u Sisku i jedne zgrade sa 130 mjesta u Kaznionici u Glini.

"Prošlo je gotovo šest godina, a po tom pitanju ništa nije napravljeno. Sada je to u srednjoročnom planiranju."

Kritizirao je i trajanje obnove zatvora u Bjelovaru, koja, prema njegovim riječima, nije završena ni nakon gotovo dvije godine, iako je prvotno najavljivano da će trajati najviše šest mjeseci. Zatvorenici i djelatnici u međuvremenu su premješteni u Remetinec.

"Godinama se ignorirao problem, situacija je alarmantna"

Na ozbiljnost problema upozorava i Ured pučke pravobraniteljice, iz kojeg za N1 poručuju da su nedostaci hrvatskog zatvorskog sustava dobro poznati i da na njih upozoravaju godinama.

"Problemi zatvorskog sustava su godinama prisutni i dobro poznati, a na njih upozoravamo i u izvješćima o nenajavljenim obilascima i u izvješćima Hrvatskom saboru, kao i u drugim prilikama, odnosno kroz redovnu suradnju s Ministarstvom pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, zatim u zakonodavnim procedurama, kroz izvještavanje međunarodnih tijela i druge."

Ističu da se problemi ponajprije odnose na prenapučenost, nedostatak službenika te nedostupnu i neodgovarajuću zdravstvenu zaštitu zatvorenika.

"Kad govorimo o prenapučenosti, u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2025. godinu upozorili smo da je problem dugi niz godina ignoriran, relativiziran pa čak i negiran, što je dovelo do alarmantne situacije, posebice u zatvorenim uvjetima, tj. u zatvorima."

Podaci koje su nam dostavili pokazuju razmjere problema. Tijekom prošle godine u hrvatskom zatvorskom sustavu boravilo je 16.797 osoba, a broj osoba lišenih slobode premašivao je postojeće smještajne kapacitete za 1033. Pritom, najgora situacija zabilježena je u Osijeku, gdje je popunjenost zatvora iznosila čak 205 posto. Slijede Karlovac sa 195 posto i Varaždin sa 191 posto popunjenosti.

"Zatvorenici spavaju na podu"

Iz Ureda pučke pravobraniteljice navode i konkretne primjere uvjeta u kojima borave osobe lišene slobode.

Tijekom obilazaka zatvora nailazili su na prostorije površine 21,10 četvornih metara, odnosno 19,12 četvornih metara bez sanitarnog čvora, u kojima je smješteno sedam ili osam osoba. Pritom su zidovi prljavi i oštećeni, a sanitarni čvorovi nisu potpuno odvojeni od ostatka prostorije.

Zabilježeni su i slučajevi u kojima istražni zatvorenici nemaju vlastiti krevet, nego spavaju na madracima na podu, koje tijekom dana moraju držati ispod kreveta drugih zatvorenika.

Posebno upozoravaju na činjenicu da još nije provedena odluka Ustavnog suda iz 2009. kojom je Vladi naloženo da smještajne kapacitete zagrebačkog zatvora prilagodi europskim standardima i osigura uvjete koji neće biti ponižavajući za zatvorenike.

"Dakle, gotovo 17 godina nakon odluke Ustavnog suda problem nije riješen."

Iz Ureda podsjećaju i da je posljednje veliko infrastrukturno ulaganje u zatvorski sustav provedeno prije gotovo 40 godina, kada je riječ o zatvorima u Zagrebu i Splitu. Iako se posljednje dvije godine radi na proširenju kapaciteta, konkretni rezultati još nisu vidljivi.

Nedostaje četvrtina zaposlenika

Prenapučenost je dodatno pogoršana nedostatkom zaposlenika. Prema podacima Ureda pučke pravobraniteljice, prošle godine bilo je popunjeno samo 75 posto sistematiziranih radnih mjesta u zatvorskom sustavu.

"To znači da je od četiri predviđena zaposlenika radilo tek troje."

No stvarni je manjak, upozoravaju, još veći jer je broj radnih mjesta predviđen prema službenim smještajnim kapacitetima, a ne prema stvarnom broju osoba koje borave u zatvorima.

"Takva situacija utječe na sigurnost, provedbu pojedinačnih programa izvršavanja kazne i ostvarivanje prava zatvorenika."

Problemi postoje i u zdravstvenoj zaštiti, na čiju se nedostupnost zatvorenici i njihove obitelji često žale.

"Najčešće pritužbe odnose se na nemogućnost pravodobnog pregleda kod zatvorskog liječnika, stomatologa ili specijalista."

Iz Ureda smatraju da bi se velik dio organizacijskih problema mogao lakše riješiti kada bi odgovornost za zdravstvenu zaštitu zatvorenika preuzelo Ministarstvo zdravstva, umjesto Ministarstva pravosuđa.

Pučka pravobraniteljica upozorava i na nedovoljno korištenje alternativnih sankcija koje bi mogle pridonijeti smanjenju broja osoba u zatvorima.

