Kako rasipna potrošnja susjeda povećava vaše račune za vodu?

Za mnoge stanare hladna voda iz vodovoda jednostavno je "tu“ i uključena u režijske troškove. U mnogim slučajevima nema individualnog mjerenja potrošnje; računanje se vrši paušalno. Takva praksa može dovesti do rasipanja vode, viših troškova i nepravedne raspodjele troškova, pokazuje europska studija udruge WE Data Europe, piše Fenix magazin.

Koliko iznosi prosječna potrošnja i tko snosi troškove?

U zgradama s više stanova, gdje se hladna voda i dalje obračunava prema kvadraturi stana ili nekom distribucijskom ključu, štedljivi stanari često snose nepravdu. Stanar koji štedi vodu u stanu od 70 kvadratnih metara često plaća iste ili čak više troškove hladne vode od svog susjeda u stanu od 30 kvadratnih metara, koji je nepažljiv u potrošnji.

Time štedljivi stanar praktički financira dio veće potrošnje susjeda, bez mogućnosti utjecaja. Istodobno, rasipni stanar ne vidi svoj stvarni utjecaj na troškove.

Potrošačka svijest smanjuje rasipanje

Stručna udruženja i studije sugeriraju da nepostojanje individualnog mjerenja smanjuje motivaciju za štednju. Studija WE Data Europe pokazuje da je samo uvođenjem obračuna prema stvarnoj potrošnji hladne vode u Njemačkoj postignuta ušteda od 5,1 posto u sektoru stambenih zgrada. Dodatne uštede mogu se postići prelaskom s analognih na digitalne vodomjere.

Troškovi vode i odvodnje također često se obračunavaju paušalno prema kvadraturi stana, ako nije moguće mjeriti potrošnju. To može dovesti do toga da stanari plaćaju troškove koji nisu u skladu s njihovom stvarnom potrošnjom. Cijene su približno: odvodnja 2,72 eura/m³, hladna voda 1,83 eura/m³.

Digitalni vodomjeri: transparentnost umjesto procjena

Ključno za uvođenje obračuna prema potrošnji je postavljanje vodomjera po stanu – idealno digitalnog i daljinski očitavanog. Takvi vodomjeri omogućuju stanarima mjesečni uvid u vlastitu potrošnju i prilagodbu navika. Prelazak s analognih na digitalne vodomjere u nekoliko europskih zemalja dugoročno je smanjio potrošnju vode u prosjeku za 5 posto.

Da bi se efekt štednje ostvario, svi stanovi moraju imati funkcionalni vodomjer. Nedostatak vodomjera i dalje omogućava obračun po kvadraturi stana, što je potvrdio Savezni sud Njemačke (BGH), presuda od 12. ožujka 2008., VIII ZR 188/07.