(NE)PRIUŠTIVO STANOVANJE
Dobili su dijete, ali ne uspijevaju kupiti stan: "Sve smo dalje od cilja"

Mladi zagrebački par već pet do šest godina pokušava kupiti svoj prvi stan, no umjesto da se približavaju cilju, čini im se da su od njega sve dalje. U međuvremenu su dobili dijete, a rast cijena nekretnina, visoke najamnine i sve teži uvjeti kreditiranja dodatno su im otežali rješavanje stambenog pitanja.
On je sveučilišni nastavnik, a ona učiteljica razredne nastave. Njihova primanja, kažu, nisu dovoljna da bi se lako nosili s cijenama na tržištu, a zbog straha od mogućih neugodnosti zamolili su da im se identitet ne otkriva.
"U potragu za prvim stanom krenuli smo za vrijeme pandemije. Ne smijemo odustati, ali danas se čini da je to praktički nemoguće", ispričali su za Deutsche Welle.
Jedan od najvećih problema predstavlja potreban iznos vlastitog učešća za stambeni kredit. Za stan od 70 do 80 četvornih metara, kakav im je potreban nakon rođenja djeteta, morali bi izdvojiti oko 300.000 eura. Ako banka traži deset posto učešća, to znači da bi prije kupnje morali imati 30.000 eura ušteđevine.
"Otkud nam taj novac? Plaćamo visoku najamninu kao podstanari i ne uspijevamo istodobno štedjeti", objašnjavaju.
Kupci se teško nose s investitorima
Prema njihovim riječima, problem nije samo u visokim cijenama nego i u tome što se na tržištu natječu s kupcima koji nekretnine kupuju kao investiciju ili način očuvanja vrijednosti novca. Takvi kupci, smatraju, često imaju prednost pred ljudima koji traže dom za sebe i obitelj.
Par kaže da ih agenti za nekretnine nerijetko obeshrabre kada postavljaju pitanja o tehničkom stanju stana, primjerice o hidroizolaciji ili instalacijskim vertikalama. Na takve upite često ne dobiju konkretne odgovore, a obećanja da će se agent naknadno raspitati znaju ostati neispunjena.
Dodatni trošak predstavlja i agencijska provizija, koja se, prema njihovim iskustvima, najčešće kreće između dva i tri posto kupoprodajne cijene. U slučaju stana vrijednog oko 300.000 eura to može značiti dodatnih šest do devet tisuća eura.
Tvrde i da su se više puta susreli sa situacijama u kojima bi im agenti nakon razgledavanja javili da je nekretnina već prodana ili rezervirana. Ponekad, navode, nisu mogli ni razgledati stan prije nego što bi im bio ponuđen ugovor o posredovanju na potpis.
Smatraju da agencije imaju preveliku slobodu u naplati provizija od kupaca i prodavatelja, dok kupci za taj novac često ne dobivaju mnogo više od osnovnog uvida u dokumentaciju.
Bežovan: Tržište je financijalizirano i turistificirano
Na probleme hrvatske stambene politike već dugo upozorava Gojko Bežovan, profesor socijalne politike na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Prema njegovoj ocjeni, cijene u građevinskom sektoru znatno su napuhane, a ozbiljna rasprava o njihovim uzrocima izostaje.
Bežovan smatra da su cijene u tom sektoru i 30 do 40 posto više od realnih, među ostalim zbog načina na koji se troši novac iz europskih fondova. Upozorava i na nedostatak transparentnosti oko stvarne cijene gradnje stana.
Poseban problem vidi u tome što je hrvatsko tržište nekretnina izrazito financijalizirano i usmjereno na turizam. Stanovi se, kaže, često kupuju radi očuvanja vrijednosti novca ili turističkog najma, a ne kako bi u njima netko trajno živio.
Kao primjer navodi Makarsku, u kojoj je prije nekoliko godina izgrađeno više stanova nego u znatno većem Splitu, iako je grad velik dio godine gotovo pust.
Bežovan upozorava i na mogućnost da se nekretnine koriste za pranje novca sumnjivog podrijetla. Pritom ističe da se velik dio kupoprodaja obavlja bez stambenih kredita, uz znatan udio gotovinskih isplata.
Kritičan je i prema poreznoj politici, posebno prema činjenici da se isti maksimalni porez na nekretnine primjenjuje na stanove u najskupljim dijelovima Zagreba i na one u znatno manje vrijednim gradskim četvrtima.
Mladi najavljuju prosvjed
Bežovan smatra da Hrvatska zaostaje za drugim članicama Europske unije kada je riječ o raspravi o regulaciji najamnina i priuštivom stanovanju. Upozorava da se cijene osnovnih životnih namirnica nastoje ograničiti, dok se stanovanje, iako je temeljna potreba, prepušta tržištu.
Prema podacima navedenima u priči, prosječna cijena četvornog metra stana u Europskoj uniji od 2021. porasla je oko 22 posto, dok je u Hrvatskoj rast iznosio približno 65 posto.
Upravo je sve teže rješavanje stambenog pitanja jedan od razloga zbog kojih su mladi u Hrvatskoj za 20. studenoga najavili prosvjed. Uz protivljenje militarizaciji, žele upozoriti i na probleme koji ih sve više udaljavaju od mogućnosti da si priušte vlastiti dom.
"U nas se ograničavaju cijene mlijeka i kruha, ali stanovanje, koje je osnovna potreba, prepušteno je krajnje nemoralnoj zaradi pojedinaca. Ta stvarnost ljude tjera u očaj", upozorava Bežovan.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare