FOTO, VIDEO / “Ljudi jedu pse i mačke, mrtvi leže na ulicama": Jeziva reportaža iz okupiranog Oleškija

"Hvala našim dragim vojnicima. Čekamo vas u našem neslomljivom gradu", piše na rukom ispisanoj poruci pokraj konzervi i drugih namirnica koje su stanovnici Oleškija, grada pod ruskom okupacijom, dobili kako bi se spasili od gladi. "Hvala", stoji na drugoj poruci, uz pošiljku kave, biljnih čajeva i čokoladica.

Fotografije tih poruka, kao i drugih izraza zahvalnosti, stigle su na mobitel 44-godišnjeg Romana Čuhalova, jednog od ukrajinskih vojnika koji dostavom pomoći dronovima pokušavaju probiti blokadu tog grada u južnoj Hersonskoj oblasti, gdje se još uvijek nalazi oko 2000 ljudi.

"Stanovnici jedu pse, mačke ili golubove"

Riječ je o gradu razorenom ratom i poplavama koje je 2023. izazvalo rušenje brane Nova Kahovka. Područje je prepuno mina, a stanovnici uoči još jedne zime nemaju osnovne potrepštine poput vode, električne energije i grijanja. Sve je to dovelo do teške humanitarne krize koja je uznemirila međunarodnu zajednicu. Ulazak u grad i izlazak iz njega iznimno su složeni i opasni.

Predstavnici lokalnih vlasti lojalnih Kijevu, s kojima su novinari razgovarali, navode da ni Međunarodni odbor Crvenog križa ni Ujedinjeni narodi nisu uspjeli ući u grad ili otvoriti humanitarne koridore.

"Stanovnici jedu pse, mačke ili golubove", govori Čuhalov u razgovoru za El País u gradu Umanu.

Na mobitelu, koji vadi iz džepa uniforme, vojnik čuva stravične snimke koje pokazuje novinaru kako bi potkrijepio svoje riječi. Među njima je i snimka psa koji nosi dio ljudske glave.

Na zaslonu se nalazi i fotografija tijela Fedora, rođenog 1953. godine, koje je posljednjih dana pronađeno na ulici. Čuhalov kaže da su ga fotografirali s dokumentima položenima na prsima kako bi vlasti mogle na daljinu potvrditi njegovu smrt i uključiti taj slučaj u istrage zločina koje je počinila Rusija.

Stanovnici su, objašnjava, označili vrt kuće u kojem je Fedor privremeno pokopan.

Bijeg između života i smrti

I druga svjedočanstva ljudi koji su uspjeli pobjeći iz Oleškija opisuju prizore nalik noćnoj mori.

Svitlana i njezin suprug Oleg, oboje 60-godišnjaci, odbijali su napustiti grad sve dok život u njemu nije postao nepodnošljiv. Njihov bijeg prije pet mjeseci pretvorio se u utrku "između života i smrti", tijekom koje su morali izbjegavati mine i ruske snage.

O tome govore telefonom iz grada čije ime ne žele otkriti iz sigurnosnih razloga. Još su uvijek u šoku i izdaleka strepe za sudbinu svojih bivših susjeda.

Oni koji su ostali u Oleškiju pokušavaju održavati kontakt s vanjskim svijetom, unatoč poteškoćama s pronalaženjem signala na ukrajinskim mobitelima i opasnosti da ih Rusi otkriju.

"Moraju se penjati na drveće ili krovove", kaže Čuhalov, pripadnik 34. brigade mornaričkog pješaštva.

Dostava hrane pomoću dronova

Ukrajinske vlasti posljednjih su dana organizirale dvije dostave pomoći dronovima, svaku tešku četiri tone. Letjelice polijeću usred noći kako bi pokušale izbjeći ruske snage.

Prva operacija provedena je 27. rujna, a druga 4. listopada.

Prva pošiljka nije u cijelosti stigla do primatelja jer je dio završio u rukama ruskih vojnika. Druga, koja je sadržavala oko 400 paketa, uspješno je podijeljena stanovnicima. U paketima su bili hrana, lijekovi i potrepštine za bebe.

