Dvije europske zemlje među onima kojima najviše prijete snažne oluje

Izvješće pokazuje da oluje uzrokuju najveće gospodarske štete među svim ekstremnim prirodnim pojavama, pri čemu su siromašnija gospodarstva nesrazmjerno teže pogođena od bogatih industrijskih zemalja. Također su na trećem mjestu po broju smrtnih slučajeva koje izazivaju, odmah iza potresa te ekstremno visokih ili niskih temperatura, piše Euronews.

Čine li klimatske promjene oluje gorima?

Godišnje izvješće, koje zajednički potpisuju njemački savez nevladinih organizacija i Institut za međunarodno pravo mira i oružanih sukoba (IFHV) pri Sveučilištu Ruhr u Bochumu, ove se godine usredotočilo na oluje kao jednu od najčešćih i najrazornijih prirodnih opasnosti u svijetu.

"Bilježimo porast udjela najsnažnijih oluja", kaže dr. Friederike Otto, klimatologinja i suosnivačica inicijative WWA-a.

Ona ističe da su za to odgovorne klimatske promjene uzrokovane ljudskim djelovanjem, odnosno izgaranjem fosilnih goriva, pri čemu staklenički plinovi zagrijavaju atmosferu i oceane.

"Kada se tropski ciklon razvije u takvim toplijim uvjetima, na raspolaganju ima više energije, što povećava intenzitet brzine vjetra i količinu oborina povezanih s olujom", objašnjava dr. Otto.

Potaknuti toplom oceanskom vodom, tropski cikloni šire se na područja koja su dosad bila pošteđena oluja i pomiču se prema polovima – što je bilo vidljivo kada je uragan Ophelia 2017. godine pogodio Iberski poluotok i Irsku.

Više temperature oceana također dovode do češćih slučajeva naglog jačanja oluja, što otežava pravovremeno izdavanje upozorenja, navodi se u izvješću.

Porast temperatura ne čini oluje samo razornijima, već donosi i nove opasnosti, poput povećanog rizika od poplava, erozije i klizišta u obalnim područjima uslijed podizanja razine mora.

Istovremeno, konvektivni olujni sustavi – od običnih grmljavinskih nevremena do dugotrajnih superćelija – donose više oborina zbog klimatskih promjena, budući da topliji zrak zadržava više vlage.

Koje su zemlje najizloženije opasnosti od oluja?

Samo deset zemalja snosi najveći dio globalne izloženosti olujama: Filipini, Meksiko, Madagaskar, Mauricijus, Japan, Kina, Mikronezija, SAD, Južna Koreja i Australija, prema Indeksu rizika od oluja iz tog izvješća, kojim su obuhvaćene 193 zemlje.

Samo dvije europske zemlje nalaze se među 100 najugroženijih s obzirom na fizičku izloženost i društvenu ranjivost: Portugal (69. mjesto) i Ukrajina (96. mjesto).

Iako su tropski cikloni u Europi rijetki, češći su izvantropski cikloni. Oni nastaju iznad mora, ali su znatno slabiji. Ipak, utječu na vremenske prilike na kopnu: "Posebno u sjevernoj Europi bilježimo porast broja takvih oluja, što znači da su zime postale znatno vlažnije", kaže dr. Otto.

Rizik od oluja neravnomjerno je raspoređen, pri čemu su najugroženiji obalni gradovi i otoci. "Gradovi poput New Yorka i Bostona ili Pekinga i Tokija u budućnosti će se suočiti s tropskim ciklonima", navodi dr. Otto.

Širi Svjetski indeks rizika, koji mjeri ukupan rizik od katastrofa uzrokovanih svim prirodnim opasnostima, obuhvaća 13 europskih zemalja među prvih 100, pri čemu je Turska jedina među prvih 50, na 38. mjestu.

Među prvih 100 nalaze se i Italija (51.), Grčka (56.), Španjolska (58.), Francuska (78.), Albanija (81.), Poljska (82.), Portugal (86.), Ujedinjena Kraljevina (89.), Hrvatska (92.), Belgija (94.), Nizozemska (96.) i Njemačka (99.).

Važnost – i ograničenja – sustava ranog upozoravanja

"Buduća važnost oluja ne leži samo u njihovu fizičkom intenzitetu, već i u tome koliko se društva uspijevaju prilagoditi putem otporne infrastrukture, poboljšanog predviđanja, sustava ranog upozoravanja i mjera za ublažavanje klimatskih promjena", ističe dr. Otto.

Kako bi bila učinkovita, upozorenja moraju biti jasno formulirana, doprijeti do marginaliziranih skupina te uzeti u obzir kućanstva kojima je potrebna aktivna pomoć pri evakuaciji.

"Sustavi upozorenja na oluje moraju smanjiti ranjivosti, a ne samo pratiti opasnosti", stoji u izvješću. Tu bi trebalo uzeti u obzir sve, od smanjene pokretljivosti zbog društvenih propisa o odijevanju žena do rizika od pogrešnog čitanja karte zbog sljepoće za boje, navode se primjeri.

Također se ističe da se sustavi upozorenja obično usredotočuju na vjetar – propuštajući najveće opasnosti za život: Poplave i olujne udare. Budući da oluje često iznenada postaju snažne neposredno uz obalu, teško ih je predvidjeti. Korištenje sustava ranog upozorenja na više opasnosti (MHEWS), koji uzimaju u obzir temperaturu zraka, vrstu oborina, količinu oborina, brzinu vjetra, smjer vjetra, zaleđenost, munje i tornada, može pomoći.

Kako se još zemlje mogu pripremiti za snažnije oluje?

Iako su državni sustavi zaštite na nacionalnoj razini ključni za ublažavanje razornih posljedica oluja, pripravnost zajednice pomaže popuniti praznine – primjerice, u situacijama kada ljudi nemaju pristup radiju ili mobilnom telefonu.

Osiguranje također može imati presudnu ulogu nakon oluje. Dok u zemljama globalnog sjevera osiguranje danas pokriva oko polovicu ukupne štete uzrokovane olujama, stanovnicima globalnog juga ono je često nedostupno ili preskupo. To nerijetko usporava proces obnove i može dovesti do "spirale siromaštva" koja traje generacijama, upozorava se u izvješću.

U takvim slučajevima praznine se često moraju popunjavati neformalnim dijeljenjem resursa, no ti resursi u kriznim situacijama nerijetko postaju preopterećeni.

Uz poboljšanje sustava upozoravanja i pružanje pomoći nakon katastrofa, smanjenje emisija ujedno bi usporilo intenziviranje oluja uzrokovano klimatskim promjenama.

"Današnji utjecaji već dosežu granice prilagodbe društava, kao što smo vidjeli na primjeru uragana Melissa 2025. godine", ističe dr. Otto. "Stoga je ograničavanje zagrijavanja na 1,5 °C ključno kako bi društva uopće imala priliku za prilagodbu."