Europska civilna skloništa propadaju. Bruxelles tu ne može napraviti mnogo

Nakon što je dron za koji se sumnja da je iranske proizvodnje u ožujku pogodio RAF Akrotiri na Cipru, hitne inspekcije pokazale su da je oko 200 od 2.500 registriranih civilnih skloništa na otoku neupotrebljivo. Inspektori su pronašli blokirane podzemne garaže, podrumske prostore koji se koriste kao skladišta, skloništa ispunjena otpadom te lokacije navedene u aplikaciji SafeCY koje uopće nije bilo moguće pronaći.

Posebni timovi, uključujući građevinske inženjere iz Ministarstva unutarnjih poslova i djelatnike različitih agencija, mobilizirani su kako bi ubrzali provjere. Intenzivne inspekcije počele su 1. ožujka, a dva dana kasnije izdane su upute za čišćenje skloništa.

Cipar time ukazuje na problem koji postoji diljem kontinenta: mreže civilnih skloništa izgrađene tijekom Hladnog rata u velikoj su mjeri propale, a EU nema izravne ovlasti za rješavanje tog problema, piše Euronews.

Što EU može, a što ne može učiniti?

Europska unija ima vrlo ograničene izravne ovlasti.

Prema članku 196. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, odgovornost za civilnu zaštitu pripada svakoj pojedinoj državi. EU može samo pomagati ili koordinirati. Ne može prisiliti države na izgradnju skloništa, financirati bunkere niti propisivati tehničke standarde. Načelo supsidijarnosti ostavlja Bruxellesu vrlo malo ovlasti u ovom području, osim ako se sve članice ne slože s promjenom ugovora.

Ono što EU ipak kontrolira jest kapacitet za odgovor u izvanrednim situacijama. Mehanizam civilne zaštite EU (UCPM), koji djeluje preko Koordinacijskog centra za hitni odgovor, omogućuje državama članicama da zatraže pomoć kada nacionalni kapaciteti budu preopterećeni. Rezerva rescEU, koja uključuje zalihe privremenih skloništa spremnih za raspoređivanje, može se aktivirati u takvim situacijama.

No skloništa iz sustava rescEU su modularne jedinice, šatori i montažni kampovi. Ona su namijenjena smještaju raseljenih osoba, a ne bunkerima civilne zaštite otpornima na eksplozije.

Što rescEU pruža i koliko to košta?

EU je izdvojio više od 196 milijuna eura za rezerve skloništa u okviru rescEU-a u šest država članica za razdoblje 2021. – 2027.

Švedska ima najveću rezervu: 40,4 milijuna eura opreme financirane iz EU-a, koja može smjestiti 36.000 ljudi, uključujući zimski prilagođene jedinice s toaletima i tuševima, pohranjene u Vålbergu i Kristinehamnu, a njima upravlja Švedska agencija za civilnu zaštitu.

Poljska gradi šest mobilnih "kontejnerskih gradova“, od kojih se svaki može sastaviti za 10 do 14 dana, uz trošak od 35,5 milijuna eura.

Hrvatska, Slovenija, Španjolska i Rumunjska također imaju dodatne zalihe.

Svaka država članica EU-a, uključujući Cipar, može zatražiti ove rezerve putem UCPM-a, pri čemu EU pokriva do 100 % troškova transporta i logistike. Međutim, te su rezerve namijenjene scenarijima raseljavanja, poput poplava, potresa ili kretanja stanovništva zbog sukoba, a ne za zaštitu civila koji se nalaze na mjestu napada.

Cipar bi mogao zatražiti da na svom teritoriju uspostavi vlastitu rescEU rezervu, po uzoru na švedski model, koristeći sredstva EU-a umjesto nacionalnih. Do sada takav zahtjev nije podnesen.

Pouke iz Ukrajine

Najveći test kapaciteta EU-a za hitna skloništa dogodio se nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine.

