Bivši američki predsjednik Donald Trump prvi je u povijesti optužen pred federalnim sudom. Optužbe su vrlo ozbiljne i tiču se najosjetljvijih državnih tajni, ali on i saveznici tvrde da je žrtva zloupotrebe vlasti Joea Bidena. Tko je u pravu?
Uz Donalda Trumpa, najkontroverznijeg američkog predsjednika, sad se veže još jedan povijesni presedan. Nakon što je bio prvi predsjednik protiv kojeg je dvaput pokrenut opoziv te prvi koji je odbio priznati poraz na izborima i nakon službenog rezultata, sad je postao prvi bivši predsjednik koji je sjeo za optuženičku klupu na federalnom sudu.
A pošto se već kandidirao za predsjedničke izbore 2024. i ima status apsolutnog favorita među republikancima, to znači da će u isto vrijeme voditi predizbornu kampanju i obranu na sudu. Pitanje je samo što će doći prije – presuda ili izborna noć i eventualna pobjeda.
Kad je Trump u utorak došao na federalni sud u Miamiju, Florida, to mu nije bilo prvo čitanje optužnice. Ona prva koja mu je pročitana u travnju na sudu u New Yorku možda je bila pikantnija – radi se, podsjetimo, o njegovom prikrivanju isplate 130 tisuća dolara za šutnju tadašnjoj porno-glumici Stormy Daniels u jeku predizborne kampanje 2016. – ali ova je mnogo ozbiljnija.
Ne samo zato što se ovaj put radi o federalnoj optužnici, i to od 37 točaka, već zbog kaznenih djela za koja je optužen – prije svega, da je neovlašteno zadržao dokumente o nacionalnoj sigurnosti kada je napustio ured i da je lagao dužnosnicima koji su ih željeli preuzeti, kao što je predviđeno zakonom.
Sve postaje još ozbiljnije kad uzmemo u obzir da se većina optužbi temelji na kršenju Zakona o špijunaži, donesenog za vrijeme Prvog svjetskog rata radi sprečavanja odavanja državnih tajni neprijatelju, dok se ostatak optužbi odnosi na ometanje federalne istrage o tom pitanju, pa čak i urotu da se ta istraga omete. Kad se predviđene kazne za optužbe zbroje, Trumpu prijeti i do 90 godina zatvora.
On se, očekivano, pred sucem izjasnio da nije kriv, i to “bez ikakve sumnje”, kako je to sročio njegov odvjetnik Todd Blanche na saslušanju. Iako je u postupku saslušanja nakratko bio uhićen, sudac ga je na kraju pustio da se brani sa slobode bez uvjeta, osim onog da ne smije komunicirati s potencijalnim svjedocima u slučaju.
Mjesecima zavlačio istražitelje, držao kutije u zahodu i spavaćoj sobi
Cijela je ova saga počela kad je američki Nacionalni arhiv otkrio da je Trump sa sobom, nakon poraza na izborima (koje bez dokaza naziva ukradenima) i odlaska iz Bijele kuće, sa sobom na svoje privatno imanje i komercijalno odmaralište Mar-a-Lago u Palm Beach, Florida odnio kutije i kutije službenih državnih dokumenata, iako ih je po zakonu morao ostaviti za sobom sve dokumente koji nisu privatni, poput dnevnika i predizbornih materijala.
Nakon što su Trump i njegovi odvjetnici mjesecima zavlačili istražitelje, predali samo dio dokumenata i zatajili činjenicu da ih ima još, čak i nakon što su dobili sudski nalog da ih predaju, državni odvjetnik je u kolovozu prošle godine izdao nalog za pretres, pa su agenti FBi-a upali na imanje i odnijeli kutije s nekih 13 tisuća dokumenata. Istraga je pokazala da je njih više od 300 bilo povjerljivo, od čega stotinu visoko povjerljivo.
Fotografije koje su nedavno objavljene u sklopu optužnice šokirale su i one navikle na Trumpovu neodgovornost i prezir prema državnim normama i pravilima. Kutije s dokumentima držao je gdje god je stigao – u spavaćoj sobi, zahodu, skladištu, čak i plesnoj dvorani u svom resortu. Svom pomoćniku Waltu Nauti navodno je naložio da sakrije kutije od istražitelja, zbog čega se i on našao na optuženičkoj klupi sa svojimš šefom.
