Koliko je duboko čovjek dosad uspio izbušiti Zemlju i što je pronašao u dubini?

Rupa na krajnjem sjeverozapadu Rusije duboka je 12.262 metra i do danas je najdublja rupa koju je čovjek ikada izbušio.

Sovjetski geolozi počeli su bušiti u svibnju 1970. godine. Plan je bio dosegnuti dubinu od 15.000 metara, a do konačne dubine trebalo im je gotovo dvadeset godina.

Dublja od Marijanske brazde,

Najdublje mjesto u oceanu, Challengerov ponor u Marijanskoj brazdi, prema mjerenju iz 2010. godine koje navodi američka agencija NOAA, duboko je oko 10.994 metra. Kolska bušotina seže oko 1.270 metara dublje.

Mount Everest, visok 8.849 metara, potpuno bi nestao u njoj, a iznad njegova vrha ostalo bi više od tri kilometra praznog prostora.

Na dnu je bilo 180 stupnjeva umjesto očekivanih 100

Konačna dubina od 12.262 metra dosegnuta je 1989. godine. Inženjeri su na toj dubini očekivali temperaturu od oko 100 Celzijevih stupnjeva, no izmjerili su čak 180, navode Smithsonian i znanstveni program EarthDate Sveučilišta Teksas u Austinu.

Na tako visokoj temperaturi stijene su se ponašale poput plastične mase, a održavanje bušotine otvorenom postajalo je sve teže.

Ekipe su do 1992. pokušavale bušiti još dublje, ali nisu uspjele nadmašiti rekord iz 1989. godine. Raspadom Sovjetskog Saveza nestalo je i financijskih sredstava.

Prema EarthDateu, radnici su na lokaciji ostali do 1994. godine, a do 2008. postrojenje je potpuno napušteno.

Što su pronašli u dubini?

Vodu: Nekoliko kilometara ispod površine, u ispucalim stijenama, pronađena je vruća voda bogata mineralima. Prema tadašnjim znanstvenim spoznajama, na tolikoj dubini nije se očekivala prisutnost vode.

Vodik: Tijekom bušenja iz rupe je izlazio plin vodik, zajedno s helijem, dušikom i ugljikovim dioksidom.

Fosile: Na dubini od oko 6,7 kilometara pronađene su 24 vrste mikroskopskih fosila planktona, starih oko dvije milijarde godina.

Granit ondje gdje se očekivao bazalt. Geolozi su očekivali da će na dubini od oko sedam kilometara granit prijeći u bazalt. Umjesto toga, naišli su na granit izmijenjen djelovanjem topline i tlaka. Stijene na dnu stare su oko 2,7 milijardi godina.

Benjamin Andrews, geolog iz Nacionalnog prirodoslovnog muzeja Smithsonian, izjavio je za taj časopis da bušenje na velikim dubinama povremeno donosi iznenađenja. Kolska bušotina donijela ih je nekoliko.

Postoji dulja bušotina, ali ne seže toliko duboko

Kolska bušotina i dalje drži rekord kao najdublja, ali ne i kao najdulja bušotina na svijetu. Naftne bušotine danas se buše pod kutom i vodoravno, kroz nalazišta nafte, pa njihova ukupna duljina može biti veća iako ne sežu toliko duboko ispod površine.

Prva koja je nadmašila Kolsku bušotinu po duljini bila je bušotina BD-04-A na naftnom polju Al Shaheen, uz obalu Katara.

Prema Guinnessovoj knjizi rekorda, dovršena je u svibnju 2008. godine i duga je 12.290 metara, od čega se 10.902 metra odnose na vodoravni dio.

Kasnije su nove rekorde postavljale bušotine projekta Sahalin-1 u Ohotskom moru. Ruska naftna kompanija Rosnjeft u studenome 2017. objavila je da je s platforme Orlan na polju Čajvo izbušena bušotina duga 15.000 metara, čiji je završetak vodoravno udaljen 14.129 metara od platforme.

Jednostavnije rečeno, kada biste naftnu bušotinu sa Sahalina izravnali i usmjerili okomito prema dolje, bila bi oko 2,7 kilometara dulja od Kolske bušotine.

No nijedan stroj dosad nije prodro toliko duboko prema središtu Zemlje kao sovjetska bušilica prije 37 godina.