Klimatska noćna mora vreba iz Atlantika. Europljani tek sad počinju obraćati pažnju

U dubinama sjevernog Atlantika, golemi sustav vrtložnih struja poznat kao Atlantska meridionalna preokretna cirkulacija, ili AMOC, nosi tople tropske vode prema sjeveru, sprječavajući smrzavanje Europe. No, kako ljudi nastavljaju ispumpavati plinove koji zagrijavaju planet u atmosferu, ova oceanska toplinska pumpa će oslabiti. Mogla bi čak i nestati, upozorava POLITICO.

Hladniji nego inače, dio vode južno od Grenlanda, nadimka "hladna mrlja", zabrinuo je neke znanstvenike da je ovo usporavanje već u punom jeku. Drugi istraživači ispitali su klimatske modele, istražili zapise temperature mora i proveli simulacije kako bi zaključili da bi se ocean mogao okrenuti protiv nas ranije nego što se prije mislilo.

Iako bi se ovaj proces odvijao tijekom mnogo desetljeća, ozbiljno usporavanje ili kolaps AMOC-a poremetio bi europsku poljoprivredu, infrastrukturu, socijalnu skrb i gospodarstvo u razmjerima koji bi učinili da vrućina i požari ovog ljeta izgledaju kao blaga sjećanja na mirnija vremena. Kontinent bi se mogao suočiti s ledenjačkim zimama i suhim ljetima, porastom razine mora i žestokim olujnim vjetrovima.

Do nedavno, ova se perspektiva smatrala malo vjerojatnom: Scenarij iz noćne more koji upozorava na katastrofalne opasnosti nekontroliranih klimatskih promjena. No, kako se istraživanja o vjerojatnosti velikog usporavanja ili - manje vjerojatnog - potpunog kolapsa gomilaju, vlade to počinju shvaćati ozbiljno i pokušavaju shvatiti kako smanjiti štetu, piše Zia Weise za POLITICO.

Island je kolaps AMOC-a proglasio rizikom za nacionalnu sigurnost. Nizozemska istražuje što bi usporavanje te struje moglo značiti za njezine sustave obrane od mora. Finska razmatra moguće posljedice. Ujedinjeno Kraljevstvo ulaže milijune u sustav ranog upozoravanja, a nordijski ministri počeli su raspravljati o toj prijetnji.

Za donositelje odluka nestabilnost AMOC-a predstavlja neuobičajen izazov: Kako se pripremiti za katastrofu u dalekoj budućnosti koja se možda nikada neće dogoditi – ali koja bi, ako do nje dođe, poremetila život u Europi u nezamislivim razmjerima? Ipak, vlade sve češće zaključuju da sama neizvjesnost nije opravdanje za čekanje.

„Neodgovorno je čekati potpunu sigurnost prije nego što se počnemo pripremati”, izjavio je za POLITICO Jóhann Páll Jóhannsson, islandski ministar za klimu. „Jer, do trenutka kada posljedice postanu nepobitne, možda će već biti prekasno da se one spriječe.”

„Ovdje nije riječ o panici ni širenju uzbune”, dodao je. „Riječ je jednostavno o odgovornom upravljanju.”

Zabrinutost je doprla i do Bruxellesa, gdje je prošle godine Teresa Ribera, dužnosnica EU-a zadužena za zelenu tranziciju, predložila da se AMOC uvrsti „na popis akronima povezanih s nacionalnom sigurnošću u Europi”.

Osjećaj tonjenja

„Motor” sustava AMOC nalazi se u sjevernom Atlantiku, gdje hladna i slana voda tone duboko u ocean. To tonjenje pomaže privlačenju veće količine tople vode prema sjeveru, pokrećući tako cirkulaciju koja tisućljećima oblikuje europsku klimu.

To objašnjava zašto Pariz nema tako hladne zime kao Ottawa, iako se francuska prijestolnica nalazi nešto sjevernije od tog kanadskog grada. Također je to jedan od razloga zašto Island i sjeverne europske zemlje nemaju sibirsku klimu.

