Ovaj tip prehrane mogao bi pomoći u uklanjanju plastike iz crijeva

Prehrana bogata vlaknima, primjerice povrćem, mogla bi imati neočekivanu korist. Novo istraživanje provedeno na miševima pokazuje da bi vlakna mogla pomoći u uklanjanju nanoplastike iz organizma, piše Science News.

Evo još jednog razloga da jedete više mahunarki i zelenog povrća.

Prehrana bogata vlaknima mogla bi pomoći u uklanjanju plastičnih čestica iz crijeva, objavili su znanstvenici 15. listopada u časopisu Nature Communications. Kod miševa koji su unosili plastiku svakodnevna konzumacija velikih količina vlakana spriječila je nakupljanje plastičnih čestica u crijevima.

Ovo otkriće upućuje na mogućnost da vlakna štite organizam od štetnih tvari iz okoliša, kaže Eddy Y. Zeng, znanstvenik koji se bavi istraživanjem okoliša na Južnokineskom tehnološkom sveučilištu u Guangzhouu.

Znanstvenici već dugo znaju da vlakna mogu poboljšati naše zdravlje, među ostalim snižavanjem kolesterola, regulacijom razine šećera u krvi i olakšavanjem prolaska hrane kroz probavni sustav. No Zeng ističe da rezultati njegova tima sada upućuju na još jednu moguću korist.

Vlakna bi mogla spriječiti nakupljanje plastike u organizmu

Živimo u svijetu prepunom plastike, čiji je velik dio toliko sitan da ga ne možemo vidjeti golim okom. Mikroplastika i nanoplastika, koje se oslobađaju iz jednokratnih boca za vodu, ambalaže za brzu hranu i drugih plastičnih proizvoda, mogu dospjeti u naše organizme.

Još uvijek nije potpuno jasno kako takve čestice utječu na naše zdravlje, ali postoje određene naznake. Znanstvenici su povezali prisutnost plastičnih čestica u ljudskim arterijama s povećanim rizikom od srčanog i moždanog udara. Osim toga, miševi koji unose sitne plastične čestice mogu pokazivati znakove oštećenja organa.

Zengov tim pretpostavio je da bi prehrambena vlakna mogla pružiti određenu zaštitu. Vlakna stvaraju složenu mrežu polimera koja bi mogla zarobiti unesene plastične čestice, slično kao što paukova mreža hvata muhe, objašnjava Zeng.

Istraživači su miševe podijelili u skupine koje su dobivale hranu s niskim, srednjim ili visokim udjelom vlakana, a zatim su im dali plastične čestice. Tijekom sljedeća 24 sata miševi koji su konzumirali srednje i velike količine vlakana iz organizma su izbacili više plastičnih čestica nego miševi čija je prehrana sadržavala malo vlakana.

To je važno, ističe Zeng, jer te čestice mogu uzrokovati oštećenja. Nakon tjedan dana svakodnevnog unosa plastičnih čestica znanstvenici su uočili oštećenja crijevnog tkiva, ali samo kod miševa koji su konzumirali malo vlakana.

Laboratorijski pokusi provedeni u epruvetama upućuju na to da vlakna fizički obavijaju plastične čestice i prianjaju uz njih.

Mogu li vlakna imati isti učinak i kod ljudi?

Još je prerano zaključiti djeluju li prehrambena vlakna na isti način i u ljudskom organizmu. Zengovo istraživanje provedeno je na miševima, a količine vlakana korištene u pokusu nisu bile prilagođene realističnim prehrambenim unosima.

Miševi iz skupine koja je dobivala najviše vlakana konzumirali su znatno veće količine od onih koje se preporučuju ljudima. Ipak, Zeng smatra da su rezultati dovoljno zanimljivi da opravdavaju daljnja istraživanja.

Čak i ako se pokaže da vlakna ne pomažu u uklanjanju plastike iz ljudskih crijeva, Zeng smatra da nam povećanje njihova udjela u prehrani vjerojatno ne bi škodilo.