Većina ljudi radi istu pogrešku pri kuhanju krumpira: Sitnica odlučuje o konačnom rezultatu

Kuhani krumpir jedan je od najpopularnijih priloga koji se izvrsno slaže s mesom, ribom i jelima od povrća. Neizostavan je i u pripremi pirea, krumpir-salate i brojnih drugih jela, piše Metropolitan.

No, iako njegova priprema ne zahtijeva posebno kulinarsko znanje, mnogima se događa da se krumpir prekuha, postane vodenast ili izvana bude potpuno mekan, dok mu je sredina još uvijek tvrda.

Razlog se može skrivati već u prvom koraku pripreme, na koji mnogi ne obraćaju posebnu pozornost.

Treba li krumpir staviti u hladnu ili kipuću vodu?

Ako želite da se krumpir skuha što ravnomjernije, u pravilu ga je najbolje staviti u lonac s hladnom vodom i tek ga zatim staviti na štednjak.

Zašto je to važno?

Ako sirovi krumpir stavite izravno u kipuću vodu, njegova se vanjska površina počinje kuhati znatno brže od unutrašnjosti. Zbog toga se može dogoditi da vanjski dio već omekša i počne se raspadati, dok sredina još nije dovoljno kuhana.

Postupno zagrijavanje vode omogućuje ravnomjernije prodiranje topline u krumpir, čime se smanjuje mogućnost da se prekuha ili izgubi oblik. To je osobito važno kod većih komada krumpira i kada ga kuhamo cijelog.

Važno je i koliko snažno voda vrije

Za dobar rezultat nije dovoljna samo odgovarajuća početna temperatura vode. Važan je i sam način kuhanja. Krumpir najprije ogulite i po potrebi narežite na približno jednake komade. Tako ćete osigurati da svi komadi budu kuhani otprilike u isto vrijeme.

Zatim ga stavite u lonac, prelijte hladnom vodom tako da bude potpuno prekriven i dodajte malo soli. Kada voda zavrije, smanjite temperaturu. Krumpir se treba kuhati na laganoj vatri, uz blago vrenje, jer snažno ključanje može uzrokovati sudaranje komada, njihovo oštećivanje i raspadanje.

Vrijeme kuhanja ponajprije ovisi o veličini komada i vrsti krumpira. Manji komadi mogu biti kuhani već za 10 do 15 minuta, dok je većima obično potrebno od 20 do 30 minuta ili više.

Kako znati da je krumpir savršeno kuhan?

Najpouzdaniji način provjere jednostavan je test vilicom ili tankim nožem. Ako vilica ili nož bez većeg otpora prolaze kroz najdeblji dio krumpira, znači da je kuhan.

Pri pripremi krumpir-salate preporučuje se da krumpir zadrži nešto čvršću strukturu, dok za pripremu pirea mora biti potpuno mekan. Važan je i odabir sorte. Krumpir čvršćeg mesa prikladniji je za salate i priloge, dok su brašnaste sorte izvrsne za pire jer se lakše gnječe.

Kada je krumpir kuhan, odmah ga ocijedite. Ako ga predugo ostavite u vrućoj vodi, može nastaviti omekšavati i postati previše vodenast. Upravo male pojedinosti često odlučuju o tome hoće li krumpir na tanjuru biti savršeno mekan i ukusan ili će se pretvoriti u kašastu masu.

Zato se sljedeći put kada budete pripremali krumpir prisjetite jednostavnog pravila: počnite s hladnom vodom i nastavite kuhanje na laganoj vatri.