No, klimatske promjene sada prijete poremetiti taj dugotrajno stabilan mehanizam. Kako se ledeni pokrov Grenlanda topi, a obilnije oborine unose više slatke vode u sjeverni Atlantik, more postaje toplije i manje slano – a time i manje gusto. Voda teže tone, što slabi cirkulaciju.

To može pokrenuti povratnu spregu: Slabije struje prenose manje soli prema sjeveru, čime se voda dodatno razrjeđuje slatkom vodom, a sustav AMOC još više usporava. Postoji bojazan da bi se, uz dovoljno zagrijavanje, to strujanje moglo znatno usporiti ili čak potpuno zaustaviti.

Ako vam to zvuči poznato, vjerojatno je riječ o filmu katastrofe iz 2004. godine „Dan poslije sutra” (The Day After Tomorrow), koji prikazuje kako bi prestanak atlantskih oceanskih struja mogao izazvati naglo zamrzavanje i preko noći gurnuti svijet u novo ledeno doba. Ne postoje dokazi da je takav ekstreman i brz scenarij moguć.

Ipak, opasnost nije ograničena na daleku budućnost. Čak i ako bi se potpuni slom sustava AMOC odvijao tijekom više desetljeća – vjerojatno i nakon završetka ovog stoljeća – dijelovi sustava mogli bi početi otkazivati ​​mnogo ranije, uz posljedice koje bi se osjetile znatno prije nego što struje potpuno stanu.

„Pojedini dijelovi sustava AMOC mogli bi se početi urušavati tijekom procesa koji vodi do potpunog sloma”, rekla je Laurie Laybourn, suradnica instituta Chatham House i direktorica inicijative Strategic Climate Risks Initiative. „Riječ je o procesu koji bi putem uzrokovao poremećaje.”

Znanstvenike posebno zabrinjava subpolarni vrtlog (subpolar gyre), kružna struja južno od Grenlanda koja pomaže u pokretanju sustava AMOC. Neka istraživanja sugeriraju da bi njegova funkcija miješanja vode mogla početi slabiti već tijekom 2040-ih, što bi izazvalo velike promjene u razdoblju kraćem od desetljeća.

Slom tog vrtloga ne bi cijelu sjevernu Europu bacio u duboko zamrzavanje kakvo prati potpuni prestanak rada sustava AMOC. Ipak, mogao bi donijeti znatno hladnije zime i povećati rizik od suše.

„Teško je reći kada točno, no smatram da postoji znatan rizik da bi se to moglo dogoditi u sljedećih 20 godina”, rekla je Swinda Falkena, istraživačica koja proučava subpolarni vrtlog na Sveučilištu u Utrechtu. „To u biti znači da s planiranjem treba početi već sada.”

Što se tiče sustava AMOC u cjelini, znanstvenici još uvijek ne znaju u kojem bi trenutku morske struje mogle prijeći takozvanu kritičnu točku, nakon koje bi slom i prelazak u stanje vrlo slabe aktivnosti postali neizbježni. Isto tako, ne znaju ni koliko su blizu tom prijelazu. Procjene se kreću od globalnog zatopljenja za 1,4 Celzijeva stupnja iznad predindustrijskih vrijednosti – razine koju je svijet upravo dosegnuo – pa sve do 8 stupnjeva.

Još uvijek se raspravlja o tome u kojoj će mjeri te struje biti poremećene; znanstvenici se također spore oko toga je li usporavanje već započelo. No, svi se slažu u jednom: Kako se klima bude nastavila zagrijavati, sustav AMOC će slabiti.

Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) – tijelo koje objavljuje izvješća što odražavaju trenutni znanstveni konsenzus – 2023. je godine zaključio da će AMOC „vrlo vjerojatno oslabiti tijekom 21. stoljeća”, pri čemu bi njegova snaga mogla pasti za 24 do 39 posto u odnosu na predindustrijske razine.

