Država po prvi puta zakonom utemeljuje pravo na osobnog asistenta. Udruge to pozdravljaju, a zakon bi trebao biti donesen do 1. srpnja. No, i dalje ima neispunjenih zahtjeva, a to je da će pravo na osobnog asistenta izgubiti djeca čiji roditelji imaju status roditelja njegovatelja.
Danijel ima 21 godinu i druga je godina Agronomskog fakulteta. U razgovoru s našom Nikolinom Matošević otkriva što mu predstavlja najveće probleme:
“To je jako komplicirana situacija jer nemam osobnog asistenta. Studiram tako da mi profesori izlaze u susret pomoću online nastave. Imam nastavu preko Zooma, ali to je sve dobra volja profesora i fakulteta. Teško je jer se doslovno moram sam snalaziti uz pomoć majke, naravno. Mislim da je to jako žalosno što nam rade, ne samo meni, nego cijeloj populaciji osoba s invaliditetom. Žalosno je i sramotno da mali broj studenata, jer nas je malo, nema osobnog asistenta.”
“Uspijem sve, ali uz dogovor s prijateljima, kolegama, a i majka brine o meni 24 sata dnevno. Mora dobro iskombinirati sve jer ima još dvoje male djece – mene treba obući, spremiti da izađem… Ona mora doslovce napraviti plan i program da bih se ja uspio podružiti”, otkriva.
Kaže da bi mu puno pomoglo da ima osobnog asistenta: “To ne treba biti cijeli dan, samo tri četiri sata dnevno, da mama stigne obaviti svoje obaveze koje mora uz mene i drugu djecu. Ta osoba bi onda meni pomogla u učenju, obavljanju fakultetskih obveza itd.”
Komentirajući prijedlog novog zakona naglasio je da to sramota: “To je velika državna sramota. Država doslovno koristi novac za nešto što je manje potrebno u odnosu na ono što bi trebali. Oni troše novac na gluposti, a nama treba pomoć jer studenata s invaliditetom u Hrvatskoj nema puno, puno sam rekao i dvadesetak. Ne znam što izvode, ali što god izvode, ne izvode dobro.”
Danijelova majka Marina, koja je roditelj njegovatelj i uz Danijela ima još dvoje manje djece, kaže da sustav ne pruža nikakvu podršku. Kao samohrana majka u pogonu je 24 sata.
“Skoro 22 godine sam uz njega, bila sam samohrani roditelj. 24 sata je 24 sata, nema tu zamjene ni podrške od sustava. Sustav bi trebao biti servis za nas, a ne mi za njih”, kaže Marina i dodaje: “Ako netko misli da roditelji njegovatelji, koji koriste naknadu, ne trebaju pomoć, ne znam što bismo trebali napraviti da dokažemo ljubav prema svojoj djeci. Je li se itko zapitao imamo li pravo na svoj život, odmor, potrebe? Ako Zakon o osobnoj asistenciji prođe, to će biti poražavajuće. Koliko znam, po Ustavu je Hrvatska socijalna država, a mi roditelji njegovatelji se s tim ne bismo složili. Hrvatska krši konvencije vezane uz osobe s invaliditetom. Novaca ima, ali se pogrešno kanaliziraju. Nas je 5.000. Država s ovim nije pokazala nimalo empatije, to je strašna i bešćutna situacija.”
Danijel je osobnu asistenticu imao nešto više od mjesec dana, no nije dobro završilo.
“Imali smo asistenticu oko mjesec i pol preko udruge. Bilo je poražavajuće, jave se mladi koji brzo žele zaraditi. Nijednoj osobi se ne da pružati kompletnu asistenciju prilikom oblačenja, odvođenja na toaltet itd. Imali smo asistenticu koja je išla s njim na fakultet, učila i jednostavno nestala. 14.000 ljudi koje država misli zaposliti, osim osnovne dokumentacije, trebali bi proći i psihofizičko testiranje. Oni su potplaćeni, ali tu rade ljudi i iznad 60 koji ne mogu naći posao, mladi koji brzo odlaze, koij nisu educirani”, otkriva mama Marina.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
