Na fotografiji s plaže iz bivše Jugoslavije svi su svi primijetili istu stvar – ovo se više nikad neće ponoviti

Ljudi koji su živjeli u vrijeme bivše Jugoslavije uglavnom se s određenom sjetom prisjećaju tog razdoblja.

Oglas

Tzv. "ružičasta retrospektiva“, prema Wikipediji, oblik je kognitivne pristranosti koji nas navodi da se prošlih događaja sjećamo naklonjenije i u pozitivnijem svjetlu nego što su se stvarno dogodili.

Jednostavno rečeno: ne vidimo stvarnu prošlost, već samo svoja sjećanja na tu prošlost – a ona su najčešće uljepšana. Naziv ovog fenomena dolazi iz izraza "gledati na svijet kroz ružičaste naočale“ – u ovom slučaju, gledamo vlastitu prošlost kroz takve naočale, a naš mozak namjerno izostavlja neugodne epizode.

Ovaj zanimljiv fenomen mogao bi donekle objasniti i našu nostalgiju za "starim, dobrim vremenima". Ljudi koji su živjeli u vrijeme bivše Jugoslavije zato se često sjetno prisjećaju tog doba – koliko je život bio drukčiji, moda, filmovi, trendovi

Fotografije iz tog razdoblja iznimno su popularne i na društvenim mrežama, a jedna od njih nedavno je izazvala posebnu pažnju.

Riječ je o fotografiji plaže na Jadranskom moru iz osamdesetih godina prošlog stoljeća, objavljenoj na Facebook stranici Nostalgija. Na slici su ljudi koji bezbrižno uživaju na moru, bez ikakvih dodataka i nepotrebne prtljage, prenosi Nova.rs.

Mnoge je iznenadilo to što nemaju ležaljke, ručnike, rezervne kupaće kostime, rashladne torbe, lopte, igračke – a o digitalnim uređajima da ne govorimo. Jednostavno sjede na pijesku, razgovaraju jedni s drugima, šale se, sunčaju i kupaju.

"Nigdje ležaljki, suncobrana, telefona, selfija, ograda, vila, betona, parkinga, zvučnika, trgovačkih centara… kako nam je bilo teško“, stoji u opisu iznad fotografije koja je prikupila više od tisuću lajkova.

Ljudi koji su proživjeli to vrijeme gotovo su jednoglasno zaključili da je to bilo najbolje doba za ljetovanje: bez panike i stresa, bez betona, privatnih plaža; vrijeme pravih prijateljstava, kad su ljudi dolazili na plažu družiti se, a ne buljiti u telefon ili, u najboljem slučaju, čitati knjigu.

Je li to zaista bilo tako, ili je riječ samo o ružičastoj retrospektivi?