Kako Skandinavci zimi griju svoje domove? Iz njihovih rješenja mnogo bi mogli naučiti i Hrvati

U nekim područjima temperature se spuštaju i ispod minus 30 Celzijevih stupnjeva. Unatoč tome, njihovi su domovi projektirani tako da osiguravaju ugodnu temperaturu čak i tijekom najhladnijih dana.

Njihova tajna nije u posebnim radijatorima ili neobičnim načinima grijanja prostorija. Razlika je ponajprije u izvorima energije, kvaliteti izolacije, učinkovitosti sustava grijanja i načinu zadržavanja topline u zgradama, prenosi Nova.rs.

Zanimljivo je da sjevernoeuropske zemlje koriste vrlo različita rješenja. Dok se Norvežani u velikoj mjeri oslanjaju na električnu energiju, Šveđani i Danci razvili su opsežne sustave daljinskog grijanja, a Island gotovo cijeli sustav grijanja temelji na prirodnoj toplini iz Zemljine unutrašnjosti.

Grijanje na struju, dizalice topline i drva

Norveška je jedna od europskih zemalja u kojima električna energija ima najvažniju ulogu u grijanju domova. Prema podacima norveških energetskih institucija, električna energija prevladavajući je izvor energije za grijanje. Tome pridonosi činjenica da Norveška približno 90 posto električne energije proizvodi u hidroelektranama, što omogućuje široku primjenu električnih sustava grijanja.

Međutim, Norvežani se ne oslanjaju isključivo na klasične električne radijatore. U zemlji je ugrađeno više od milijun dizalica topline, među kojima prevladavaju sustavi zrak-zrak, slični klimatizacijskim uređajima koji se koriste za grijanje.

Te dizalice topline crpe toplinu iz vanjskog zraka i prenose je u unutrašnjost kuće. Iako možda zvuči neobično, toplinska energija prisutna je u zraku čak i kada su vanjske temperature znatno ispod ništice.

Prema podacima Međunarodne agencije za energiju (IEA), dizalice topline u odgovarajućim uvjetima mogu osigurati tri do četiri puta više toplinske energije nego što potroše električne energije. Njihova se učinkovitost smanjuje kada vanjske temperature postanu iznimno niske, zbog čega se u najhladnijim područjima koriste posebno prilagođeni modeli ili dodatni izvori grijanja.

Unatoč suvremenoj tehnologiji, Norvežani nisu zaboravili ni tradicionalne peći na drva. One su i dalje prisutne u brojnim obiteljskim kućama, gdje služe kao dopunski ili alternativni izvor topline.

Gradovi se griju putem zajedničkih sustava grijanja

Švedska ima nešto drukčiji pristup. Dok su dizalice topline vrlo raširene u obiteljskim kućama, brojne višestambene zgrade griju se putem sustava daljinskog grijanja. Prema podacima švedskog energetskog regulatora, približno 90 posto topline za grijanje višestambenih zgrada osigurava se putem takvih sustava.

Načelo rada slično je sustavima daljinskog grijanja kakve poznajemo i u Sloveniji. Topla voda proizvodi se u centralnim toplanama, a zatim se podzemnim cjevovodima dovodi do stambenih zgrada, gdje se koristi za grijanje radijatora i pripremu potrošne tople vode.

Najveća je razlika u načinu dobivanja topline. U Švedskoj se znatan dio energije dobiva iz biomase, u postrojenjima za istodobnu proizvodnju električne i toplinske energije te iskorištavanjem otpadne topline iz industrijskih procesa i postrojenja za obradu otpada.

Još je izraženiji primjer Danska, gdje je 2024. približno 69 posto svih kućanstava bilo priključeno na daljinsko grijanje. Danski sustav koristi različite izvore energije, uključujući biomasu, velike dizalice topline, postrojenja za istodobnu proizvodnju električne i toplinske energije te otpadnu toplinu iz industrije.

Na taj način toplina koja bi inače ostala neiskorištena može poslužiti za grijanje nekoliko tisuća stanova. Ipak, treba naglasiti da Danska nema tako oštru klimu kao sjeverni dijelovi Norveške i Švedske. Temperature oko minus 30 Celzijevih stupnjeva ondje nisu uobičajene.

Od peći na drva do topline iz zemlje

Finska, koja u užem geografskom smislu ne pripada skandinavskim zemljama, ali je jedna od nordijskih država, predstavlja zanimljivu kombinaciju tradicionalnih i suvremenih načina grijanja.

U finskim gradovima vrlo je razvijeno daljinsko grijanje, dok se u obiteljskim kućama koriste dizalice topline, električni sustavi grijanja i drva. Prema podacima finskog statističkog ureda, drvo je i dalje važan izvor energije za grijanje stambenih prostora, osobito u obiteljskim kućama.

