Filmske scene evakuacije posjetitelja zabilježene su najprije u zagrebačkom Arena centru, a samo nekoliko tjedana kasnije i u Avenue Mallu. Razlog: dojava o postavljenoj eksplozivnoj napravi koja se kasnije, srećom, pokazala lažnom. Situacije slične ovoj u susjednoj su Srbiji gotovo svakodnevne, a izuzete od lažnih dojava o bombama nisu ni susjedne Bosna i Hercegovina ni Crna Gora.

Odgovor na pitanje tko stoji iza takvih dojava i kakvi su im motivi, potražili smo kod psihijatra Ante Bagarića iz zagrebačke Klinike za psihijatriju Vrapče. On kaže kako se ponekad može raditi o ekonomskim razlozima, ali da smatra da su u pitanju “dominantno mentalni, psihijatrijski razlozi”.

“Pasivna agresija”

“Vrlo je razvijena agresija, destrukcija u našem društvu. Potrebno je pobijediti, poniziti bilo koga s kim se ne slažemo. Oni koji ne mogu ući u fizički sukob s nekim, oni su ti koji koriste telefon. U psihijatriji se to zove pasivna agresija”, objašnjava Bagarić dodajući da ljudi koji se odlučuju na takve poteze “vape za pomoći”.

Govoreći o posljedicama takvog čina za one koji šalju lažne dojave, Bagarić kaže kako bi bilo dobro da “kazna uključuje psihoterapiju”.

Hrvatski sustav je, prema njegovim riječima dobar i kaže kako se nada da se neće smanjivati okvir koji postoji sada te da bi psihoterapija trebala biti dosupnija osobama kojima je potrebna tako da “one ne moraju uzeti telefon i preplašiti nekoga”.

“Praktični ciljevi”

Psihijatar, mr.sc. Nenad Horvat iz Opće bolnice Varaždin smatra kako su motivi dojavitelja različiti, ali da one za koje se utvrdi da imaju psihijatrijsku pozadinu treba liječiti kao i sve druge psihijatrijske pacijente.

“Dostaviti lažnu dojavu o bombi relativno je jednostavno: Nema fizičkog kontakta, sve se može obaviti anonimno, na daljinu, bez mnogo rizika. Zašto to ljudi rade? Zatekao sam se jednom prilikom u zgradi suda kad je došla takva dojava, nije bilo ni malo ugodno. Hitna evakuacija, pretres zgrade, mi na ulici… I pitamo se tko je taj i zašto to radi? Svašta mi je palo na pamet: Osvećuje se za neku ‘nepravdu’, ometa rad suda, neslano se šali… Svakako, drugačiji su motivi kad dojavljuješ na sud i kad dojavljuješ u školu, kino, državnu ustanovu ili u šoping-centar”, govori Horvat kojemu se “najvjerojatnijim čine ‘praktični’ ciljevi (npr. prekid nastave, prekid rasprave na sudu, osvetiti se socijalnoj službi ili onome tko ti je dao otkaz)”.

Mogući i psihopatološki ciljevi

“Svakako su mogući i psihopatološki ciljevi – osjećaj progonjenja, osveta radi ‘nepravde’, osjećaj vlastite važnosti i veličine, egzibicionizam, obijest i izazivanje panike i kaosa…”, govori dodajući kako postoje i politički ciljevi o kojima se moglo “raspredati do sutra”.

“Ako se lažnog dojavitelja identificira i uhvati pa se pokaže da je psihijatrijski poremećen, onda ga se liječi kao i svakog drugog bolesnika, a njegovu dojavu se shvaća kao simptom poremećaja”, zaključuje on.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram