Ukrajinski borbeni ronioci otkrili: Ovo nas plaši više nego susret s neprijateljem...

Na jugu Ukrajine pripadnici 73. pomorskog centra za specijalne operacije pripremaju se za ronjenje. Iz automobila vade opremu, spuštaju crni gumeni čamac u vodu i postavljaju vanbrodski motor. Lica im nisu otkrivena, a umjesto pravih imena koriste nadimke.

Jedan od njih je Leksus, 20-godišnjak koji se postrojbi pridružio prije dvije godine. Privukli su ga voda i izazov nadilaženja vlastitih granica i prirodnih elemenata.

No borbeno ronjenje samo je dio njegova posla. "Naša je postrojba angažirana u zraku, na kopnu i u vodi", kaže za njemački portal Tagesschau.

Centar je dio ukrajinskih specijalnih snaga, a među njegovim zadaćama su izviđanje, operacije i sabotaže iza neprijateljskih linija. O konkretnim akcijama pripadnici postrojbe rijetko smiju govoriti.

"Voda ne prašta pogreške, u njoj nema mjesta na koje možete pobjeći"

Tijekom treninga skupina uvježbava približavanje obali iz vode. Vojnici se iskrcavaju oko dva kilometra od zamišljene neprijateljske obale, a zatim pomoću navigacijskih uređaja moraju doći do zadane točke, pregledati dio obale i poslati izvješće. Tek nakon toga na obalu bi trebale stići dodatne snage.

Prije ulaska u čamac vojnici provjeravaju opremu. Rone uz pomoć uređaja zatvorenog kruga, odnosno rebreathera, u kojima se izdahnuti zrak ponovno obrađuje. Za razliku od uobičajenih uređaja sa stlačenim zrakom, pritom na površinu ne izlaze mjehurići koji bi mogli otkriti njihov položaj.

Uz ronilačku opremu nose oružje i navigacijske uređaje, a tijekom operacija mogu imati i eksploziv. Leksus kaže da najveći problem nije nužno dubina, nego potreba da prijeđu velike udaljenosti i ostanu sposobni djelovati pod opterećenjem.

Poput Leksusa, i Melja se svjesno odlučio za taj posao. U vojsci je od 2015., a postrojbi se pridružio prije dvije godine. Godinama pliva i kaže da se pod vodom osjeća posebno ugodno.

No takav posao ima i svoju drugu stranu. "Voda ne oprašta pogreške", kaže Melja. "Borbene operacije puno je teže planirati, priprema traje dulje i znatno su opasnije. Jer u vodi nema mjesta na koje možete pobjeći."

Sudjelovali i u oslobađanju Zmijskog otoka

Jedna od najpoznatijih operacija u kojoj su sudjelovali pripadnici 73. centra dogodila se u ljeto 2022. na Zmijskom otoku u Crnom moru.

Ruske snage zauzele su strateški važan otok na početku velike invazije. Nakon višemjesečnih ukrajinskih napada na ruske položaje i njihove opskrbne pravce, ruske su se snage krajem lipnja povukle.

Nekoliko dana kasnije borbeni ronioci 73. centra približili su se otoku pod vodom. Izviđali su obalu, tražili mine i pripremali iskrcavanje dodatnih ukrajinskih snaga. Potom su pripadnici specijalnih snaga izašli na otok i ponovno uspostavili ukrajinsku kontrolu.

"Manje me strah susreta s osobom nego neprijateljske tehnologije"

Uvjeti za takve operacije u međuvremenu su se znatno promijenili. Izvidnički i napadački dronovi omogućuju objema stranama detaljniji nadzor područja i napade s udaljenosti. Zbog toga su ugrožene i operacije koje se u početku odvijaju skriveno pod vodom.

Melja kaže da ga više brine neprijateljska tehnologija nego mogućnost susreta s drugim čovjekom. "Manje me strah susreta s osobom nego neprijateljske tehnologije", govori.

Zapovjednik Kusja, 21-godišnjak koji se postrojbi dobrovoljno pridružio 2024., objašnjava koliko se situacija promijenila. Tijekom treninga predvodi skupinu, a posebno je opasan trenutak kada ronioci izlaze iz vode, zbog velikog broja neprijateljskih dronova.

Operacija koja se nekada možda mogla pripremiti u nekoliko dana danas, kaže, u nekim slučajevima zahtijeva mjesec dana ili više.

Tehnologija koju koriste Ukrajinci

Istodobno se mijenja i tehnologija koju koristi ukrajinska strana. Prema navodima postrojbe, ronioci raspolažu novijim podvodnim vozilima, navigacijskim sustavima i ronilačkim računalima. Ukrajina u Crnom moru koristi i pomorske dronove protiv ruskih ratnih brodova.

No Kusja smatra da bespilotni sustavi ne mogu u potpunosti zamijeniti borbene ronioce. Brod se danas može napasti s udaljenosti pomorskim dronom, ali neke zadaće još nije moguće prepustiti strojevima.

"Iskrcati se na kopno, očistiti obalu, provoditi izviđanje i uspostaviti mostobran za snage koje dolaze nakon vas - pomorski dronovi to još ne mogu u potpunosti", kaže.

Tehnologija tako mijenja i način treninga. Podvodna vozila mogu prevoziti vojnike na većim udaljenostima, dok im navigacijski sustavi omogućuju održavanje pravca i kada nemaju vizualni kontakt s okolinom. No kada stignu na cilj, vojnici i dalje moraju sami izviđati, donositi odluke i djelovati.

Kusja kaže da se oprema i sustavi neprestano razvijaju, pa ih vojnici moraju učiti uklapati u postojeće postupke. Melja smatra da više nije dovoljna priprema samo za neposrednu borbu s drugim vojnicima. Jedan neprijatelj danas može koristiti više različitih tehnoloških sustava.

"Ako si na kopnu ili u vodi, imaš manje šanse od osobe koja je iza daljinskog upravljača", kaže.

"Ako nas je manje, moramo biti pametniji"

Borbeni ronilac s nadimkom Berlin ima 33 godine. Dugo je živio u Njemačkoj i govori njemački. Ukrajinskoj vojsci i specijalnoj postrojbi pridružio se 2024. godine.

Kao dijete provodio je mnoga ljeta na Krimu, a nakon završetka rata želio bi se ondje vratiti. To mu je, kaže, jedan od motiva.

Ukrajina je, prema njegovim riječima, u odnosu na Rusiju u nepovoljnijem položaju zbog manjka ljudstva. Njegov odgovor na to je tehnološki.

"Ako nas je manje, moramo biti pametniji. Moramo raditi s dronovima, s različitim dronovima, bilo da su to pomorski dronovi ili klasični dronovi koje poznajemo u zraku."

Za njega ovaj rat pokazuje koliko se brzo mogu promijeniti dosadašnja shvaćanja ratovanja. "Ukrajinsko-ruski rat pokazao je da se sva pravila koja poznajemo mijenjaju."

"Strah je dio svega toga, najvažnije ga je držati pod kontrolom"

Kusja se nekoć bojao vode. Danas u njoj provodi sate tijekom vježbi i operacija. Tijekom dugih putovanja podvodnim vozilom vidljivost ponekad može biti nula. Tada tri ili četiri sata ne vidi ništa, već samo sluša svoj uređaj za disanje i kontrolira vozilo.

Strah je, kaže, dio svega toga, posebno kada je riječ o minama. Najvažnije je držati ga pod kontrolom.

Njegova metoda je jednostavna: "Hladna glava i jasan proračun sljedećih koraka."

Ipak, Kusja razmišlja i o životu nakon rata. Tada bi, kaže, želio kuću na obali Krima, vlastite vinograde i djecu.