Donosimo komentar Nataše Božić.

Međunarodni dan osoba s invaliditetom obilježava se početkom prosinca. Jučer je obilježen po 30-ti put. Andrej Plenković obilježio je dan tvitom na službenom tviter profilu obećavajući osobama s invaliditetom isto što i prije više od 6 godina kada im je, predstavljajući svoju vladu, ovako obećavao:

“Tema koja jest spomenuta u programu, ali je možda nisam naglasio u govoru, ne možemo sve reću usmeno ovdje, je briga o osobama s invaliditetom. Takvih naših sugrađana je skoro 500.000, a na razini EU 80 milijuna. Drago mi je da će me od sutra ovdje naslijediti kolegica Ljubica Lukačić i kroz njen rad i rad Vlad vodite ćemo računa o inkuzivnosti i pravom davanju dostojanstva, a i prava osobama s invaliditetom u RH.”

Inkluzija i skrb, obećano je. Šest godina kasnije pomaka ima, invalidnina je nešto veća, naknade za roditelje njegovatelje narasle su na 4 do 4 i pol tisuće kuna. No, dvaju ključnih zakona za inkluziju i skrb – još nema. Šest godina kasnije za osobe s invaliditetom ključni zakon o inkluzivnom dodatku pomaknut je za još jednu godinu, novi rok je 1.1.2024. Za zakon o osobnim asistentima novi rok je 1.7. iduće godine. Znate otkad ga se čeka? Objasnila je višegodišnja savjetnica ministara socijalne skrbi u intervjuu za RTL u lipnju ove godine.

“Zakon ovih proteklih god nije donesen iz više od razloga. Još 2009. smo pokušali donijeti Zakon, ali krneuo je proces recesije i sve je stavljeno po strani.”

Samo 13 godina je, dakle, prošlo otkad je Zakon već bio gotov, pa sad treba pričekati još koji mjesec da ga se izbrusi. Iako resorni ministar tvrdi da ga nisu obećavali donijeti do kraja godine:

“Ja mislim da je to nesporazum. Rezultat donošenja ovih dvaju zakona je isključivo napor i entuzijamam koji su uložili svi članovi radne skupine, mahom članovi vladinog povjerenstva za osobe s invaliditetom kao i mahom članovi nacionalnog vijeća za razvoj socijalnih politika. Cijelim proces rukovodila je savjetnica ministra Bogdanović.”

Bogdanović? Ovako je u lipnju za RTL još govorila ta njegova savjetnica, ona ista koja 13 godina piše zakon.

“Ne bih rekla da nije političke volje, bilo je političke volje itekako, pogotovo zadnjih godinu i pol dana, zakon je pri kraju i zakon bi u Saboru u proceduri trebao biti krajem godina.”

Ministar je u nesporazumima, savjetnica kaže da zakon hoće, ali ipak neće do kraja godine. Šest mjeseci tamo-ovamo, godina, dvije, desetljeće, to broje samo zlonamjerni, jelte… Nacrt prijedloga zakona o osobnim asistentima koji je upravo pušten u e-savjetovanje, da isti taj pripreman i brušen više od desetljeća – takav je da dio udruga koje okupljaju osobe s invaliditetom i roditelje njegovatelje – najavljuje prosvjed 15. prosinca. Premijer je u čudu.

“Rekli smo da ćemo tu temu riješiti, zakon će biti usvojen, novci su predviđeni. nije mi jasno zašto se ta tema toliko politizira. Ali ako sam ja rekao da će se to riješiti, onda ćemo riješiti i riješit ćemo od 1. srpnja i tako će biti”, poručio je Plenković.

Da, stvarno, stvari se u ovoj državi rješavaju tek kad se prinesu Plenkovićevoj pozornosti kao što je slučaj s povećanjem roditeljskih naknada za roditelje djece s teškoćama u razvoju. Tu je Plenković obećao, i ostvario. Zato je samo on, premijer, prava adresa za pitanje zašto u šest godina nisu donešeni ključni zakoni za osobe s invaliditetom. U 6 godina Hrvatska je u Domovinskom ratu obranila i oslobodila svoj teritorij i svoju slobodu. Zašto šest godina nije bilo dovoljno da se donesu za najranjiviju skupinu u društvu dva ključna zakona i da ta zakonska rješenja budu – pravedna i kvalitetna. Da parafraziramo samog premijera: zašto se to pitanje politizira?