Zašto nas privlače političari koji vladaju čvrstom rukom?

Era samoproglašenih snažnih vođa vratila se, sviđalo nam se to ili ne. Od Moskve i Pekinga do Ankare i, usudimo se reći, Washingtona, političar današnjice čvrst je čovjek željan moći, koji uklanja „slabe” birokrate i ušutkava suparnike, oslanjajući se na karizmu i odlučan stil vladanja bez mnogo okolišanja.

Takav oblik vladavine snažnog vođe nije nikakva povijesna novost – upravo suprotno. A kada se pogleda psihologija koja stoji iza njega, nije teško razumjeti zašto, piše IFLScience.

Autoritarna ličnost

Nakon Drugog svjetskog rata, dok se svijet još oporavljao od užasa Holokausta, skupina istraživača sa Sveučilišta Kalifornije u Berkeleyju zainteresirala se za psihološke korijene fašizma i ljudsku sklonost tome da „samo slijede naredbe”.

Među najpoznatijim članovima te skupine bio je Theodor Adorno, filozof židovskog podrijetla koji je otišao u egzil nakon što je Adolf Hitler došao na vlast u njegovoj rodnoj Njemačkoj.

U knjizi Autoritarna ličnost (The Authoritarian Personality) iz 1950. godine Adorno i njegovi suradnici iznijeli su tezu da su neki ljudi psihološki skloniji fašizmu zbog rigidnog načina razmišljanja, podložnosti pravilima i neprijateljstva prema onima koje doživljavaju kao pripadnike drugih skupina.

Nadovezujući se na teorije Sigmunda Freuda, tvrdili su da se te osobine razvijaju iz iskustava u djetinjstvu, osobito odrastanja uz stroge i pretjerano dominantne roditelje. Takav odgoj, prema njihovoj teoriji, stvara osobe koje su pokorne autoritetu, ali istodobno neprijateljski raspoložene prema ljudima koji prkose konvencionalnim vrijednostima.

Kasniji istraživači kritizirali su dijelove metodologije i zaključaka te knjige, upozoravajući da brutalni diktatori 20. stoljeća nisu izravno usporedivi s autoritarnim vođama prožetima populizmom koji su se uspeli na vlast tijekom posljednjih petnaestak godina.

Ipak, novija psihološka istraživanja također sugeriraju da su određeni ljudi prirodno skloniji vođama koji vladaju čvrstom rukom nego manje odlučnim tehnokratima.

Osobnost i potreba za stabilnošću

Primjerice, istraživanje iz 2017. godine pokazalo je da su više razine savjesnosti, ekstraverzije, ugodnosti i neuroticizma povezane s većom sklonošću autoritarnosti.

S druge strane, osobe s izraženijom osobinom „otvorenosti prema iskustvima” pokazivale su manju podložnost autoritarnim stavovima.

Drugim riječima, ljudi koji vole red, preferiraju jednostavne i jasno strukturirane načine razmišljanja, skloni su pokoravanju autoritetu i nerado narušavaju ustaljene norme mogu biti privučeniji autoritarnosti.

Nasuprot njima, znatiželjni ljudi otvoreni prema novim iskustvima manje su skloni takvim političkim stavovima.

No tipovi osobnosti i teška iskustva iz djetinjstva ne mogu objasniti sve. U odgovarajućim okolnostima čak i mnogi ljudi koje bismo inače smatrali otvorenima i tolerantnima mogu podleći privlačnosti autoritarnog vođe.

Istraživanje objavljeno 2025. godine u časopisu Evolution and Human Behavior obuhvatilo je 25 zemalja kako bi se utvrdilo što ljude privlači vođama koji djeluju dominantno.

Više od 5000 sudionika nasumično je raspoređeno u tri skupine. Od njih se tražilo da zamisle jednu od triju situacija: svoju zemlju u ratu, svoju zemlju u miru ili jednostavno izbor novog vođe, pri čemu je posljednja situacija služila kao kontrolni scenarij.

Zatim su im prikazani parovi fotografija lica. U svakom paru bilo je isto lice, ali digitalno izmijenjeno tako da u jednoj verziji izgleda „dominantnije”, a u drugoj „manje dominantno”.

Sudionici su trebali odabrati osobu za koju bi željeli da vodi njihovu zemlju.

Ukupno je 54 posto sudionika kojima je predstavljen ratni scenarij odabralo lice koje je izgledalo dominantnije.

U skupini koja je zamišljala mir to je učinilo 42 posto sudionika, dok je u kontrolnoj skupini taj udio iznosio 46 posto.

Isti obrazac zabilježen je u 19 od 25 promatranih zemalja.

Teška vremena, čvrsti vođe

Prijetnja ratom nije jedini čimbenik koji ljude čini psihološki sklonijima glasovanju za autoritarne vođe. Ekonomska nesigurnost i društveni potresi mogu imati sličan učinak.

Jedno istraživanje koje je obuhvatilo 140.000 ljudi pokazalo je da prijetnje poput siromaštva, velikog broja praznih stambenih prostora i nezaposlenosti povećavaju podršku dominantnim vođama.

Istraživači su zaključili da u razdobljima nesigurnosti i neizvjesnosti ljudi radije podržavaju nekoga tko ima snažnu volju i sposoban je donositi teške odluke, čak i ako ta osoba nije nužno najinteligentniji, najsposobniji ili najiskusniji kandidat.

„Tvrdimo da pojedinci, kada se suoče s neizvjesnošću, preferiraju vođu koji je samouvjeren i odlučan u ostvarivanju svojih ciljeva. To su osobine koje ljudi očekuju od dominantnog i autoritarnog vođe”, navode istraživači.

„Nasuprot tome, vođa koji uživa poštovanje i divljenje, ali je manje spreman odlučno djelovati u ostvarivanju svojih ciljeva, često se doživljava kao osoba kojoj nedostaje odlučnosti za donošenje teških odluka”, zaključuju autori istraživanja.

Autoritarni vođe i zarazne bolesti

Postoji čak i pomalo kontroverzna teorija prema kojoj je autoritarna politika na neobičan način povezana sa zaraznim bolestima.

U područjima s visokim rizikom od zaraznih bolesti, uključujući virusni hepatitis, herpes, HIV, ospice i vodene kozice, ljudi su skloniji usvajanju stavova i obrazaca glasovanja koji promiču konformizam, snažnu središnju vlast i odbacivanje osoba koje se doživljavaju kao „stranci” ili pripadnici drugih skupina.

Prema toj teoriji, takvo ponašanje smanjuje širenje bolesti jer potiče pridržavanje poznatih društvenih normi unutar vlastite skupine i održavanje distance prema nepoznatim ljudima.

Drugi istraživači sugeriraju da je ova teorija možda prenaglašena.

Ipak, uklapa se u širi obrazac koji se provlači kroz spomenuta istraživanja: u nesigurnim vremenima ljudi se češće okreću vođama čvrste ruke.