Među njima su, kako je tim specijalnog tužitelja Jacka Smitha otkrio u naknadnoj istrazi, bili dokumenti iz Pentagona, CIA-e i Agencije za nacionalnu sigurnost, čak i oni vezani uz nuklearno oružje, terorizam i ranjive točke u slučaju napada na SAD.
Trump tvrdio da može skinuti oznaku tajnosti tako da to “pomisli”
Trump se branio apsurdnim tvrdnjama da mu Zakon o predsjedničkoj arhivi dozvoljava da zadrži koje god dokumente hoće i da je mogao skinuti oznaku tajnosti s dokumenata bez da takvu odluku potpiše, već da je bilo dovoljno da to samo “pomisli” kad ih je uzeo.
Ali snimka njegovog razgovora do koje je nedavno došao CNN dokazuje da je Trump jako dobro znao da su dokumenti i dalje tajni.
“Kao predsjednik, mogao sam skinuti oznaku tajnosti (s njih), ali sada ne mogu”, rekao je Trump, prema transkriptu, govoreći o povjerljivom dokumentu koji izlaže plan potencijalnog američkog napada na Iran. Osim toga, pozivao se na slučajeve predsjednika Joea Bidena ili njegove prve protukandidatkinje Hillary Clinton i njihovog spornog rukovanja s povjerljivim dokumentima, no ti su slučajevi bitno drukčiji. Ni Clinton ni Biden nisu odbijali surađivati s istražiteljima i predati državne dokumente natrag. U Bidenovom slučaju bilo ih je desetak, a Bidenov tim je sam pronašao dokumente u jednom uredu i garaži te o svemu obavijestio Nacionalni arhiv.
Trump je i ovo suđenje popratio svojom uobičajeno teatralnom retorikom, pa je prije odlaska na sud na svojoj društvenoj mreži Truth Social zavapio: “JEDAN OD NAJTUŽNIJIH DANA U POVIJESTI NAŠE ZEMLJE. MI SMO NACIJA U PROPADANJU!!!”
“Smiješna i neutemeljena optužnica ministarstva pravosuđa koje je instrumentalizirala Bidenova administracija protiv mene bit će upamćena kao jedna od najgorih zloporaba vlasti u povijesti zemlje”, poručio je kasnije na stranačkom skupu.
Suđenje bivšem predsjedniku – “smrtonosna prijetnja za slobodno društvo”?
Jasno je da Trump računa da će mu optužnica i narativ o politički motiviranom korištenju pravosudnog aparata kao “oružja”, kako to voli reći, pomoći u kampanji. I zaista, prema posljednjoj anketi Reutersa i Ipsosa čak 81% republikanskih glasača mu i dalje vjeruje, a iz njegove predizborne kampanje već su se pohvalili da su prikupili “više od 6.6 milijuna dolara otkad je poremećeni Jack Smith najavio politički kazneni progon”.
Oni koji su se možda nadali da će nova optužnica natjerati vodeće republikance da se konačno odreknu svog kompromitiranog vođe ostali su razočarani. Stranka se još jednom postrojila iza njega, s jedinstvenim narativom o zlouporabi pravosuđa protiv političkog suparnika, što je uobičajena pojava za autokracije, a ne demokracije.
I republikanski guverner Floride Ron DeSantis, koji će mu vjerojatno biti protukandidat, također je stao u Trumpovu obranu i nazvao optužnicu “smrtonosnom prijetnjom za slobodno društvo”.
“Ako želite doći do predsjednika, trebat ćete prvo prijeći preko mene i 75 milijuna Amerikanca poput mene”, zaprijetila je pak na nedavnom skupu podrške Trumpova lojalista i neuspješna republikanska kandidatkinja za guvernerku savezne države Arizone, Kari Lake, koja i sama ne priznaje ni svoj ni Trumpov izborni poraz. Takvih masovnih prosvjeda, pa i političkog nasilja na koje ekstremniji Trumpovi pristaše već pozivaju, boje se i neki demokrati.
“Zabrinut sam što će se dogoditi 2024. Mislim da još ništa nismo vidjeli. Ono što smo vidjeli 6. siječnja, mislim da nismo vidjeli kraj”, upozorio je za New York Times James Zogby, predsjednik Arapsko-američkog instituta u Washingtonu.
Ipak, ni optužbe republikanaca o političkoj motiviranosti ne mogu se automatski odbaciti. Specijalnog tužitelja Smitha postavio je, sa zadaćom da istraži Trumpovo čuvanje državnih dokumenata u Mar-a-Lagu, ministar pravosuđa (koji je u američkom sustavu istovremeno i glavni državni odvjetnik) Merick Garland, kojeg je postavio Biden.
