Umoran je ministar, odmorit će u Saboru

Tim je riječima premijer Andrej Plenković ispratio svoga ministra iz Vlade u privremenu mirovinu koju će ovaj - jer u mirovini se sada može raditi i na puno radno vrijeme - odraditi kao zastupnik u Hrvatskom saboru. Tamo, naime, ima mandat u mirovanju.

Koliko god se predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković bunio zbog ironičnih opaski da Marin Piletić ide u Sabor odmoriti tvrdeći da "Sabor nije mjesto za odmor", ispada da jest.

I sam Piletić dao je do znanja da mu Sabor dođe kao svojevrsno odmorište.

"S obzirom na sve što smo napravili, došao je trenutak da to netko nastavi s više energije i koncentracije. Dužan sam i svojoj obitelji, koja ne živi ovdje u Zagrebu, nakon četiri godine svih zajedničkih postignuća u suradnji s ostalim članovima Vlade, ipak malo stati na loptu", kazao je.

Izgubio je energiju i koncentraciju, mora stati na loptu - kao da ide u toplice, a ne u parlament.

XXXL ministarstvo crpi pola proračuna

Dva se 'zašto' čuju iz pozadine ove smjene u ministarstvu kilometarski dugog naziva i tek nešto kraće kratice - MRMSOiSP.

Prvo se tiče samog Ministarstva iz kojeg Piletić odlazi. Tom XXXL ministarstvu sve su sastavnice izuzetno zahtjevne i nekog relativno mladog i nedovoljno iskusnog, kakav je Piletić bio kada je tamo došao - brzo iscrpe. Vodi i Oleg Butković jedno trojedno ministarstvo no more, promet i infrastruktura su takoreći sestrinske sastavnice. Slično kao i prostorno uređenje, graditeljstvo i državna imovina kod Branka Bačića. Ovo dojučerašnje Miletićevo crpi pola državnog proračuna i svi resori unutar njega jako su teški i za vođenje i za pregovaranje s onima koji su vezani na njega i za raspodjelu novca kojeg nema i kad ga ima.

U koju god od sastavnica tog ministarstva se ubode, dirne se i u meki trbuh vlade: em vazda silne socijalne potrebe, zahtjevi i izdaci koji iziskuju posebnu osjetljivost (što se Piletiću i obilo o stolicu) em mirovinski sustav čiji korisnici su vazda nezadovoljni i s pravom traže više, em resor rada gdje se vazda dokuhavaju nove regulative i pregovara sa žilavim sindikatima.

Sve te sastavnice moglo se i drugačije razdijeliti da bi se rasteretio golemi sustav tog ministarstva - rad gospodarstvu, socijalnu politiku zdravstvu, obitelj demografiji, a mirovinski sustav gdje već.

Nije čudo što je umoran

Štoviše, MRMSOiSP nije ni postojao u tom formatu do 2020. i drugog mandata Plenkovićeve vlade. Tada ga je tako frankenštajnski sastavljenog povjerio Josipu Aladroviću, mladoj nadi HDZ-a iz Pleternice koji je neslavno odletio zbog afere 'Po babi i stričevima' u proljeće 2022. godine. Tada je ondje aterirao Piletić, profesor hrvatskog jezika, književnosti i povijesti po struci i još jedna mlada stranačka nada po politici. Dotad je jednom bio dožupan, jednom dogradonačelnik i jednom i pol gradonačelnik Novske. Drugu polovicu tog mandata zamijenio je odlaskom u Vladu. A od funkcija koje bi ga kvalificirale za dužnost koju je preuzeo - bio je članom Upravnog vijeća novljanskog Centra za socijalnu skrb.

Pa nije čudo što je umoran.

No svejedno žulja uši premijerova 'ispričnica' da mu je ministar iscrpljen, kao i Piletićeva naglas izrečena preporuka samome sebi kako treba "stati na loptu". Ispada da se na loptu staje u Saboru, što dodatno pojačava raširen javni doživljaj Sabora kao mjesta gdje se uglavnom galami u prazno, gdje malo dremneš pa kad se razbudiš dobaciš nekoliko replika, a ako si baš jako budan i svadljiv i žustar onda dobivaš opomene, možda ti predsjedavajući oduzme riječ ili te saborska straža isprati iz dvorane pa upišeš lake političke bodove na svoj konto za još jedan mandat. Ili ako si u parlamentarnoj većini, a ne da ti se nadvikivati s onima prekoputa, digneš ruku kad treba ili pročitaš pripremljeno pitanje na Aktualnom prijepodnevu kad na te dođe red.

Ne kažem da je tako, nego da je takav dojam koji dodatno pojačava dolazak u Sabor "iscrpljenog" ministra koji planira malo "stati na loptu".

Iz lokalnih pravo u ministarske fotelje

Ono drugo "zašto" tiče se kadrovske politike vladajuće stranke čiji je Piletić, zasad barem, nesretno žrtvovani pješak.

Guranje mladih i(li) nedovoljno iskusnih političara iz lokalnih u nacionalne fotelje, često odmah ministarske; preskakanje stepenica pri usponu u hijerarhiji vlasti čim se nanjuši ona famozna 'svježa krv' uz skoro pa neminovan posljedični 'burnout' ili 'shortcut' do USKOK-a, možda i do Remetinca, praksa je koju je promovirao Ivo Sanader, a Plenković je nadogradio.

Devedesetih, kada je politički sustav bio skroz drugačije formatiran, a Vlada podređena predsjedniku Tuđmanu, ministarsko mjesto ipak je bilo pijedestal na koji se dolazilo zahvaljujući stručnom integritetu i političkom autoritetu. Sve vlade u devedesetima pa i ona prva nehadezeovska, Račanova, u novom mileniju, bile su svojevrsne akademske zajednice. Kroz onih šest u devedesetima prošlo je čak 40 doktora znanosti i dva akademika. I u Račanovoj vladi bilo je jedanaest doktora znanosti i to onih od glasa.

Predah u 'Saborskim toplicama'

U dvjema Sanaderovim vladama i općenito u njegovo doba puno toga političkog je preformatirano. Bilo je i u njegovom kabinetu profiliranih političara i stručnjaka s ne bilo kakvim akademskim titulama, ali upravo tada se taj kadrovski kriterij uvelike počeo kombinirati s lojalnošću i udovoljavanjem stranačkim lobijima ubacivanjem u igru, na ministarske položaje, još neprofiliranih, često i široj javnosti nepoznatih stranačkih kadrova. Time se istodobno lakše koncentrirala moć u osobi premijera koji na koncu 'rješava sve probleme'. Pa su onomad nimalo nevažna ministarstva unutarnjih poslova, obrane i gospodarstva vodili dotadašnji gradonačelnici Virovitice, Našica i Karlovca koji prethodno nisu pošteno oznojili ni saborske klupe niti stigli upoznati kuloare visoke politike.

Piletić će sada, kao jedan od sličnih takvih stranačkih pulena, ići ponešto drugačijim putem. Nakon prakse iz visoke politike odrađene u najzahtjevnijem ministarstvu, ošamaren dvjema presudama sudova koji su poništili zakonske odredbe koje je gurao, predahnuti malo u 'Saborskim toplicama'. A onda ga jednoga dana, poput nedavno uskrslog Tomislava Ćorića, možda opet ugledamo u nekom ministarstvu.