Stižu nova pravila: Kako Europska unija namjerava zaustaviti dolazak ilegalnih migranata?

Migranti koji nemaju pravo ostati morat će napustiti EU, a moći će biti premješteni u "centre za povratak". Novi Europski nalog za povratak sadržavat će ključne elemente odluka o povratku. No je li EU spreman za to?

Ministri unutarnjih poslova EU-a i povjerenik za unutarnje poslove i migracije Magnus Brunner 1. listopada na sastanku Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove podržali su ubrzavanje postupaka povratka, nekoliko dana nakon sastanka održanog 26. rujna na Münchenskoj konferenciji o migracijama, prenosi Euronews.

Države članice dogovorile su mogućnost premještanja migranata u centre za zadržavanje te uključivanje svih pojedinosti odluka o povratku u Europski nalog za povratak kako bi se postupci ubrzali i olakšala prekogranična suradnja. Ojačana Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex) sudjelovat će u postupcima povratka, dok bi Europski okvir za odgovor na krizne situacije trebao povećati spremnost Unije za masovne dolaske migranata.

Organizacije za zaštitu ljudskih prava i nevladine organizacije skeptične su prema novim mjerama, posebno s obzirom na podatke Frontexa prema kojima je broj otkrivenih neregularnih prelazaka vanjskih granica EU-a u prvoj polovici 2026. pao za gotovo 40 posto u odnosu na isto razdoblje 2025.

"Teško je opravdati ove mjere kao razmjeran odgovor na trenutačni migracijski pritisak, što otvara pitanje provode li se one zapravo iz drugih političkih razloga", rekla je Marta Welander, direktorica za zagovaranje politika EU-a pri Međunarodnom odboru za spašavanje (IRC).

Kakvo je trenutačno stanje migracija u EU-u?

Prema podacima Međunarodne organizacije za migracije (IOM), do sredine rujna 2026. broj neregularnih dolazaka morskim putem pao je na 60.000, u odnosu na 98.040 tijekom 2025.

Najveći pad zabilježen je na središnjoj mediteranskoj ruti prema Italiji, gdje je broj dolazaka smanjen za 55 posto, s 48.231 u 2025. na 21.393 u 2026. Na atlantskoj i zapadnomediteranskoj ruti zabilježena su 16.794 dolaska, u odnosu na 22.855 tijekom 2025.

Istodobno je broj smrtnih slučajeva porastao s 284 u 2025. na najmanje 2292 u 2026. Od siječnja do sredine rujna libijska obalna straža presrela je 17.067 migranata i vratila ih u Libiju.

Broj zahtjeva za azil koji su podneseni prvi put na najnižoj je razini od 2022., pokazuju podaci Eurobarometra. U lipnju 2026. međunarodnu zaštitu zatražilo je 37.075 ljudi, u usporedbi s 53.025 u siječnju 2022. i gotovo 115.000 u listopadu 2023., kada je zabilježen vrhunac.

Najviše zahtjeva primile su Italija, njih 9660, Francuska 9165, Njemačka 4265 i Grčka 3955. Na te četiri zemlje otpalo je 73 posto svih osoba koje su prvi put podnijele zahtjev za azil. Smanjio se i broj maloljetnika bez pratnje, s 1775 u 2025. na 1105 u 2026.

EU je ove godine donio i manje pozitivnih odluka o azilu. U drugom tromjesečju 2026. doneseno ih je 74.780, u odnosu na 89.850 u trećem tromjesečju 2025. i 90.535 u trećem tromjesečju 2024.

Međutim, broj povrataka ne prati taj trend. U usporedbi s drugim tromjesečjem 2025., broj naloga državljanima zemalja izvan EU-a da napuste Uniju u drugom tromjesečju 2026. pao je za 12 posto. Broj povrataka u treće zemlje povećao se za 9,7 posto, ali od 110.335 izdanih naloga ove je godine dosad provedeno samo njih 36.825.

Što je EU dosad učinio?

EU je tijekom posljednjeg desetljeća pooštravao način postupanja s migrantima koji ulaze bez odobrenja. Od 12. lipnja 2026. novi Pakt o migracijama i azilu obvezuje države da primjenjuju zajednički sustav registriranja dolazaka, provjere identiteta i brzog odlučivanja o daljnjem postupanju.

Granične službe moraju provoditi sigurnosne i zdravstvene provjere te procjenjivati ranjivost osoba, dok vlasti moraju odlučiti hoće li osoba ući u postupak azila, biti obuhvaćena ubrzanim postupkom na granici ili biti vraćena.

Nova pravila velik dio tog postupka premještaju na vanjske granice EU-a. Osobe koje neregularno stignu moraju proći obvezne provjere prije nego što formalno uđu u redovni postupak azila. Sustav također proširuje upotrebu Eurodaca, baze podataka EU-a u kojoj se pohranjuju informacije o tražiteljima azila i neregularnim migrantima.

Pakt mijenja i način na koji vlade država članica dijele odgovornost. Zemlje poput Italije, Grčke, Španjolske i Cipra godinama upozoravaju da zbog svog geografskog položaja snose nerazmjerno velik teret migracijskih dolazaka.

Novi sustav uvodi trajni mehanizam solidarnosti prema kojem druge države članice moraju dati svoj doprinos. To mogu učiniti na tri načina. Prvi je premještanje tražitelja azila na vlastiti teritorij. Drugi je uplata 20.000 eura za svaku osobu koju država ne prihvati u okviru premještanja u zajednički fond EU-a, iz kojeg bi se financirali granična infrastruktura ili upravljanje migracijama. Treća je mogućnost slanje osoblja i opreme ili pružanje drugih oblika infrastrukturne pomoći državama na vanjskim granicama EU-a.

Sustav je sada na snazi, ali njegova provedba nije ujednačena. U prvoj procjeni nakon stupanja Pakta na snagu Europska komisija zabilježila je napredak u Španjolskoj, Cipru, Grčkoj i Italiji, posebno u pripremi nadležnih tijela za prijenos odgovornosti. Istodobno je upozorila da neke države još moraju poduzeti dodatne praktične korake.

EU također pokušava smanjiti neregularne migracije prije nego što migranti stignu do njegovih granica. U tu svrhu surađuje sa zemljama sjeverne Afrike, Bliskog istoka i drugih regija na upravljanju granicama, borbi protiv krijumčarenja migranata te povratku i ponovnom prihvatu migranata.

Brži povratci

Nova pravila ponajprije pooštravaju propise o povratku, uključene u lipanjski pakt, kako bi postupci bili brži i jednostavniji.

Migranti koji nemaju pravo ostati moraju napustiti državu članicu u kojoj se nalaze. Dužni su surađivati s nacionalnim vlastima, a u suprotnom im mogu biti izrečene sankcije, uključujući smanjenje socijalnih naknada i drugih potpora, pa čak i kaznene sankcije.

Države članice moći će migrante slati u takozvane "centre za povratak", odnosno objekte za zadržavanje izvan EU-a u kojima bi čekali deportaciju. Koncept se temelji na modelu talijanskih centara za migrante u Albaniji.

Zemlje koje predvode tu inicijativu, Danska, Njemačka, Grčka, Austrija i Nizozemska, koje čine takozvanu "Skupinu pet", zalažu se za uspostavu prvih takvih centara tijekom 2027. Kao moguće lokacije spominju se Uzbekistan, Ruanda i Uganda.

Migranti za koje se procijeni da predstavljaju sigurnosnu prijetnju mogli bi dobiti zabranu ulaska u EU na neodređeno vrijeme ili biti zadržani dulje od 24 mjeseca.