“U ovoj zemlji imamo jedan skup zakona i oni se odnose na sve”
Bidenova administracija je, dakle, imala izbor ići u sudski progon svog glavnog suparnika na prošlim i budućim izborima ili ne, i izabrala je prvo.
No Smith je u obraćanju povodom podizanja optužnice sumirao rezon za svoju odluku sljedećim riječima: “U ovoj zemlji imamo jedan skup zakona i oni se odnose na sve. Primjena tih zakona, prikupljanje činjenica, to je ono što određuje ishod istrage. Ništa više, ništa manje.”
Dilema se, dakle, svodi na pitanje je li (bivši) predsjednik iznad zakona, odnosno iznad određenih zakona ili nije. Odgovor nije tako jednostavan kako se možda čini, jer, primjerice, predsjednik ima imunitet od kaznenog progona dok god je na dužnosti. No bez obzira na argumentaciju jedne i druge strane, ne može se reći da Trump nije imao dovoljno prilika izbjeći ovaj zapaljivi ishod.
Bivši šef FBi-a James Comey, koji je i sam bio na meti Trumpovih napada i optužbi za zavjeru protiv njega, u intervjuu za MSNBC priznao je da može zamisliti scenarij u kojem Trump “nosi narukvicu za praćenje dok prihvaća nominaciju (za kandidata) na republikanskoj konvenciji”, pa čak i završiti u zatvoru i svejedno pobijediti na izborima. Za to, naravno, nema presedana, priznaje Comey. Drugim riječima, nitko ne zna što bi se u tom slučaju dogodilo, jer američki ustav ne brani nekome da se kandidira za predsjednika kao optuženik, pa čak ni kao osuđenik. Na isti je “apsurd, ali i činjenicu” u razgovoru za N1 ukazala i novinarka Mirjana Rakić.
A kako je dopisnik iz New Yorka Đivo Đurović objasnio za N1, Trump nakon pobjede na izborima, ako dotad suđenje ne bude završeno, teoretski “može natjerati svog ministra pravosuđa da povuče tu optužnicu”.
Sporni Zakon o špijunaži po kojem je optužen i Julian Assange
Predsjednički povjesničar Jon Meacham se slaže da je ovo suđenje test američke demokracije, ali ne na način na koji republikanski političari to predstavljaju, već test “kapaciteta da sagledamo set činjenica koje naginju protiv nekoga tko nam je možda drag ili mislimo da je junak progonjenih, kako se Trump predstavlja… i da razum prevlada nad strašću”.
Sve je izglednije da će odluku o tome je li Trump otišao predaleko paralelno morati donijeti ii porote u sudskim postupcima protiv Trumpa i glasači, prvo na predizborima Republikanske stranke, a onda na predsjedničkim izborima u studenom 2024.
Oko optužnice, međutim, postoji još jedan ozbiljan prijepor. Konzervativni američki novinar Eli Lake priznaje da je Trump vjerojatno prekršio zakon, i to na način koji izgleda kao da je htio biti uhvaćen, ali da Smith svejedno nije trebao podići optužnicu na temelju tako problematičnog zakona kao što je Zakon o špijunaži koji se od početka koristio kao oružje protiv disidenata.
Lake navodi primjer osude čuvenog američkog sindikalista i socijalista Eugena Debsa jer je pozivao na ometanje mobilizacije, kojeg je naknadno pomilovao predsjednik Warren Harding 1921. No tu je, dakako, i kontroverzna optužnica za objavljivanje tajnih američkih dokumenata osnivaču zviždačke organizacije Wikileaks, Australcu Julianu Assangea, zbog koje on nakon godina skrivanja u ekvadorskom veleposlanstvu sad u britanskom zatvoru čeka gotovo neizbježno izručenje u SAD. Zanimljivo, upravo je Assangeov Wikileaks strateški tempiranim puštanjem tisuća emailova iz Odbora demokratske stranke pomogao Trumpu da dobije izbore 2016.
“Jedan od glavnih problema sa zakonom je taj što ne pravi razliku između stvarnih špijuna – ljudi koji daju ili prodaju državne tajne stranoj sili – i onih koji žele obavijestiti američki narod o ekscesima i zlouporabama njihove vlade”, upozorava Lake.
Međutim, Trump nije ni zviždač ni novinar. A o njegovim pravim motivima da zadrži gomilu državnih dokumenata od kojih neki sadrže najosjetljivije američke državne tajne možemo samo nagađati.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!