Gdje se u Europi najteže dolazi do vlastitog doma? Razlike među državama su goleme, a evo kako stoji Hrvatska

Prema podacima Eurostata, omjer cijena stambenih nekretnina i prihoda kućanstava na razini Europske unije u deset je godina porastao za 6,8 posto. To znači da su stanovi i kuće u prosjeku postali skuplji u odnosu na primanja građana. Ipak, u deset članica taj se omjer smanjio.

Istodobno su cijene nekretnina u EU-u u deset godina, do drugog tromjesečja 2026., porasle za čak 62 posto. Zbog sve izraženije stambene krize Europska komisija predstavila je u prosincu 2025. Europski plan za pristupačno stanovanje, piše Euronews.

Portugal na vrhu

Najveći rast omjera cijena nekretnina i prihoda između 2015. i 2025. zabilježen je u Portugalu, gdje je iznosio 60,8 posto. Slijedi Nizozemska s rastom od 34,3 posto.

Stručnjak za tržište nekretnina Mike Langen iz banke ABN AMRO objašnjava da je u Portugalu na rast cijena utjecao turistički procvat, ali i program takozvanih zlatnih viza, koji je privukao strane ulagače. U Nizozemskoj su, pak, glavni razlozi nedostatak stambenih nekretnina i snažna potražnja investitora.

Omjer je za više od 20 posto porastao i u Mađarskoj (26,5 posto), Češkoj (25,8 posto), Španjolskoj (24,5 posto) i Grčkoj (22,5 posto). Drugim riječima, u tim su zemljama cijene stanova i kuća rasle znatno brže od prihoda građana, čime je kupnja vlastite nekretnine postala manje dostupna.

Rast veći od deset posto zabilježen je i u Sloveniji (18,2 posto), Irskoj (14,4 posto), Austriji (13,6 posto), Slovačkoj (11,2 posto), Luksemburgu (10,6 posto) i Litvi (10,1 posto).

Prema podacima Eurostata, u Hrvatskoj rast iznosi 1,5 posto.

Rumunjska na suprotnom kraju ljestvice

Najveći pad omjera zabilježen je u Rumunjskoj, gdje je iznosio 42,8 posto. To znači da su cijene nekretnina u odnosu na prihode kućanstava ondje 2025. bile znatno povoljnije nego deset godina ranije.

Slijede Finska s padom od 25,2 posto i Bugarska sa 16,2 posto. Dvoznamenkasto smanjenje zabilježeno je i na Cipru (12 posto) te u Italiji (11,9 posto).

Prema objašnjenju stručnjaka Langena, snažan rast prihoda u Bugarskoj i Rumunjskoj nakon ulaska tih zemalja u Europsku uniju pridonio je tome da nekretnine postanu povoljnije u odnosu na primanja.

No, povoljniji omjer cijena i prihoda ne znači nužno da građani nemaju problema sa stanovanjem. U Rumunjskoj je, primjerice, čak 56 posto ljudi koji plaćaju tržišnu najamninu 2025. živjelo u kućanstvima koja su za stanovanje izdvajala više od 40 posto raspoloživih prihoda. To je najveći udio među članicama EU-a.

Među četiri najveća gospodarstva Unije omjer je pao u Francuskoj, za manje od šest posto, i Italiji, za 11,9 posto. U Njemačkoj je zabilježen blagi rast od 1,6 posto, dok je Španjolska prednjačila s rastom od 24,5 posto.

Pad omjera ne znači nužno da je stanovanje pristupačno

Eurostat je usporedio i stanje u 2025. s dugoročnim prosjekom svake zemlje za razdoblje od 2000. do 2025. godine. Na razini EU-a omjer cijena nekretnina i prihoda bio je tek 0,03 posto iznad dugoročnog prosjeka.

Portugal je i u toj usporedbi bio pri vrhu, s omjerom 37 posto višim od dugoročnog prosjeka, dok je u Rumunjskoj bio čak 53 posto niži.

Prema podacima Eurostata, u Hrvatskoj je niži za 5,2 posto.

Ipak, stručnjaci upozoravaju da rezultati ovise i o odabranoj početnoj godini. Langen ističe da je 2015. bila razdoblje u kojem je omjer cijena i prihoda bio gotovo na povijesno niskim razinama. Da je usporedba počela 2005., rast bi izgledao znatno blaže.

Osim toga, na mogućnost kupnje nekretnine utječu i troškovi kredita. Malo ljudi stan ili kuću kupuje gotovinom, pa su kamatne stope važan dio ukupne računice. Kamatna stopa Europske središnje banke na depozite krajem 2015. iznosila je minus 0,3 posto, dok je u promatranom razdoblju iznosila 2,5 posto.

Ekonomist Ronan Lyons s Trinity Collegea u Dublinu upozorava da ni rast ni pad omjera sami po sebi ne govore koliko je stanovanje danas pristupačno. Čak i ako se pokazatelj poboljšava, to ne znači da je tržište postalo povoljno za kupce ili najmoprimce.

Kao primjer navodi Finsku, u kojoj je omjer cijena nekretnina i prihoda pao za četvrtinu, ali najmoprimci za stanovanje i dalje izdvajaju oko 32 posto prihoda, što je najveći udio u Europskoj uniji.