Stotinu godina od smrti političara kojeg je ispratilo 300.000 ljudi: Hrvatska priprema obilježavanje velike obljetnice

Narodni tribun, političar, književnik i vođa hrvatskog seljaštva Stjepan Radić, umro je 1928. godine u Zagrebu od posljedica atentata u Narodnoj skupštini u Beogradu.

"Proglašenjem 2028. godine 'Godinom sjećanja na Stjepana Radića' dostojno bi se obilježila stota obljetnica njegove smrti te dodatno potaknulo znanstveno, obrazovno i kulturno vrednovanje njegova života i djela", očitovala se Vlada na Vuletićev prijedlog.

Ocijenila je i kako bi se na taj način javnost potaknula na jaču povezanost s vlastitom poviješću te na jačanje svijesti o važnosti političke tolerancije, demokratskih vrijednosti i zaštite nacionalnih prava u suvremenom društvu.

HSS-ov zastupnik stotu obljetnicu Radićeve smrti vidi kao priliku da se kroz znanstvene, stručne, obrazovne, kulturne i javne aktivnosti dodatno potakne poznavanje života, političkog djelovanja i povijesne ostavštine čovjeka koji je za života postao jednom od najuglednijih i najpopularnijih osoba hrvatske političke scene u prva tri desetljeća 20. stoljeća.

Podržavajući prijedlog, Vlada ističe da je Radić, osnivač HSS-a, prvi hrvatski diplomirani politolog te ministar prosvjete, ostavio trajni trag u izgradnji hrvatskoga nacionalnog identiteta i demokratske misli.

Naglašava i da se njegovo političko djelovanje temeljilo na načelima demokracije, parlamentarizma, društvene pravednosti i političke ravnopravnosti hrvatskoga naroda, kao i na zalaganju za očuvanje nacionalnog identiteta i prava na samoodređenje.

"Zagovarajući ustrajno očuvanje nacionalnog identiteta i prava na samoodređenje, čvrsto je vjerovao da se istinska sloboda i ekonomski napredak temelje na općem obrazovanju, razvoju znanosti te aktivnom sudjelovanju građana u društvenom životu", ističe se.

Stjepan Radić je s bratom Antunom 1904. utemeljio Hrvatsku seljačku stranku (HSS) pod imenom Hrvatska pučka seljačka stranka. Ta se stranka od 1920. naziva Hrvatska republikanska seljačka stranka, a od 1925. godine HSS, a Radić joj je bio na čelu od osnutka do smrti, postavši glasom hrvatskog seljaštva.

Umro je 8. kolovoza 1928. godine u Zagrebu od posljedica atentata kojeg je 20. lipnja u Narodnoj skupštini u Beogradu izvršio radikalski poslanik (zastupnik) Puniša Račić.

U atentatu su ubijeni poslanici HSS-a Pavle Radić i Đuro Basariček, a sam je Radić bio teško ranjen, te je kasnije podlegao posljedicama ranjavanja. Na zagrebačkome groblju Mirogoju ispratilo ga je oko 300. 000 ljudi, navodi Hrvatska enciklopedija.

Njegova je smrt imala snažan odjek u hrvatskoj javnosti te je ostala trajnim simbolom stradanja za politička prava, demokraciju i nacionalnu ravnopravnost, navodi Vuletić.

Podsjeća i da se Radić zauzimao za dostojanstvo hrvatskog seljaka, očuvanje hrvatskog nacionalnog identiteta, te pravo hrvatskog naroda na slobodu i samoodređenje.