IPCC je također izrazio „umjerenu razinu pouzdanosti” u procjeni da se „naglo urušavanje ne očekuje prije 2100. godine” – no istraživanja objavljena nakon tog izvješća ukazala su na mogućnost da bi sustav mogao dosegnuti kritičnu točku znatno ranije.

Dvije nedavne studije smjestile su tu granicu negdje oko sredine ovog stoljeća. U zasebnom je radu utvrđeno da je, čak i uz smanjenje emisija koje uzrokuju zagrijavanje planeta, vjerojatnije da će do urušavanja doći prije kraja stoljeća nego da do njega neće doći. Još jedno istraživanje sugerira da rizik od potpunog prestanka rada AMOC-a iznosi oko 25 posto, čak i uz blago zagrijavanje. Studija provedena ove godine zaključila je pak da bi te morske struje mogle izgubiti polovicu svoje snage do 2100. godine. (S druge strane, u jednom se nedavnom radu navodi da je potpuni kolaps u ovom stoljeću malo vjerojatan.)

„Rizici”, izjavio je Jóhannsson, islandski ministar za klimu, „pokazuju se ozbiljnijima nego što se dosad smatralo.”

Budućnost okovana ledom

Znanstvenici počinju ocrtavati kako bi Europa mogla izgledati nakon kolapsa AMOC-a, oslanjajući se na klimatske modele i istraživanja o utjecaju tih struja na temperature, oborine, razinu mora i ekosustave. Slika koju prikazuju u objavljenim studijama i intervjuima za POLITICO dramatična je.

Zimi bi kontinent mogle pogađati snažne oluje, potaknute velikom razlikom u temperaturi između sjevera, koji bi postao iznimno hladan, i juga, koji bi zadržao uobičajenu toplinu.

Arktički morski led mogao bi se proširiti prema jugu, sve do Škotske i nordijskih fjordova. U Baltičkom moru možda bi bili potrebni ledolomci. Kanali u Amsterdamu mogli bi se potpuno zalediti uslijed prodora hladnoće koji bi temperature u Nizozemskoj spustio na minus 20 °C, a u Skandinaviji na minus 40 °C.

Suša u zapadnoj Africi mogla bi potaknuti migracije prema sjeveru jer bi se pojas tropskih kiša pomaknuo prema jugu. Istovremeno, Island bi se mogao suočiti s gospodarskim slomom zbog nestanka ribljih stokova, prema scenariju koji su istraživači izradili za Nordijsko vijeće ministara.

Duž sjevernoatlantske obale Europe, viša razina mora mogla bi pogoršati poplave i dovesti do prodora slane vode na nisko položena poljoprivredna zemljišta. Ljeta bi i dalje donosila ekstremne vrućine, no smanjenje količine oborina moglo bi dodatno pogoršati nestašicu vode. Jedna je studija pokazala da bi se u Ujedinjenom Kraljevstvu udio zemljišta pogodnog za uzgoj usjeva smanjio s današnjih 32 % na 7 % u slučaju kolapsa sustava AMOC.

Zabrinutost zbog tih mogućih posljedica počinje utjecati na planiranje državnih tijela. Island, koji je kolaps sustava AMOC proglasio rizikom za nacionalnu sigurnost, ovog je proljeća iznio to pitanje pred Nordijsko vijeće ministara. „Razgovarali smo o izradi zajedničke procjene rizika za nordijske zemlje”, rekao je Jóhannsson.

U Finskoj je ministrica za klimatska pitanja Sari Multala ovog ljeta pokrenula procjenu mogućih posljedica usporavanja sustava AMOC za tu zemlju, uključujući utjecaj na klimu, Baltičko more te ključne sektore poput poljoprivrede, energetike i prometa.