Na povratku je jedan od dronova uspio iz grada izvući šest mačaka smještenih u kavez, što još jednom pokazuje koliko Ukrajinci brinu o kućnim ljubimcima.

"Rusija već mjesecima pokušava izolirati Ukrajince u Oleškiju od vanjskog svijeta, čak i ometanjem dostave hrane ljudima koji se suočavaju s ozbiljnom nestašicom", osudio je u nedjelju ukrajinski ministar vanjskih poslova Andrij Sibiha.

Peskova demantiraju čak i ruski mediji

Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov prije dva tjedna iznio je drukčiju verziju događaja.

"Postoje problemi s distribucijom hrane i lijekova. Kijevski režim čini sve što može kako bi spriječio te dostave. Dronovi neprestano lete iznad tog područja i uzrokuju smrtne slučajeve", ustvrdio je Peskov.

Takvu verziju događaja djelomično su osporili čak i neovisni ruski mediji poput The Insidersa, koji potvrđuju postojanje humanitarne krize, ali ističu da je Oleški pod ruskom upravom, okružen ruskim kontrolnim točkama, miniran i izložen stalnim letovima dronova obiju strana.

Svojevrsni ratni Amazon

Uz dvije velike operacije dostave pomoći, provode se i manje akcije kojima se nastoji osigurati da paketi hrane stignu na točno određene adrese koje su zatražili stanovnici.

Riječ je o svojevrsnom ratnom Amazonu.

Kako bi to bilo moguće, kontakti i doušnici unutar Oleškija, koje imaju vojnici poput Čuhalova, inače rodom iz tog grada, dostavljaju točne koordinate mjesta na koje dron treba spustiti pomoć.

Letjelice dolijeću do određene lokacije i užetom spuštaju kartonske kutije s hranom.

Nakon primitka pomoći stanovnici se fotografiraju s porukama zahvalnosti i ohrabrenja.

Živi štit

Procjenjuje se da je u Oleškiju ostalo oko 2000 ljudi, odnosno približno deset posto stanovništva koje je ondje živjelo 2022. godine, kada su ruske snage 24. veljače okupirale grad.

Podatke iznosi Tetjana Hasanenko, čelnica ukrajinske vojne uprave grada, koja od početka invazije živi izvan Oleškija.

Posebno je zabrinuta za djecu. Prema njezinim procjenama, u gradu ih je ostalo između 35 i 37.

Oleški se nalazi gotovo na samoj obali Dnjepra, nedaleko od njegova ušća, i samo oko četiri kilometra od ukrajinskih položaja u Hersonu, glavnom gradu istoimene oblasti.

Međutim, velika rijeka predstavlja snažnu prirodnu prepreku ukrajinskim snagama i ide u prilog ruskim okupacijskim postrojbama koje kontroliraju lijevu obalu.

Ukrajinska vojska više je puta bezuspješno pokušavala svladati tu prepreku, uključujući i diverzantske operacije malim čamcima.

Dva mostobrana koja su Ukrajinci pokušali uspostaviti 2023. godine na kraju su izgubljena. Jedan se nalazio upravo na području Oleškija.

Čuhalov priznaje da preko kamera na dronovima može vidjeti i vlastitu kuću.

Tvrdi da se ruski vojnici smještaju među ukrajinskim civilima kako bi imali pristup hrani iz njihovih podruma, povrtnjaka i humanitarnih pošiljaka.

Prema njegovim riječima, ruske snage koriste stanovnike i kao živi štit, što potvrđuju Svitlana i Hasanenko.

Na taj način, tvrde, ruske snage pokušavaju spriječiti ukrajinsku protuofenzivu, računajući na to da Kijev neće htjeti ugroziti vlastite civile.

Često se pojavljuju videosnimke, uglavnom snimljene iz zraka, na kojima se vide ljudi koji se kreću gradom unatoč opasnosti od mina.

