Hoće li se u EU ograničiti korištenje druge nekretnine? Pitali smo Bačićevo Ministarstvo i male iznajmljivače što misle o tome

Prema tom Aktu, nacionalne, regionalne ili lokalne vlasti mogle bi, procijene li da postoji potreba za tim, ograničiti kupovinu ili korištenje druge nekretnine koje vlasniku ne služe za stanovanje.

Zasad je samo riječ o prijedlogu o kojemu se iz ovdašnjih redova vladajućih zasad jedino očitovala i oštro mu se usprotivila HDZ-ova eurozastupnica Nikolina Brnjac, inače članica Posebnog odbora za stambenu krizu u EU (HOUS) kazavši kako je riječ "o ekstremnoj mjeri kojom bi se ugrozilo pravo na vlasništvo nad imovinom".

"Prijedlog sam po sebi ne uvodi zabranu"

S obzirom na općepoznati problem s dostupnim i priuštivim stanovanjem u Hrvatskoj pitali smo za tu tematiku nadležno Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine (MPGI) razmatra li se kod nas mogućnost prihvaćanja takvog akta, odnosno ograničavanja kupnje i korištenja druge nekretnine?

Ondje kažu kako Republika Hrvatska podržava europski okvir za povećanje dostupnosti i priuštivosti stanovanja, ali u preliminarnim primjedbama izražava rezerve prema ograničavanju stjecanja nekretnina koje nisu namijenjene primarnom stanovanju.

"Prijedlog sam po sebi ne uvodi zabranu kupnje niti obvezuje države članice na uvođenje ograničenja, nego im omogućuje donošenje takvih mjera uz propisane uvjete", kažu u Ministarstvu koje vodi ministar Branko Bačić.

Ministarstvo: Već imamo dva mehanizma

U MPGI također upozoravaju kako bi takva ograničenja mogla značajno zadirati u pravo vlasništva i tržišne slobode, a uz upitnu učinkovitost, mogućnost zaobilaženja i znatno administrativno opterećenje u praćenju provedbe.

"Stoga je nužna procjena njihove opravdanosti, nužnosti i razmjernosti, osobito u odnosu na manje restriktivne mjere. Zabrinutost za zaštitu prava vlasništva prepoznata je i u hrvatskim preliminarnim primjedbama, što ne znači protivljenje europskom okviru u cjelini", poručuju iz Ministarstva.

Budući da je riječ o Aktu kojim bi ponajviše bili pogođeni vlasnici nekretnina koje im služe za kratkoročni najam, u Ministarstvu podsjećaju kako Hrvatska, kada je riječ o kratkoročnom najmu, već ima dva komplementarna mehanizma.

"Zakonom o upravljanju i održavanju zgrada i Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti propisana je obvezna suglasnost dvotrećinske većine suvlasnika uz suglasnost neposrednih susjeda, dok Zakon o turizmu omogućuje lokalnim vlastima da, na temelju planova upravljanja destinacijom i prihvatnih kapaciteta, ograničavaju smještajne kapacitete."

"Budući europski okvir treba očuvati oba mehanizma"

U Bačićevom Ministarstvu još napominju kako bi predloženo dokazivanje potreba za primjenom navedenih mjera "trebalo provesti tri godine ranije, što automatski prolongira provedbu i učinke predloženih mjera".

"Smatramo da budući europski okvir treba očuvati oba mehanizma, nacionalne i lokalne nadležnosti te pravo suvlasnika na zaštitu kvalitete stanovanja, uz uvažavanje posebnosti gradova, otoka i turistički opterećenih područja", odgovorili su nam iz MPGI-a.

Marina Đukanović, članica Izvršnog odbora udruge Spasimo male obiteljske iznajmljivače (SMOi) i članica Vijeća za javne poslove Europskog udruženje vlasnika kuća za odmor (European Holiday Home Association, EHHA) kaže kako se u ovom slučaju radi o sukobu dvaju koncepata: Priuštivog stanovanja i prava na vlasništvo.

"EK želi omogućiti zemljama-članicama okvir koji im daje alate da donesu određene mjere kako bi potaknuli priuštivo stanovanje, ali bez konkretnog specificiranja mjera. Međutim, ono što žele tim Aktom jest da je bitno dokazati kako postoji određeni pritisak na stambeni fond i to u najmanje tri prethodne godine i da se prije donošenja bilo koje mjere mora pokazati da je to što se planira ograničiti izravno povezano s tim pritiskom", kaže Đukanović dodajući kako se u Aktu izričito spominju ograničenja kratkoročnog najma jer je to trenutno "vruća tema" u EU-u.

