Nakon što su se u prosincu prošle godine čelnici EU-a teškom mukom uspjeli dogovoriti o cilju smanjenja emisije stakleničkih plinova za 55 posto do 2030. u odnosu na 1990. godinu, dogovor o tome kako raspodijeliti teret u ispunjavanju toga cilja bit će još teži, pokazuje rasprava koju su utorak vodili čelnici država članica.

Smanjenje emisija za 55 posto do 2030. godine smatra se nužnim ako se želi ispuniti cilj o klimatskoj neutralnosti do 2050.

Svi načelno podržavaju taj cilj, ali siromašnije članice srednje i istočne Europe pribojavaju se visokih troškova za tranziciju prema klimatskoj neutralnosti što bi moglo usporiti njihov razvoj.

“Hrvatska naravno podržava taj cilj i želimo učiniti maksimalne napore da idemo u tom smjeru, da nastavimo sa sve većim korištenjem obnovljivih izvora energije”, rekao je premijer Andrej Plenković.

Kazao je da je hrvatska ambicija podići udio obnovljivih izvora energije na 36 posto do 2030. što je nešto ambicioznije od europskog cilja od 32 posto.

Plenković je rekao da će EU u sljedeća tri desetljeća ispuniti svoje klimatske ciljeve.

“U tom procesu treba se voditi računa o različitim startnim pozicijama država članica. Nije isto ako ste zemlja srednje i istočne Europe s različitom industrijskom bazom, tehnologijom, zagađivačima. Te zemlje trebaju jako puno uložiti kako bi došle na razinu zapadne Europe”, rekao je Plenković.

Zbog različitih stajališta država članica, usvojeni zaključci o klimatskim promjenama vrlo su općeniti, bez ulaženja u bilo kakva konkretna pitanja. Detaljnija rasprava očekuje se nakon što Komisija objavi u srpnju svoj paket zakonodavnih prijedloga.

Prema sadašnjim pravilima, osnovni kriterij za određivanje nacionalnih ciljeva smanjenja emisija stakleničkih plinova jest BDP po glavi stanovnika, što znači da siromašnije zemlje imaju i manje ciljeve. Te države na tome inzistiraju, a pored toga su još ovisnije o fosilnim gorivima od zemalja na zapadu kontinenta.

Problem je i u tome što su siromašnije zemlje veći zagađivači i prema kriteriju BDP-a EU ne bi mogao postići zacrtane ciljeve. Istodobno, bogatije zemlje već su dosta investirale i smanjile emisije stakleničkih plinova.

Raspodjela tereta bit će ključno pitanje sljedećih mjeseci i vrlo osjetljivo jer smanjenje nacionalnog cilja jedne članice znači prebacivanje većeg tereta na drugu članicu.

Stoga je iz konačno usvojenih zaključaka ispao dio koji je bio u nacrtu a koji je govorio o potrebi “reafirmacije nacionalnih ciljeva u dijeljenju napora na smanjenju emisija”.

Čelnici država članica ponovno će o raspodjeli tereta u ispunjavanju klimatskih ciljeva razgovarati na jesen, a temelj za raspravu bit će prijedlozi Europske komisije.

Ti prijedlozi trebaju između ostaloga uključivati strože standarde emisije ugljikova dioksida za automobile, ambicioznije ciljeve u obnovljivim izvorima energije, uvođenje poreza na goriva koja zagađuju. Također bi u sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova trebali biti uključeni i cestovni promet i grijanje i hlađenje zgrada, poljoprivreda i upravljanje otpadom.