Na nekim snimkama vide se i mrtva tijela, a Hasanenko izvještava o dva smrtna slučaja posljednjih dana.

"Hodate ulicom, a dron vam leti u visini lica"

Svitlana i Oleg kažu da su više puta vidjeli pse kako proždiru ljudska tijela.

Kod sebe su čuvali ključeve desetak kuća poznanika koji su napustili grad.

Prisjećaju se dana kada su biciklima krenuli nahraniti pse i mačke svojih bivših susjeda. Tada su ugledali psa koji je jeo ostatke tijela za koje vjeruju da je pripadalo ruskom vojniku.

"Nemoj gledati", rekao je Oleg supruzi.

"Zašto ne bih gledala? To su samo komadi mesa", odvratila mu je, nastojeći umanjiti strahotu prizora.

"Kako mogu ne pokupiti čak ni tijela vlastitih suboraca?", pita se Svitlana.

Supružnici kažu da je prijelomni trenutak nastupio u rujnu prošle godine. Od tada je život u Oleškiju postao neizdrživ.

Uz humanitarnu krizu i mine, koje su, naglašavaju, postavljene čak i na dječjim igralištima, pojavila se stalna prijetnja dronova koji lete u svako doba dana i noći.

Na gradskim ulicama nalaze se brojna vozila uništena u napadima dronovima.

"Hodate ulicom, a dron vam leti u visini lica. Možete zamisliti kakav je to užas", prisjeća se Svitlana.

"To je mogao biti posljednji trenutak naših života."

Njezin opis podudara se s onim koji iznose i Rusi.

Susret raseljenih stanovnika

Grad Uman, smješten otprilike na pola puta između Kijeva i Hersona, prošle je subote bio domaćin festivala posvećenog Oleškiju i njegovim stanovnicima.

Na događaju su sudjelovali i neki članovi zajednice raseljenih stanovnika tog grada.

Bilo je suza, zagrljaja, odavanja počasti, pjesama i domoljubnog zanosa, uz isticanje kozačke ratničke tradicije.

Prema podacima Međunarodne organizacije za migracije (IOM), između 3,7 i 3,9 milijuna Ukrajinaca, gotovo deset posto ukupnog stanovništva zemlje, živi kao interno raseljene osobe unutar ukrajinskih granica.

Njih 59 posto potječe s područja koja je okupirala Rusija.

Svitlana i Oleg nisu mogli prisustvovati festivalu u Umanu, ali su razgovor s novinarima iskoristili kako bi pozvali međunarodnu zajednicu da intervenira u Oleškiju.

Oboje su posljednjih mjeseci prije bijega izgubili majke. Vjeruju da nisu preživjele teške životne uvjete.

Žale što se od njih nisu mogli oprostiti na groblju, usred kaosa opasne operacije bijega koju su morali proći.

Kažu da vozilo kojim su napuštali grad nije moglo voziti brže od druge brzine zbog velikog broja eksplozivnih naprava na cesti.

"Oni su nam spasili živote"

Tijekom dugog razgovora nekoliko su minuta posvetili prisjećanju na dvojicu muškaraca koji su riskirali vlastite živote kako bi ih svojim vozilima izvukli iz Oleškija.

Bijeg se dogodio 1. svibnja, nakon jednog prethodnog neuspjelog pokušaja.

Njihovi spasitelji bili su trgovci koji su mjesecima dolazili prodavati robu u grad u kojem je hrane već gotovo potpuno nestalo.

Supružnici opisuju "strašno" putovanje kroz naselja pod ruskom kontrolom.

Sada, na sigurnom području pod ukrajinskom vlašću, Svitlana i Oleg pokušavaju koliko god mogu pratiti vijesti iz svojega grada.

Tako su doznali da su 2. lipnja dvojica trgovaca koji su im spasili život stradala u eksploziji na ulazu u Oleški.

Obojica su poginula.

"Oni su nam spasili živote. Plakali smo dva tjedna", rekli su Svitlana i Oleg dopisniku El Paisa iz Ukrajine.