„Sasvim je jasno da bi se, u slučaju tako drastičnog pada temperature kakav predviđaju najgori scenariji, životni uvjeti u Finskoj znatno pogoršali”, izjavila je za POLITICO. „Budući da smatram kako smo na prvoj crti kad je riječ o toj kritičnoj točki preokreta, želimo biti oni koji o tome raspolažu najboljim znanjem.”

Nizozemska provodi sličnu procjenu, s posebnim naglaskom na prijetnju svojim sustavima obrane od mora. Nizozemski povjerenik za program Delta – vladin dužnosnik zadužen za zaštitu zemlje od prijetnji povezanih s vodom – radi na tome da se slabljenje AMOC-a uvrsti kao „hipotetski scenarij” u planove pripravnosti zemlje. Istraživanja sugeriraju da bi prestanak rada AMOC-a mogao pridonijeti porastu razine mora za otprilike pola metra u dijelovima sjevernog Atlantika, povrh porasta koji je već uzrokovan globalnim zatopljenjem.

„Brzina je neizvjesna, trenutak je neizvjestan, utjecaj je neizvjestan”, rekla je Saskia van Vuren, koja savjetuje povjerenika za program Delta o pitanjima vezanim uz AMOC. No, to već utječe na planiranje na terenu. „Moramo uzeti u obzir mogućnost pojave ledenih pokrova na rijekama u budućnosti”, dodala je, ukazujući na aktualne projekte obnove rijeka.

Ipak, i dalje postoje velike nepoznanice. Postoji, primjerice, mogućnost da globalno zatopljenje poništi učinak zimskog zahlađenja povezanog s AMOC-om.

Ipak, „neizvjesnost nije razlog za nedjelovanje”, rekao je Walid Oueslati, voditelj odjela za klimu pri Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), koji je nadgledao izradu izvješća o tome kako donositelji odluka mogu pristupiti takvim rizicima. „To je razlog za bolje upravljanje rizicima.”

„Vlade se svakodnevno suočavaju s rizicima obilježenima neizvjesnošću”, dodao je, navodeći primjere poput „financijske krize, pandemije ili potresa i drugih prirodnih nepogoda”.

Praćenje oceana

Jedna od prvih linija obrane od kolapsa sustava AMOC jest pravovremeno uočavanje početka tog procesa. Vlade i znanstvenici ulažu u sustave ranog upozoravanja kako bi detektirali trenutak kada se ključni dijelovi te cirkulacije počnu približavati kritičnoj točki preokreta.

Britanska vlada uložila je 81 milijun funti (94 milijuna eura) u istraživački program čiji je cilj razvoj mehanizma ranog upozoravanja za dva ključna sustava povezana s AMOC-om, a koji se možda i sami približavaju točki bez povratka: Ledeni pokrov Grenlanda i subpolarni vrtlog.

„Nastojimo okupiti timove radi boljeg promatranja, modeliranja i predviđanja točaka preokreta kako bismo na njih mogli bolje reagirati”, rekla je Gemma Bale, jedna od dviju znanstvenica koje vode taj program.

Taj program – kao i svaki napor usmjeren na praćenje sustava AMOC – ovisi o pouzdanim i dugoročnim oceanskim promatranjima, dodala je.

Istraživači su postavili nizove mjernih uređaja (sidrenih sustava) diljem Atlantika kako bi mjerili morske struje; jedan od takvih sustava, poznat kao RAPID, predstavlja najdugovječniji program opažanja koji pruža kontinuirane podatke već 20 godina.

„To je jedini način na koji izravno pratimo kako se AMOC mijenja iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec i iz godine u godinu”, izjavila je Penny Holliday, glavna znanstvenica britanskog Nacionalnog oceanografskog centra (National Oceanography Centre), koji je jedan od voditelja projekta. Taj je sustav dosad zabilježio blago slabljenje AMOC-a, no znanstvenici još nisu sigurni je li za to odgovorno klimatske promjene.

