Iranski vrhovni vođa, ajatolah Ali Hamnej, dao je prednost pragmatizmu umjesto radikalnoj retorici i mogućnosti sukoba sa Zapadom ne bi li omogućio postizanje okvirnog dogovora koji utire put rješavanju iranskog nuklearnog pitanja, ocjenjuju stručnjaci.
Jedno od velikih pitanja u zadnjih osamnaest mjeseci, dok su se ubrzavali pregovori Irana i skupine 5+1 (Kina, SAD, Francuska, Velika Britanija, Rusija i Njemačka) bilo je hoće li ajatolah Hamnej – koji odlučuje o svim strateškim pitanjima – odobriti odredbe nuklearnog dogovora.
Poznat po svom nepovjerenju prema Washingtonu i njegovim saveznicima, rekao je čak da ne vjeruje u pozitivan ishod nakon dvanaest godina diplomatske krize. No “ključni parametri” okrivnog dogovora postignutog u četvrtak u Lausanni potvrđuju spremnost tog vjerskog čelnika da zaključi i konačan dogovor koji se mora pripremiti do 30. lipnja.
Tekst mora spojiti dvije zadaće iranskog prvog čovjeka: ukidanje međunarodnih sankcija uvedenih 2006. i očuvanje iranskog nuklearnog programa, premda ograničenog i pod strogim nadzorom, rekao je teheranski stručnjak Amir Mohebbian, konzervativac blizak vlasti.
VEZANA VIJEST
“To je bio vođin plan”, ocijenio je. “Bilo je važno pokazati svijetu da unatoč pritisku možemo ostvariti napredak u znanosti, ali je bilo važno i postići ukidanje sankcija”. Iranski vođa kojemu je 75 godina, “želi riješiti to pitanje radi budućnosti zemlje i regije”, dodao je.
“Atomska bomba nikada nije bila naš cilj, to je bila varka koju su stvorile Sjedinjene Države i neke zapadne zemlje koje su nam na koncu pomogle u pregovorima. Izlazimo kao pobjednici”, ustvrio je Mohebbian.
I umjereni predsjednik Hassan Rouhani, izabran u lipnju 2013., bio je među istaknutim osobama koje se povezivalo sa službenom obnovom pregovora. On ima drukčiju retoriku od svog prethodnika Mahmouda Ahmadinejada čija je dva mandata (2005-2013) obilježio sukob sa Zapadom.
Zaključenje konačnog dogovora koristilo bi Rouhaniju prije parlamentarnih izbora 2016. na kojima će njegovi saveznici koji zagovaraju reforme pokušati preuzeti konzervativcima kontrolu u parlamentu.
No kratkoročno, najviše će koristi imati ajatolah Hamnej koji je odobrio tajne pregovore s američkim čelnicima prije 2013.
“Pripisat će si zaslugu” da je riješio jednu od najtežih iranskih diplomatskih kriza i stvorio uvjete za jačanje položaja Islamske Republike u regiji, zaključuije Davud Hermidas-Bavand, veteran iranske politike i profesor sveučilišta u Teheranu.
