Znanstvenici su 1960. predvidjeli "sudnji dan" za petak 13. studenog 2026. Koliko teorija drži vodu danas?

U njemu je predviđeno da će se tog budućeg datuma – koji ćemo dočekati za nešto više od mjesec dana – broj ljudi približiti beskonačnosti i da će čovječanstvo uništiti samo sebe, piše Independent.

Neobična tvrdnja privukla je ogromnu pažnju javnosti. Ono što iznenađuje još više jest činjenica da su istraživanje i matematički proračuni na kojima se tvrdnja temeljila izgledali ozbiljno i privukli su veliki i dugotrajnu pažnju znanstvene zajednice.

Autori Heinz von Foerster, austrijsko-američki profesor i stručnjak za kibernetiku, i dvoje njegovih studenata, Patricia M. Mora i Lawrence W. Amiot tvrdili su da je ljudska populacija izuzetak i da bi mogla rasti brže od eksponencijalne stope, odnosno po stopi koja se neprestano povećava.

„Naši pra-praunuci neće umrijeti od gladi. Bit će zgnječeni do smrti“, tvrdili su.

Članak je redovno citiran, a njegova predviđanja pokazivala su se izuzetno preciznim – sve do otprilike 1993. godine, na polovici puta do predviđenog „Sudnjeg dana“, kada je broj stanovnika u svijetu počeo zaostajati za prognozama.

Danas je globalna stopa rađanja nešto manja od polovice one iz 1960. godine. Nadajmo se da ćemo se svi 13. studenog probuditi i dočekati sasvim običan dan, piše Independent i dodaje kako spomenuti članak ipak ostaje izuzetan primjer spajanja rigorozne znanosti s vještinom scenskog nastupa, sa zapanjujućim efektom.

Jedinstvene ljudske sposobnosti

Sredinom 20. stoljeća rasla je zabrinutost društva zbog povećanja broja stanovnika u svijetu i mogućnosti da ono dovede do nestašice resursa i geopolitičkih sukoba. U osnovi velikog dijela te zabrinutosti nalazilo se prešutno ili izričito prihvaćanje maltuzijanske ideje prema kojoj populacija ima potencijal da raste eksponencijalno, ali taj rast neprestano ograničava njena sposobnost da osigura dovoljno hrane.

U svom članku, međutim, autori su tvrdili da ljudi, kada je riječ o rastu populacije, možda predstavljaju izuzetak.

S obzirom na našu sposobnost da komuniciramo i stvaramo „koalicije“ koje nam pomažu u rješavanju problema, povećanje gustoće naseljenosti moglo bi jednostavno značiti više mogućnosti za suradnju pa bi broj ljudi mogao rasti ne samo brže od eksponencijalne stope, već po stopi koja se neprestano povećava.

Zatim su upotrijebili 24 procjene broja stanovnika svijeta koje obuhvaćaju prethodnih 2.000 godina kako bi pokazali da je broj ljudi zapravo neprestano nadmašivao očekivanja. Sve je to predstavljeno mirnim, znanstvenim stilom i potkrijepljeno složenim matematičkim jednadžbama.

„Zgnječeni do smrti“

Povijesne podatke su autori projicirali u budućnost, izračunavši da će, zahvaljujući rastu koji se neprestano ubrzava, broj ljudi 2026. godine biti blizu beskonačnosti.

Srećom, ista sposobnost za suradnju koja je u povijesti pomagala razvoju naše vrste sada bi mogla spriječiti ovu katastrofu. Pošto vjerojatno ne želimo skratiti svoj životni vijek, zaključili su, trebali bismo zajednički raditi na tome da se globalna stopa rađanja prepolovi.

Objavljivanje ovog rada odmah je izazvalo veliku pažnju. O njemu su pisali Time i The New York Times. Postao je tema serije stripova Pogo, a mnogi komentatori shvatili su članak isključivo kao ironičan komentar na strahove od rasta broja stanovništva.

Eksplozija stanovništva

Međutim, priča nije zamrla – dogodilo se nešto zanimljivo. Kada je Science objavio pisma uredništvu u kojima su matematičari i demografi napadali rad nazivajući ga „smiješnim“ i „očigledno apsurdnim“ – autori su odgovorili energičnom obranom svog rada, još odlučnije inzistirajući na matematici na kojoj se zasnivao i zaključcima koji su iz nje proizlazili.

Od šezdesetih pa sve do osamdesetih godina, jednadžba „Sudnjeg dana“ redovito je citirana – najčešće kao ozbiljna tvrdnja – u udžbenicima genetike, ekologije i demografije.

Pojavljivala se i na neobičnijim mjestima. Tako se, na primjer, pred jednim odborom kanadskog parlamenta 1963. godine predstavnik kemijske industrije pozvao upravo na nju kao na važan argument za neophodnost kemijskih pesticida: Njima je trebalo proizvesti dovoljno hrane za predstojeću eksploziju broja stanovnika. U jednom slučaju pred Vrhovnim sudom SAD-a iz 1971. godine koji se odnosio na abortus, uoči presude Roe protiv Wadea, jednadžba je navedena kao argument da ne postoji uvjerljiv razlog da država potiče povećanje broja stanovnika.

Ideja o Sudnjem danu opstala je dijelom zato što su se njena predviđanja budućeg broja stanovnika pokazala izuzetno preciznim – barem neko vrijeme. Osnovna jednadžba davala je prognoze koje su tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina bile bolje od prognoza većine demografa.

Tek oko 1993. ta preciznost počela je slabjeti, a broj stanovnika u svijetu počeo je zaostajati za prognozama – zato što je svijet počeo raditi upravo ono što su autori preporučili. Danas je globalna stopa rađanja nešto manja od polovice stope iz 1960. godine.

Znanost i scenska vještina

Vjerojatno se nećemo svi probuditi u petak, 13. studenog, „zgnječeni do smrti“, piše Independent i dodaje da se prije nego što jednostavno nastavimo dalje – pripremajući se za sljedeći scenario Sudnjeg dana – vrijedi zapitati što možemo naučiti iz ovog slučaja.

Za autora teksta pouka je u načinu na koji svoja uvjerenja predstavljamo svijetu. Heinz von Foerster je u jednom razdoblju svog života bio scenski mađioničar. Ako posudimo klasični jezik scenske magije, uspješna iluzija počiva na tri temelja: Postavljanju scene, izvanrednom preokretu i završnom razotkrivanju kojim se situacija vraća u normalu.

Članak je privukao pažnju zato što je bio običan znanstveni rad upakiran u izvanredan naslov i zaključak. Zadržao je značaj zato što je bio čvrsto utemeljen na istraživanju i argumentima.

Privući pažnju svijeta na ozbiljan problem pomoću apsurda – to je dobar trik.