Muke sezonaca

[caption id="attachment_975782" align="alignnone" width="750"]

Napominjući da se njegovo iskustvo gotovo nimalo ne razlikuje od onoga što kod privatnih vlasnika malih obiteljskih hotela, restorana, skuter-agencija, jahti u čarteru itd. doživljavaju drugi sezonci – kuhari, konobari, sobarice, perači brodova…, kaže da je najcrnja točka – prekovremeni rad.

"Usprkos dogovoru o točno određenom radnom vremenu, od vas se sve češće počne tražiti da ostanete još malo. I ti ostaneš, šta ćeš, treba ti posao. Skupi se tako po 20-30 sati mjesečno koji ostanu u zraku, neplaćeni, naravno".

Nabrajajući dalje tamne strane sezonskog rada u turizmu, sugovornik Slobodne Dalmacije kaže kako je teško dobiti slobodan dan, bez obzira na prethodni dogovor, čak i za sprovode, a pogotovo ne za vjenčanja, budući da su ona obično subotom, na dan smjene gostiju.

Rijetko se, zatim, događa da sezonci zaposleni kod privatnika rade samo ono što je dogovoreno: Splićanin je uz recepcionarske  poslove radio i kao nosač, noćni čuvar i administrator, kuharica je ubrzo postala i peglačica, a sobarice su konobarile, sve bez slobodnih dana.

Što se plaća tiče, bili su prijavljeni na minimalac, a razlika do dogovorenog iznosa isplaćivana im je na ruke, neredovito.