Vidmarović: "Hutisti Saudijskoj Arabiji nanose ogromnu štetu uz minimalne troškove"

Ocijenio je da su Hutisti u iznimno povoljnom vojnom položaju, dok Saudijska Arabija i njezini saveznici sve teže odgovaraju na asimetrični način ratovanja. Govorio je i o ulozi Kine u suprotstavljanju američkom utjecaju, prosvjedima u Francuskoj te mogućnostima postizanja mira u Ukrajini.

Ansar Allah u najpovoljnijem vojnom položaju

Govoreći o intenziviranju borbi u Jemenu i napredovanju pokreta Ansar Allah, poznatog i kao Hutisti, Branimir Vidmarović istaknuo je da se mijenja odnos snaga između tog pokreta i snaga koje podupire Saudijska Arabija.

"Hutisti, odnosno Ansar Allah, imaju disproporcionalno veliku kontrolu nad čitavim Jemenom i, ono što je najbitnije, nad pomorskim putovima", rekao je Vidmarović.

Posebno je naglasio da njihova kontrola više nije ograničena samo na kopno, nego obuhvaća i zračnu te pomorsku dimenziju.

"Jemen je sada, odnosno Hutisti su u najboljem položaju u kojem možete danas biti kao narodnooslobodilačka gerilska vojska ili bilo što drugo", ocijenio je.

Ključ njihove prednosti, objašnjava, nije u tehnološkoj nadmoći, nego u mogućnosti da relativno jeftinim naoružanjem nanose veliku ekonomsku štetu znatno bogatijem i vojno opremljenijem protivniku.

"To je veliki problem razvijenih zemalja: oružje je skupo, koje se proizvodi sofisticirano, a infrastruktura je zapravo najskuplja", rekao je.

Prema njegovoj ocjeni, upravo je saudijska infrastruktura postala jedna od najvećih ranjivosti u sukobu.

"Hutisti uništavaju nemilosrdno infrastrukturu Saudijske Arabije. S malo novca čine veliku štetu, dok recipročno ne radi. Saudijska Arabija ne može za isti novac napraviti istu štetu, zato što Hutisti niti nemaju toliko toga", objasnio je Vidmarović.

Takav način ratovanja usporedio je sa sukobima Irana i Izraela te Hezbolaha i Izraela, u kojima je, kako kaže, vidljiva slična neravnoteža između troškova napada i štete koju oni izazivaju.

Europske države uključuju se zbog energetskih interesa

Vidmarović se osvrnuo i na uključivanje europskih država u sigurnosnu situaciju na Bliskom istoku, ocijenivši da njihove poteze ne treba promatrati isključivo kroz vojnu dimenziju.

"Europske zemlje su se neke uključile u proces, ali vidimo da nitko ne želi ići direktno protiv Hutista", rekao je.

Posebno je izdvojio Veliku Britaniju, za koju smatra da nastoji ponovno ojačati svoj politički i strateški položaj u regiji.

Prema njegovoj analizi, europske države prepoznaju priliku za jačanje odnosa sa Saudijskom Arabijom u trenutku kada se postavlja pitanje sposobnosti Washingtona da zaštiti svojeg dugogodišnjeg regionalnog partnera.

"Ukoliko SAD ne može zaštititi Saudijsku Arabiju, iako se na tome temelji odnos između SAD-a i Saudijske Arabije, onda priskaču u pomoć i europske zemlje koje tu, kako bi kod nas rekli, love posao", rekao je.

Naglasio je da je energetska sigurnost jedan od ključnih razloga međunarodnog angažmana.

"Naravno, sve se vrti oko energetike", poručio je.

Upozorio je da poremećaji u proizvodnji, preradi i transportu nafte dodatno utječu na cijene dizela, koji je važan ne samo za promet nego i za građevinarstvo, industriju i druge gospodarske djelatnosti.

Kina kao neizravni oslonac osovini otpora

Razgovor o Jemenu otvorio je i pitanje šireg geopolitičkog položaja takozvane "osovine otpora", s kojom se povezuju Iran, libanonski Hezbolah i jemenski Ansar Allah.

