HUBOL o smrti pacijenta u Jankomiru: "Smrt čovjeka nije municija za saborsko prepucavanje"

Priopćenje prenosimo u cijelosti:

"Hrvatska udruga bolničkih liječnika zgrožena je načinom na koji se tragedija u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u Jankomiru pretvara u još jedan poligon za političke obračune.

Mladi čovjek izgubio je život u zdravstvenoj ustanovi u koju je došao po pomoć. Četvorica zdravstvenih radnika osumnjičena su za iznimno teško kazneno djelo. Postoje ozbiljna pitanja o postupanju zaposlenika, organizaciji rada, nadzoru, odgovornosti ustanove i funkcioniranju sustava. Sve to mora biti temeljito i nepristrano istraženo, a odgovornost utvrđena tamo gdje postoji. Ali ono čemu svjedočimo u političkom javnom prostoru nije ozbiljno traganje za odgovorima i odgovornošću. To je utrka u tome tko će tragediju brže pretvoriti u argument protiv političkog protivnika.

Nedostojno je ponašanje koje smrt pacijenta koristi kao politički protuudar na kritike zbog događanja u KBC-u Sestre milosrdnice. Poruka koja se svodi na „vi nama Zadravec, mi vama Jankomir“ predstavlja razinu političkog cinizma koju bi svatko tko obnaša javnu vlast morao smatrati neprihvatljivom. Smrt čovjeka nije municija za saborsko prepucavanje niti sredstvo za skretanje pozornosti s problema u drugoj zdravstvenoj ustanovi.

Jednako tako, od zagrebačke gradske vlasti, kao osnivača Klinike, HUBOL očekuje potpunu transparentnost, utvrđivanje eventualne upravljačke i institucionalne odgovornosti i odgovore na pitanje je li sustav učinio sve što je morao kako bi zaštitio pacijente. Dosadašnja reakcija Grada Zagreba je nezadovoljavajuća, nepotpuna i nedovoljno transparentna.

A od svih ostalih političkih stranaka HUBOL očekuje da odole iskušenju prikupljanja političkih bodova na tragediji jednog čovjeka. Ovo nije trenutak za navijanje, presuđivanje prije završetka istrage, lov na političke protivnike ni kolektivno optuživanje zdravstvenih radnika u psihijatrijskim ustanovama. Oni svakodnevno rade u iznimno zahtjevnim okolnostima, često s nedostatnim brojem ljudi, u smjenama, pod velikim psihičkim i fizičkim opterećenjem te u situacijama u kojima moraju reagirati na agresivno i nepredvidivo ponašanje pacijenata. To ni na koji način nije i ne smije biti bilo kakvo opravdanje za nasilje spram pacijenta ili nezakonito i neprofesionalno postupanje, ali država i osnivači moraju napokon preuzeti odgovornost za uvjete u kojima se psihijatrijska skrb pruža – za broj zaposlenih, njihovu edukaciju, sigurnost, jasne protokole i organizaciju rada. Dodatnu zabrinutost u ovom slučaju izaziva i plasiranje fotografija posljednjih trenutaka života pacijenta u medije, čime se otvara ozbiljno pitanje zaštite njegova dostojanstva, privatnosti i prava obitelji, ali i odgovornosti onih koji su takvu snimku učinili dostupnom medijima.

Ako hrvatska politika iz smrti pacijenta nije sposobna izvući ništa više od pitanja „čiji je ravnatelj“ i „čija je bolnica“, onda problem hrvatskog zdravstva nije samo u zdravstvenom sustavu. Problem je i u politici koja je zaboravila da iza svake tragedije postoji čovjek, njegova obitelj i ljudsko dostojanstvo koje bi, barem nakon smrti, moralo biti iznad stranačkih interesa. HUBOL očekuje da institucije utvrde činjenice i individualnu, stručnu, upravljačku i institucionalnu odgovornost. A od politike HUBOL i hrvatsko društvo očekuju minimum pristojnosti: pustite institucije da rade svoj posao i prestanite ljudsku tragediju koristiti kao oružje u međusobnim obračunima."