Vidmarović o Ansar Alahu: Oni ne šire islamski ekstremizam nego smatraju da Jemen treba biti suveren

Svjedočanstva 24 pripadnika izraelske vojske o tajnim sustavima korištenima u genocidu u Gazi otkrivena su u novom dokumentarnom filmu o masovnom ubijanju palestinskih civila.

NAZA, film izraelskih redatelja Yuvala Abrahama i Rachel Szor, dobitnika Oscara, prikazan je u četvrtak na Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji kao jedini dokumentarni film u konkurenciji za prestižnoga Zlatnog lava.

Naslov filma potječe od kratice kojom se izraelska vojska eufemistički služi za civile čiju smrt očekuje u vojnom napadu. Film donosi opsežna svjedočanstva izraelskih obavještajnih časnika i vojnika uključenih u nadzor i ubijanje palestinskih civila na daljinu.

Glasovi protiv izraelske politike često se ignoriraju

"Ovaj film je važan jer vrlo malo Židova koji ne podržavaju politiku Benjamina Netanyahua i općenito Države Izrael često ne dolaze do izražaja. Njihovi glasovi često se ne čuju, iako su Židovi i često građani Države Izrael. Opet ih se ignorira i potiskuje. U zadnje vrijeme postoji narativ o tzv. samomrzećim Židovima (self-hating Jews) jer se izjednačava antisemitizam i kritika Države Izrael, što apsolutno nije točno", započeo je Branimir Vidmarović.

"U tom smislu je ovakva stvar jako dobra. Recimo, izraelski Haaretz ima stare kolumniste koji također upozoravaju na kršenje ljudskih prava i zločine. Ovo je samo jedan komadić slagalice, to se u Hollywoodu ne može napraviti. Tamošnji glumci i redatelji ne mogu napraviti ovakav iskorak jer će biti 'šikanirani' po cijenu karijere i financiranja filmova. Venecija i Cannes bolja su platforma za takve stvari", kaže Vidmarović.

Britanske sankcije: iskrena briga ili politička računica?

Osvrnuo se i na nedavno uvođenje sankcija Velike Britanije židovskim naseljenicima na okupiranoj Zapadnoj obali. Je li riječ o iskrenoj gesti ili samo političkoj igri?

"Teško je detektirati točno, zbog domaćih prilika u VB je glas muslimanskog domaćeg stanovništva prilično jak, a postoje tenzije. Vlada želi smiriti dio svoje domaće muslimanske populacije, ali može biti da istovremeno postoji i iskrena briga. Britanci su ipak prozvani od Himalaja do Bliskog istoka, kumovali su svemu. Moguće je da je to nasljeđe prisutno, plus izašli su izvan EU, pa imaju dio autonomije. Moguće je da je to i politička igra."

"Možemo prekrižiti stvarnu empatiju velikih zemalja, to ne postoji u okvirima političkog realizma, nitko ne plače za Palestincima nego se gleda odnos moći na Bliskom istoku. Britanci su daleko spretniji od Amerikanaca na Bliskom istoku, oni su al pari Rusima, sovjetskoj diplomatskoj školi. Tako da, ako Britanci to rade, vjerojatno kalkuliraju kako će se stvari razvijati ubuduće s Libanonom, Jemenom, Saudijskom Arabijom, pa sve do Irana."

Ansar Alah kao nacionalistički i revolucionarni pokret

Vidmarović je komentirao i zadnje događaje u Jemenu, gdje se pokret Ansar Alah (koji se u zapadnim medijima često netočno naziva Hutistima) zadao nekoliko teških udaraca jemenskoj vladi koju podržavaju Saudijska Arabija i SAD.

"Ansar Alah je nacionalistički, revolucionarni pokret koji je nikao iz posebne, 'predraskolne' škole Islama. Ona se oslanja na mišljenje da se treba vratiti korijenje prije podjela na Šijite i Sunite. Politički pogledi su: jemenski nacionalizam, ne šire nekakav islamski ekstremizam nego smatraju da Jemen treba biti čvrst, neovisan, našim rječnikom: suveren. Smatraju da je vlada bila sluganska prema Saudijskoj Arabiji i SAD-u, odatle mržnja prema SAD-u, jer vide tu poveznicu. Žele da ih svijet na razini UN-a prizna kao legitimnu vladu."

"Zbog svega toga, Saudijskoj Arabiji to ne odgovara, ona želi ispod svoje meke potrbušine imati prijateljsku vladu, odatle dolaze te kampanje bombardiranja uz američku podršku. To nije nikamo dovelo", kaže.

Odnos Irana i Ansar Alaha: klasična simbioza

Vidmarović je to povezao i s najjačim regionalnim akterom tzv. Osovine otpora, Iranom.

"Spomenimo i vezu s Iranom. To je veza interesa i nagodbi u kojoj Iran pomaže Ansar Alahu da ostvari svoje građanske i revolucionarne ciljeve. Zauzvrat, samim time što se Ansar Alah aktivirao i stvara kaos i aktivira drugu bojišnicu, to radi za interese Teherana. Klasična simbioza."

Pa ipak, kaže da Ansar Alah danas ima puno veću kontrolu u samom Jemenu te da već de facto funkcionira kao vlada.

"Hutisti sada imaju daleku veću kontrolu nad teritorijem, imaju kredibilitet. Oni faktički već jesu država, samo nepriznata. Imaju glavni grad Sanu. Sada dolazimo do grada Moche. To je prebacivanje konfrontacije na pomorsku razinu. Prije su se svi konflikti odvijali na kopnenom dijelu. I sada je još puno veća poveznica s Iranom. Možemo reći da ovo, makar nije namjerno orkestrirao Iran, sigurno je sugerirao. Jer ta konfrontacija ponovno diže cijenu rata za Arabiju i sam SAD", kaže.

Hormuz i Bab-el-Mandeb kao poluge regionalne politike

"Saudijska Arabija i zemlje poput Omana zagovaraju razgovore s Iranom. SAD ima svoju dinamiku, kao i Izrael, ali za zemlje regije, kojima je Iran susjed, bitno je imati konstruktivne odnose s Teheranom. U tom smislu, utjecaj SAD-a slabi jer bi zemlje regije htjele same utjecati na svoju sudbinu. Zato Hormuz i Bab-el-Mandeb nisu alati destrukcije svjetske ekonomije niti poluge za iransku dominaciju nego poluge za promjenu regionalne politike i politike prisile svim regionalnim igračima da se okrenu od SAD-a i prema regionalnom dijalogu.

Pokazalo se da je SAD jako daleko, da ne može spasiti Dubai od iranske destrukcije. Zato se treba dogovarati", poručuje Vidmarović.