Važnu ulogu imaju i dizalice topline koje iskorištavaju energiju vanjskog zraka ili tla. Posebno su zanimljivi sustavi koji crpe toplinu iz zemlje jer je temperatura tla na odgovarajućoj dubini znatno stabilnija od temperature vanjskog zraka.

Island je, pak, potpuno drukčija priča. Zahvaljujući vulkanskoj aktivnosti i geotermalnim izvorima, ta zemlja za grijanje stambenih zgrada može koristiti prirodno zagrijanu vodu.

Prema podacima islandske nacionalne agencije za energiju, približno 90 posto energije za grijanje kućanstava dolazi iz geotermalnih izvora. Vruća voda iz podzemnih izvora razgranatom se mrežom cjevovoda dovodi do naselja, gdje se koristi za grijanje domova.

To znači da stanovnici većeg dijela Islanda za osnovno grijanje ne moraju koristiti plin, drva ili pojedinačne električne grijalice. U područjima koja nemaju pristup geotermalnoj mreži za grijanje se uglavnom koristi električna energija.

Prava tajna nije samo u grijanju

Sve te zemlje povezuje još nešto što je možda čak i važnije od samog izbora izvora energije – energetska učinkovitost zgrada.

Prema izvješću organizacije Nordic Energy Research iz 2025., među najvažnijim mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti u nordijskim zemljama ističu se kvalitetna toplinska izolacija, dobro zabrtvljeni zidovi i spojevi građevinskih elemenata, energetski učinkoviti prozori te ventilacija s povratom topline.

To znači da se posebna pozornost posvećuje količini topline koja izlazi kroz zidove, krovove, prozore i vrata. U novijim i energetski obnovljenim zgradama koriste se ventilacijski sustavi koji osiguravaju dovod svježeg zraka, pri čemu se dio topline iz otpadnog zraka koji napušta prostor prenosi na svježi zrak koji ulazi u prostoriju.

Tako je moguće prozračivati prostorije uz manje gubitke energije nego kada bi se topli zrak jednostavno ispuštao na otvoreno. Važnu ulogu imaju i termostati koji omogućuju regulaciju temperature i sprječavaju nepotrebno zagrijavanje prostorija.

Naravno, to ne znači da su sve kuće u Skandinaviji savršeno izolirane. Starije zgrade često troše znatno više energije od novijih, zbog čega se mnogo ulaže u obnovu fasada, zamjenu prozora i modernizaciju sustava grijanja.

Kako Hrvati najčešće griju svoje domove?

U Hrvatskoj su među najzastupljenijim izvorima energije za grijanje kućanstava ogrjevno drvo, prirodni plin i električna energija, dok se u gradovima, osobito u višestambenim zgradama, koristi i daljinsko grijanje putem toplana.

Način grijanja znatno se razlikuje ovisno o području i vrsti stambenog objekta. U ruralnim krajevima i obiteljskim kućama važnu ulogu i dalje imaju drva, dok je prirodni plin raširen u gradovima s razvijenom plinskom mrežom. U Zagrebu, Osijeku i drugim većim gradovima dio stanovnika koristi centralizirane toplinske sustave.

Posljednjih godina raste zanimanje za dizalice topline i klimatizacijske uređaje koji se koriste za grijanje. Takvi sustavi mogu biti energetski učinkovitiji od klasičnih električnih grijalica, osobito u dobro izoliranim objektima.

Međutim, izbor načina grijanja uvelike ovisi o troškovima ugradnje, dostupnosti energenata i energetskoj učinkovitosti zgrade. Starije kuće s lošom izolacijom često troše znatno više energije za postizanje iste temperature od novijih ili energetski obnovljenih objekata.

Prema podacima EU-SILC-a za 2023., koje prenosi i izvješće Svjetske banke objavljeno 2026., ogrjevno drvo najzastupljeniji je energent za grijanje u Hrvatskoj, s udjelom od približno 48 posto kućanstava, dok prirodni plin koristi oko 32 posto.

Razlike između gradskih i ruralnih područja vrlo su izražene. U gradovima, među kućanstvima koja nisu priključena na daljinsko grijanje, više od polovice koristi plin, 26 posto električnu energiju, a 17 posto drva. U ruralnim područjima čak 77 posto kućanstava grije se na drva, dok električnu energiju koristi 15 posto, a plin 11 posto.

Prema Eurostatovim podacima za 2024., grijanje prostora čini čak 66,8 posto ukupne potrošnje energije hrvatskih kućanstava, što je više od prosjeka Europske unije od 61,5 posto.