Vidmarović je iznio zanimljivu tezu da bi se u širem smislu i Kina mogla promatrati kao dio otpora američkoj dominaciji, iako formalno ne pripada toj skupini i ne sudjeluje izravno u njezinim sukobima.

"Ja bih, recimo, išao dalje i uključio i Kinu u osovinu otpora", rekao je.

Pojasnio je da Peking svojom gospodarskom snagom omogućuje državama izloženima američkim sankcijama da zadrže pristup velikom tržištu i međunarodnoj trgovini.

"Kinesko gospodarstvo apsorbira američke sankcije protiv neke zemlje i čini ih neučinkovitima, zato što vi više ne možete neku zemlju stisnuti za vrat, oboriti je i udaviti, zato što ona ima kinesko tržište", objasnio je.

Naglasio je pritom da Kina ne želi izravno ulaziti u sukobe, ali svojim gospodarskim kapacitetima državama pruža instrumente za suprotstavljanje američkom pritisku.

Iako je opisuje kao velesilu, Vidmarović smatra da Kina još nema globalne kapacitete projekcije moći usporedive s američkima. Umjesto vojnog angažmana, utjecaj širi trgovinom, ulaganjima, infrastrukturnim projektima i kreditima.

"Kina ne traži lojalnost", ustvrdio je, objašnjavajući da Peking nastoji izgraditi odnose temeljene na gospodarskoj suradnji i priznavanju njegova međunarodnog položaja.

"I opet, s malo uloženih, gotovo ništa uloženih sredstava u globalnu sigurnost, Kina dobiva daleko više, dok SAD troši taj novac", ocijenio je.

Prosvjedi u Francuskoj: Uzroci su dublji od energetske krize

Komentirajući val prosvjeda diljem Europe, posebno u Francuskoj, Vidmarović je upozorio da se nezadovoljstvo građana ne može objasniti samo ekonomskim posljedicama rata u Perzijskom zaljevu.

Na pitanje koliko je opravdano aktualne prosvjede povezivati s energetskom krizom, naglasio je da je francusko društvo specifično zbog svoje povijesti građanskog aktivizma i odnosa prema političkoj vlasti.

"Nikad ne smijemo tvrditi da je uzrok ovo ili ono, zato što je Francuska jako posebna zemlja što se tiče tradicije građanske samosvijesti i pojma legitimnosti vlade i samih prosvjeda", rekao je.

Prema njegovoj ocjeni, Francuska ima iznimno duboku tradiciju građanskog političkog angažmana, zbog čega aktualno nezadovoljstvo treba promatrati u širem društvenom i povijesnom kontekstu, a ne ga svoditi na jedan međunarodni ili ekonomski događaj.

Trumpovo približavanje Putinu neće donijeti mir u Ukrajini

Osvrnuvši se na nastavak međusobnih napada Rusije i Ukrajine na energetsku infrastrukturu te ponovno približavanje Donalda Trumpa i Vladimira Putina, Vidmarović je ocijenio da američki predsjednik prije svega nastoji zaštititi vlastitu političku poziciju.

"Trumpova politika je i dalje America first, odnosno u njegovoj interpretaciji Trump first", rekao je.

Smatra da su aktualni američki vanjskopolitički potezi povezani s rastom cijena energenata i približavanjem izbora za Kongres.

"Ovo je nekakav pokušaj spašavanja situacije i menadžiranja s malom unutarnjom krizom u SAD-u, energetskom i cjenovnom", objasnio je.

Prema njegovoj ocjeni, američkim biračima cijene goriva predstavljaju neposredniji problem od rata u Ukrajini, što Trump nastoji politički iskoristiti.

"On smanjuje štetu koju je učinio sam sebi svojim izgledima, a sada to može ići na vrlo, zapravo, politički jeftin način i neopasan način s Vladimirom Putinom", rekao je.

Vidmarović smatra da bi približavanje Washingtona i Moskve moglo rezultirati ograničenim ustupcima i razmjenama, ali ne očekuje suštinski napredak prema završetku rata.

"Tako da će to ići u nekom smjeru razmjene zatvorenika ali ništa supstantivno. Neće biti nikakvog mira i većih dogovora", zaključio je Vidmarović.