Kako pravilno provjetravati stan zimi, a da ne gubite toplinu?

Jeanine Humphrey, stručnjakinja za kvalitetu zraka u zatvorenim prostorima, objašnjava da je provjetravanje zimi važno upravo zato što su domovi zatvoreni, a grijanje radi satima. U stan tada ulazi malo svježeg zraka, pa se hlapljivi organski spojevi, prašina i svakodnevna onečišćenja nakupljaju brže. Te spojeve, među ostalim, ispuštaju sredstva za čišćenje, a u zatvorenom se prostoru lakše zadržavaju. Humphrey upozorava i na kamine i plinske štednjake, koji se zimi koriste češće i u zrak ispuštaju dodatne čestice.

Uz onečišćenja, u zatvorenom stanu zadržava se i vlaga. Prema riječima Jeanine Humphrey, vlaga iz kupaonice, kuhinje i prostorija u kojima se boravi zimi dulje ostaje u zraku, što može dovesti do pojave plijesni. Vodena para kondenzira se na hladnim površinama: na slabo izoliranim vanjskim zidovima, u kutovima prostorija, oko prozora i iza masivnog namještaja uz vanjski zid. Gdje se kondenzacija redovito ponavlja, može se razviti plijesan.

Kratko otvaranje umjesto prozora na kipu

U mnogim stanovima prozor zimi satima stoji otvoren na kip. Čini se razumnim jer „barem malo zraka ulazi“, no kroz uski procjep zrak se izmjenjuje znatno sporije. Prozor dugo otvoren na kip povećava potrošnju energije i troškove grijanja. Zid oko prozora pritom se hladi, pa se na njemu može kondenzirati vlaga i razviti plijesan.

Matt Gorbacz, stručnjak za sustave grijanja, ventilacije i klimatizacije, savjetuje da se prozor malo otvori na pet do deset minuta dnevno. Prema njegovim riječima, tako se ne izbacuje sva toplina, a ustajali zrak dobiva izlaz. Humphrey i Gorbacz preporučuju da se prozori otvaraju jednom do dvaput dnevno, i to kraće od deset minuta.

Najučinkovitije je takozvano udarno provjetravanje, pri kojem se nekoliko prozora istodobno širom otvori na kratko vrijeme. Cilj je brzo izmijeniti zrak, a da se zidovi i ostale površine pritom previše ne ohlade. Zimi je za takvo provjetravanje dovoljno pet do deset minuta, nekoliko puta dnevno. Što je vani hladnije, izmjena zraka teče brže, pa je u najhladnijim danima dovoljno i kraće otvaranje.

Radijatore je tijekom provjetravanja dobro zatvoriti. U suprotnom termostatski ventil reagira na hladan zrak i pojača grijanje, a toplina odlazi kroz otvoren prozor.

Propuh štedi vrijeme

Stanovi s prozorima na dvjema suprotnim stranama tu imaju prednost. Kad se istodobno širom otvore prozori na suprotnim stranama stana, a unutarnja vrata ostanu otvorena, nastaje propuh koji zrak u stanu izmijeni u najkraćem vremenu. U stanu okrenutom samo na jednu stranu propuh nije moguće postići, pa pomaže istodobno otvoriti više prozora.

Para iz kuhinje i kupaonice

Otvoren prozor osvježava cijeli stan, no u kuhinji i kupaonici nastaje najviše vlage. Humphrey ističe da je mehanička ventilacija, odnosno napa u kuhinji i ispušni ventilator u kupaonici, najjednostavniji način provjetravanja bez većeg gubitka topline. To posebno vrijedi nakon tuširanja, kuhanja i sušenja rublja u stanu.

Kupaonica bez prozora posebno je osjetljiva jer vlaga iz nje može izaći samo kroz ventilator ili vrata. Ventilator zato vrijedi ostaviti uključenim dulje nego inače, a vrata kupaonice zatvorenima, kako se vlaga ne bi širila u hodnik i druge prostorije.

U kuhinji vrijedi slično pravilo. Kuhanje podiže vlagu, a plinski štednjak u zrak ispušta i plinove nastale izgaranjem, pa tijekom kuhanja treba uključiti napu koja zrak odvodi na otvoreno. Gorbacz upozorava da nekorištenje ispušnih ventilatora povećava vlagu u domu i pogoduje razvoju plijesni.

Rublje u sobi i ovlaživač koji radi cijelu noć

Rublje koje se suši u stanu otpušta vodu u zrak prostorije. Humphrey i Gorbacz upozoravaju da se takvom navikom, često i nesvjesno, povećava vlaga u stanu, otežava zagrijavanje i povećava mogućnost pojave plijesni. Prostoriju u kojoj se suši rublje zato treba provjetravati češće od ostatka stana.

Ovlaživač zraka zimi može pridonijeti ugodnosti, ali Gorbacz njegov neprekidan rad, danju i noću, smatra velikom pogreškom. Previše vlage čini zrak sparnim, pa preporučuje da se ovlaživač koristi umjereno. Digitalni higrometar pokazuje razinu vlažnosti zraka u prostoriji, pa se odluka o uključivanju ovlaživača ne mora donositi napamet.

Uz vlagu, na kvalitetu zraka utječu i sitnije kućne navike. Humphrey i Gorbacz savjetuju da se sredstva za čišćenje i druge sintetičke kemikalije drže dobro zatvorene i dalje od prostorija u kojima se boravi. Za usisavanje preporučuju usisavač s HEPA filtrom, koji zadržava sitne čestice prašine.

Ventilacijski otvori i filtri

U domovima s kanalnim razvodom zraka zatvaranje rešetki u sobama koje se ne koriste može se činiti kao dobar način uštede energije. Humphrey i Gorbacz objašnjavaju da zatvoreni otvori zapravo povećavaju tlak u kanalima i ograničavaju protok zraka. Sustav zbog toga radi jače nego što treba, ustajali zrak teže izlazi, a onečišćenja se dulje zadržavaju u prostoru. Zato savjetuju da sve rešetke ostanu otvorene.

Kad grijanje radi neprekidno, kroz sustav prolazi više zraka i filtar brže skuplja čestice. Zaprljan filtar tjera uređaj na veći napor, što može povećati račun za energiju. Humphrey i Gorbacz zato savjetuju da se filtar tijekom zime redovito provjerava i mijenja prema rasporedu. Humphrey dodaje da se u domu s neodržavanim sustavom prašina i alergeni šire prostorijama.

Kada nazvati stručnjaka

Gorbacz savjetuje da se stručnjak pozove kad dom neugodno miriše ili je zrak sparan, jer je to najčešće početak problema s ventilacijom. U prostorijama u kojima nastaje mnogo vlage, poput onih u kojima se redovito suši rublje, provjetravanje kroz prozore ponekad nije dovoljno, a može i previše ohladiti zidove.

U takvim je slučajevima dobro razmotriti ugradnju sustava za odsis zraka. Pritom treba provjeriti da napa i ventilator u kupaonici vlažan zrak odvode izravno van, a ne u tavan, gdje vlaga može oštetiti konstrukciju.