Vodeći svjetski ekonomisti upozoravaju: "Sićušna manjina ima dosad neviđenu financijsku moć"

Autoritativno Svjetsko izvješće o nejednakosti 2026., temeljeno na podacima koje je prikupilo 200 istraživača, također je utvrdilo da najviših 10% po prihodima zarađuje više nego preostalih 90% zajedno, dok najsiromašnija polovica svijeta ostvaruje manje od 10% ukupne globalne zarade, piše The Guardian.

Bogatstvo – vrijednost imovine ljudi – bilo je još koncentriranije od dohotka, odnosno zarade od rada i ulaganja, pokazuje izvješće: najbogatijih 10% svjetske populacije posjeduje 75% bogatstva, a donja polovica samo 2%.

U gotovo svakoj regiji najbogatijih 1% bogatije je od donjih 90% zajedno, navodi se u izvješću, pri čemu se nejednakost bogatstva brzo povećava diljem svijeta.

“Rezultat je svijet u kojem sićušna manjina ima dosad neviđenu financijsku moć, dok su milijarde ljudi isključene čak i iz osnovne ekonomske stabilnosti”, napisali su autori, predvođeni Ricardom Gómezom-Carrerom s Pariške škole ekonomije.

Udio globalnog bogatstva koji drži najbogatijih 0,001% porastao je s gotovo 4% 1995. na više od 6%, navodi se u izvješću, dok je bogatstvo multimilijunaša raslo oko 8% godišnje od 1990-ih – gotovo dvostruko brže od rasta bogatstva donjih 50%.

Smanjenje nejednakosti “nije samo pitanje pravednosti"

Autori, među kojima je i utjecajni francuski ekonomist Thomas Piketty, istaknuli su da je nejednakost “dugo bila definirajuće obilježje globalne ekonomije”, no da je do 2025. “dosegnula razine koje zahtijevaju hitnu pozornost”. Smanjenje nejednakosti “nije samo pitanje pravednosti, nego je ključno za otpornost gospodarstava, stabilnost demokracija i održivost našeg planeta”. Takve ekstremne podjele, upozoravaju, više nisu održive ni za društva ni za ekosustave.

Izvješće se objavljuje svake četiri godine u suradnji s Programom UN-a za razvoj (UNDP), oslanja se na najveću otvorenu bazu podataka o globalnoj ekonomskoj nejednakosti i široko se smatra dokumentom koji oblikuje međunarodnu javnu raspravu o toj temi.

U predgovoru je nobelovac Joseph Stiglitz ponovio poziv na međunarodni panel usporediv s IPCC-jem za klimatske promjene, koji bi “pratio nejednakost diljem svijeta i davao objektivne, na dokazima utemeljene preporuke”.

Nejednakost potiče i globalni financijski sustav

Gledajući dalje od stroge ekonomske nejednakosti, izvješće navodi da nejednakost mogućnosti potiče nejednakost ishoda: primjerice, potrošnja na obrazovanje po djetetu u Europi i Sjevernoj Americi više je od 40 puta veća nego u podsaharskoj Africi – razlika otprilike tri puta veća od razlike u BDP-u po stanovniku. Takve razlike “učvršćuju geografiju prilika”, ističe se, dodajući da bi globalni porez od 3% na manje od 100.000 centimilijunaša i milijardera prikupio 750 milijardi dolara godišnje – što je jednako obrazovnom proračunu zemalja niskog i srednjeg dohotka.

Nejednakost potiče i globalni financijski sustav, koji je namješten u korist bogatih zemalja, navodi se u izvješću. Napredne ekonomije mogu se zaduživati jeftino i ulagati u inozemstvo uz veće prinose, što im omogućuje da djeluju kao “financijski rentijeri”. Oko 1% globalnog BDP-a svake godine prelijeva se iz siromašnijih u bogatije zemlje kroz neto transfere prihoda povezane s visokim prinosima i niskim kamatama na obveze bogatih zemalja – gotovo tri puta više od globalne razvojne pomoći.

O rodnoj nejednakosti izvješće navodi da rodni jaz u plaćama “i dalje postoji u svim regijama”. Isključujući neplaćeni rad, žene u prosjeku zarađuju samo 61% onoga što muškarci zarade po satu rada. Uključujući neplaćeni rad, taj udio pada na samo 32%, dodaje se.

“Bogati pojedinci potiču klimatsku krizu"

Izvješće također naglašava ključnu ulogu vlasništva nad kapitalom u nejednakosti emisija ugljika koje mijenjaju klimu: “Bogati pojedinci potiču klimatsku krizu kroz svoja ulaganja čak i više nego kroz potrošnju i životni stil”, navodi se. Globalni podaci pokazuju da najsiromašnija polovica svjetske populacije sudjeluje sa samo 3% emisija povezanih s privatnim vlasništvom nad kapitalom, dok najbogatijih 10% odgovara za oko 77% tih emisija.

“Ova je razlika pitanje ranjivosti”, ističe se u izvješću. “Oni koji najmanje emitiraju, uglavnom stanovništvo zemalja niskog dohotka, ujedno su najviše izloženi klimatskim šokovima. Oni koji emitiraju najviše bolje su zaštićeni od posljedica klimatskih promjena.”

Dokazi pokazuju da se nejednakosti mogu smanjiti, osobito javnim ulaganjima u obrazovanje i zdravstvo te učinkovitim poreznim i redistributivnim programima. Izvješće napominje da u mnogim zemljama ultrabogati izbjegavaju oporezivanje.

“Efektivne stope poreza na dohodak postupno rastu za većinu stanovništva, a zatim naglo padaju za milijardere i centimilijunaše”, navodi se. Razmjerno gledano, “te elite plaćaju manje nego mnoga kućanstva s puno nižim primanjima”.

Smanjenje nejednakosti politički je izbor koji je otežan “fragmentiranim biračkim tijelima, nedovoljnom zastupljenošću radnika i prevelikim utjecajem bogatstva”, zaključuje se u izvješću. “Alati postoje. Izazov je politička volja.”