Putem UCPM-a EU je isporučio više od 140.000 tona pomoći, ukupne vrijednosti 796 milijuna eura. Pomoć vezana uz skloništa iznosila je 62,3 milijuna eura, uključujući više od 3.000 montažnih stambenih jedinica za 30.000 ljudi, 16.000 kreveta te milijune deka i šatora.

Zalihe su transportirane kroz logistička središta u Poljskoj i Rumunjskoj prije nego što su stigle u pogođene ukrajinske oblasti, uključujući Harkiv, Donjeck i Zaporižje, koje su primile oko 50 do 60 posto sklonišne opreme.

Ta operacija pokazala je da EU može djelovati brzo i u velikom opsegu, ali je također potvrdila njegova ograničenja. Ukrajinske utvrđene stanice podzemne željeznice i skloništa za bombe izgrađeni su i financirani na nacionalnoj razini; EU je pružao pomoć raseljenim osobama, a ne zaštitu za one koji ostaju na mjestu napada.

Velike razlike u pokrivenosti civilnim skloništima

Razlike među državama članicama EU-a u pokrivenosti civilnim skloništima vrlo su velike.

Finska ima 50.500 skloništa koja pokrivaju 85 % od 5,5 milijuna stanovnika, održavana u okviru doktrine ukupne obrane, pri čemu su podrumi i javne zgrade integrirani u mrežu skloništa. Nordijske i baltičke države općenito su dobro pripremljene, a Estonija i Latvija kapacitete skloništa ugrađuju u škole i bolnice.

Njemačka ima manje od 600 funkcionalnih bunkera, koji pokrivaju tek oko 0,5 % stanovništva. Savezna vlada najavila je plan ulaganja do 30 milijardi eura kako bi do 2030. osigurala kapacitet za milijun ljudi, no program je još u ranoj fazi javnih natječaja.

Nizozemska gotovo da nema funkcionalnih skloništa nakon desetljeća ukidanja takvih kapaciteta, a veliki program obnove još nije najavljen. Francuska, Italija i Španjolska također imaju minimalnu pokrivenost, pri čemu su planovi za izvanredne situacije uglavnom usmjereni na prirodne katastrofe, a ne na vojne prijetnje.

Cipar je svoj program skloništa započeo 1999. godine prenamjenom postojećih podzemnih prostora umjesto izgradnjom novih. Vlada sada priprema zakon koji bi zahtijevao da podzemni prostori u novim stambenim zgradama služe kao skloništa, uz poticaje za investitore.

Kakav utjecaj ima Bruxelles?

Bez promjene ugovora nije moguće uvesti obvezne standarde skloništa na razini EU-a. Ipak, EU raspolaže blažim političkim instrumentima.

Fond za prevenciju i pripravnost UCPM-a, vrijedan 1,26 milijardi eura, podržava nacionalne procjene rizika, revizije skloništa i prekogranične vježbe. Mehanizmi međusobnog pregleda mogli bi pomoći u širenju finskog modela na druge države. Nakon krize, kohezijski fondovi mogu se koristiti za obnovu skloništa u okviru Klausule solidarnosti EU-a.

EU zasad nije pokrenuo posebne programe usmjerene na trajnu infrastrukturu civilnih skloništa u državama članicama. Nisu identificirana ni posebna sredstva za pripravnost Cipra u okviru trenutačnih ciklusa financiranja UCPM-a.

Za sada Europa ponovno procjenjuje svoje sposobnosti civilne obrane nakon desetljeća zapuštanja. Njemačka ulaže desetke milijardi eura, Finska ostaje dobro pripremljena, a Cipar nastoji obnoviti svoju mrežu skloništa.

Resursi EU-a za hitne situacije pokazali su se učinkovitima u odgovoru na krize, što se vidjelo u Ukrajini. No EU ima ograničen utjecaj na infrastrukturu civilnih skloništa prije krize. Glavnu odgovornost i dalje imaju nacionalne vlade, dok Bruxelles u velikoj mjeri ostaje po strani.