Ipak, opstanak te mreže za praćenje i dalje je neizvjestan. Mnogi se sustavi financiraju putem kratkoročnih istraživačkih bespovratnih sredstava, od kojih neka istječu do 2028. godine, čime dugotrajni programi opažanja postaju ranjivi na promjene vladinih prioriteta.

U Sjedinjenim Američkim Državama, primjerice, administracija predsjednika Donalda Trumpa ranije je ove godine odlučila smanjiti financiranje opažanja oceana i ukloniti mjerne plutače, no nakon oštrih reakcija javnosti odustala je od te namjere.

Za znanstvenike je ovaj događaj istaknuo problem tretiranja dugoročnog praćenja oceana kao niza kratkoročnih istraživačkih projekata. Umjesto toga, oni žele trajan sustav promatranja koji se financira na međunarodnoj razini – infrastrukturu razmjera kakav vlade već podržavaju za vremensku prognozu ili istraživanje svemira.

„Kad bismo se udružili... imali bismo sustav ranog upozoravanja”, rekao je Holliday. „Mogli bismo svakoj zemlji reći je li pad AMOC-a, predviđen modelima, već započeo.”

Europska komisija učinila je prvi korak ovog ljeta najavom financiranja promatranja oceana u iznosu od 92 milijuna eura; na skupu posvećenom prikupljanju sredstava u rujnu taj je iznos povećan na 220 milijuna eura. Znanstvenici koji proučavaju AMOC pozdravili su ta sredstva, ali su istaknuli da bi za pouzdan sustav koji pokriva cijeli Atlantik bilo potrebno znatno više.

"Potrebno je oko 500 milijuna ili milijarda eura godišnje i onda možeš temeljito izmjeriti sve što treba u oceanima”, rekao je Sjoerd Groeskamp, ​​istraživač s Kraljevskog nizozemskog instituta za istraživanje mora. „To zvuči kao mnogo novca, ali zapravo nije. Akcelerator čestica u CERN-u ima proračun od milijardu eura godišnje, zar ne? Teleskop James Webb stajao je 10 milijardi eura.”

Groeskamp se udružio s nekolicinom zastupnika u Europskom parlamentu kako bi od Komisije zatražili dodatnih 25 milijuna eura godišnje za praćenje AMOC-a.

Mohammed Chahim, nizozemski zastupnik lijevog centra koji je predvodio kampanju za dodatna sredstva, izjavio je da bi Bruxelles trebao „osmisliti strukturirani financijski program za praćenje oceana, sličan onome koji provodimo za svemir”.

„AMOC mi predstavlja jedan od najvećih razloga za zabrinutost”, dodao je. „Ako uzmemo u obzir gospodarske štete koje bi mogle proizaći iz promjena AMOC-a, ulaganje nekoliko milijuna ili nekoliko stotina milijuna eura u dugoročni program opažanja ima ključnu ulogu.”

Pripremljenost kao rješenje s višestrukom koristi

Čak i ako bi podaci prikupljeni opažanjem vladama samo potvrdili da je kolaps AMOC-a postao neizbježan – pružajući tako kasno, a ne rano upozorenje – ta bi informacija i dalje bila važna s obzirom na to da bi se posljedice takvog događaja razvijale tijekom više desetljeća.

„Saznanje da je prijeđena kritična točka – odnosno da se AMOC neće naglo oporaviti, već će nastaviti slabiti u nadolazećim desetljećima – znatno utječe na odabir mjera prilagodbe”, rekao je Stefan Rahmstorf, oceanograf s Potsdamskog instituta za istraživanje utjecaja klime.

U međuvremenu, stručnjaci ističu postojanje niza „mjera bez rizika od pogreške” (tzv. *no-regret* mjera) koje donositelji odluka mogu provesti; one bi zaštitile građane u slučaju kolapsa morskih struja, a istovremeno bi koristile zemljama čak i ako AMOC ostane stabilan.