Italija, Austrija i Njemačka već odbile predloženi Akt

Ako se podacima ne može dokazati da je upravo kratkoročni najam prouzročio smanjenje stambenog fonda, odnosno taj pritisak na stambeni fond. U suprotnom, kaže Đukanović, mjere neće biti opravdane.

Vlada se, kaže ona, s jedne strane poziva na tri načela EU-a - opravdanost, razmjernost i primjerenost određene mjere, dok s druge strane imamo zakon protivan tim načelima.

"To je Zakon o upravljanju i održavanju zgrada koji propisuje davanje suglasnosti za kratkoročni najam u zgradama, a koji se primjenjuje na nacionalnoj razini neovisno o tome radi li se o zgradi u Virovitici gdje možda nema tog pritiska na stambeni fond ili u Splitu gdje ga ima. U tom smislu Vlada je proturječna", smatra Đukanović.

Napominje kako članice EU-a imaju rok do 17. studenoga do kada se moraju očitovati smatraju li da Akt o priuštivom stanovanju zadire u supsidijarnost, odnosno u slobodu zemalja-članica da reguliraju svoje zakone ili ne. Taj su Akt, kaže, već formalno odbile Italija, Austrija i Njemačka.

"Mi još ne znamo kako će se naša Vlada postaviti. S druge strane, bit će glasanje o tom Aktu u Europskom parlamentu gdje po tom pitanju postoji velika podjela između socijalista i pučana. Socijalisti jako zagovaraju tu regulativu i početak rješavanja problem priuštivog stanovanja pa je time bilo kakav zakon, makar i masakrirani Akt o priuštivom stanovanju, za njih dobar, dok europski pučani i ostale stranke desnog centra to ne podržavaju. Bit će zanimljivo vidjeti što će napraviti naša Vlada i kako će glasati naši europarlamentarci. Nije isključeno da Vlada podrži, a eurozastupnici HDZ-a glasaju protiv toga", kaže Đukanović.

"Neki će vjerojatno iznajmljivati na crno"

Ona napominje kako postoje neke regije u Europi u kojiam je već donesena zabrana kratkoročnog smještaja. Jedna od njih je francuska Baskija (Pays Basque) za koju postoje podaci kako je od 3.000 zatvorenih smještajnih jedinica samo pet posto nakon toga prešlo iz kratkoročnog u dugoročni najam.

"Ljudi tamo većinom iznajmljuju dio svoje kuće ili stana koji onda ne mogu dati u dugoročni najam ili ih dio godine sami koriste, a dio godine iznajmljuju tako da opet ne mogu dati u dugoročni najam. Ili to ne žele iz nekog drugog razloga kao što je pravna nesigurnost. Tada takve nekretnine ili ostaju prazne ili se prodaju ili ih ljudi nastave koristiti sami ali bez dodatnog prihoda pa se one onda lošije održavaju. Kod nas će se, ako taj Akt bude prihvaćen, vjerojatno dogoditi da će dio ljudi iznajmljivati na crno", smatra naša sugovornica.

"Nije li logičnije izmjestiti poslovni najam iz zgrada?"

Đukanović kaže kako je prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS) u Hrvatskoj vie od 112.000 stanova je u poslovnom najmu, dok je prema procjenama stanova koji se koriste kao apartmani između 15.000 i 20.000.

"Da je državi doista stalo do toga da se stambene nekretnine stave u funkciju stanovanja, ne bi li bilo logičnije insistirati da se sve poslovne namjene izmjeste iz zgrada ili barem da i one moraju dobiti suglasnost suvlasnika kao i one za kratkoročni najam? Po tome se vidi kako sve mjere deklarirane s ciljem priuštivog stanovanja, zapravo imaju drugi cilj i provode se protiv malih iznajmljivača. Taj drugi cilj deklariran je u Strategiji razvoja održivog turizma gdje se kaže kako smo dosegli maksimum kapaciteta pa je cilj promijeniti strukturu smještaja i udvostručiti udio smještaja u hotelima i kampovima. Da bi se to učinilo treba dramatično smanjiti kapacitet privatnog smještaja, a jedino što se u tome može regulirati nisu kuće i stanovi za odmor, nego obiteljski smještaj", smatra Marina Đukanović iz udruge Spasimo male obiteljske iznajmljivače.