"Tijekom 2025. elektronički nadzor primijenjen je samo 46 puta, od čega se 13 slučajeva odnosilo na uvjetni otpust, a 33 na istražni zatvor u domu. Istodobno, iako je Kaznenim zakonom još prije 13 godina predviđena mogućnost izvršavanja kazne zatvora do jedne godine u domu, nisu stvoreni potrebni uvjeti za njezinu primjenu."

"Država zatvorenicima ne smije oduzeti dostojanstvo"

Na stanje u hrvatskim zatvorima upozorio je i Hrvatski helsinški odbor (HHO) te traži hitno smanjenje prenapučenosti, zaštitu ljudskog dostojanstva i sustavniju primjenu alternativa zatvaranju.

"Redovito primamo brojne pritužbe zatvorenika iz cijele Hrvatske. One se odnose na uvjete smještaja, dostupnost zdravstvene skrbi, postupanje službenika i nedjelotvornost sustava zaštite prava."

Prema njihovim upozorenjima, prenapučenost dovodi do niza drugih problema, uključujući narušenu higijenu i privatnost, povećan rizik od nasilja, otežano liječenje te smanjene mogućnosti rada, obrazovanja i rehabilitacije.

"Lišenje slobode jest zakonom propisana kazna ili procesna mjera, ali ono ne smije uključivati dodatno, faktično kažnjavanje boravkom u uvjetima koji ugrožavaju zdravlje, sigurnost, privatnost i ljudsko dostojanstvo."

Podsjećaju i na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu "Muršić protiv Hrvatske", prema kojoj osobni prostor manji od tri četvorna metra stvara snažnu pretpostavku povrede zabrane nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja.

HHO upozorava i na pritužbe zbog vlage, plijesni, slabe ventilacije, nametnika, nehigijenskih sanitarnih čvorova i nedostatka osnovnih higijenskih potrepština.

Zato predlažu da se prekršajno kažnjene osobe i osobe s kraćim zatvorskim kaznama, kada je to moguće i sigurno, ne upućuju u prenapučene zatvore te da se za zatvorenike koji su odslužili najmanje polovicu kraće kazne individualno razmotri mogućnost uvjetnog otpusta.

"Smanjenje broja osoba u zatvorima nije 'popuštanje kriminalu'. Ono je pitanje zakonitog, razmjernog, odgovornog i učinkovitog kažnjavanja."

Naglašavaju da država, kada nekoga liši slobode, preuzima i povećanu odgovornost za njegovo zdravlje, sigurnost i dostojanstvo.

Što će se poduzeti?

Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije kao odgovor na dugogodišnju prenapučenost zatvora navodi nekoliko infrastrukturnih projekata kojima bi se trebali povećati smještajni kapaciteti.

Među njima je izgradnja modularnih aneksa u Zatvoru u Varaždinu i Kaznionici u Lipovici-Popovači, kojima bi se osiguralo ukupno 300 dodatnih mjesta. U objavljenom planu kao rok završetka navedeno je ljeto ove godine, no iz dostavljenog odgovora nije razvidno jesu li kapaciteti u međuvremenu stavljeni u funkciju.

U Perušiću je planirana izgradnja nove kaznionice za 400 osoba, a pripremaju se i projekti novih zatvorskih kapaciteta na području Sisačko-moslavačke i Osječko-baranjske županije. Dugoročni plan obuhvaća ukupno 1200 novih mjesta na tim lokacijama.

Ministarstvo ističe i mogućnost rasterećenja sustava elektroničkim nadzorom, koji omogućuje izvršavanje određenih mjera izvan zatvorskih ustanova.

"Problemi se ne mogu rješavati samo obećanjima"

Unatoč najavljenim ulaganjima, predsjednik Sindikata Tatarević smatra da Ministarstvo ne odgovara dovoljno brzo na probleme koji već sada ozbiljno opterećuju sustav. Upozorava da najavljena proširenja neće biti dovoljna za rješavanje trenutačne prenapučenosti, osobito ako se ne riješi i nedostatak zaposlenika.

Iz Ureda pučke pravobraniteljice također ističu da su problemi dugogodišnji i da dosadašnja upozorenja nisu dovela do odgovarajućih promjena. Pritom naglašavaju da se sigurnost i prava zatvorenika ne mogu promatrati odvojeno od uvjeta u kojima rade pravosudni policajci i ostali zaposlenici.

Događaj u Remetincu tako je ponovno skrenuo pozornost na probleme koji nadilaze jednu zatvorsku ustanovu. A posebno je to u dodatnom fokusu nakon strašnog događaja u psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan, gdje su propusti unutar sustava doveli do smrti 32-godišnjeg Kristiana Josipa Periša. Tako nešto sugerira da je prevencija bolja od zakašnjelih reakcija, promjena i reformi. Uostalom, Hrvatska plaća penale za sve te propuste i probleme.

Zbog neodgovarajućih uvjeta u zatvorima Hrvatska je izgubila niz postupaka pred Europskim sudom za ljudska prava, prenosi Jutarnji list. Posljednja poznata presuda donesena je u lipnju ove godine, kad je zatvoreniku sudskom odlukom određeno 5700 eura odštete i 1080 eura troškova postupka. Najviša naknada koju je Hrvatska morala platiti iznosila je 15.000 eura - i to dvaput.