Pogrebnici upozoravaju: Komunalna poduzeća konkuriraju nam javnim novcem, a gubitke na kraju plaćaju građani

Prema Sapanjoševu tumačenju, korijeni problema sežu u razdoblje nakon osamostaljenja Hrvatske i prelaska na tržišno gospodarstvo, kada su se počele razvijati privatne pogrebničke tvrtke, ali su komunalna poduzeća nastavila obavljati i dio poslova koji pripadaju pogrebničkoj djelatnosti.

Privatnici su, kaže, ulagali vlastiti novac, otvarali obrte i poduzeća, kupovali vozila i opremu te zapošljavali radnike, dok su komunalna društva istodobno zadržala snažan položaj u poslovima vezanima uz groblja.

Sapanjoš podsjeća da su komunalna poduzeća do 1995. godine djelovala kao javna društva, a potom su dobila status trgovačkih društava s ograničenom odgovornošću. Prema njegovim riječima, nastavila su se baviti komunalnim poslovima, ali i pogrebničkim uslugama koje su na tržištu nudile privatne gospodarske tvrtke.

Problemi počeli s koncesijama za prijevoz pokojnika

Jedan od prvih većih sukoba, objašnjava Sapanjoš, izbio je početkom 2000-ih, kada je Državni inspektorat, nakon prijava komunalnih poduzeća, počeo zabranjivati rad svim privatnim pogrebnicima zbog toga što nisu imali koncesiju za prijevoz pokojnika do mjesta ukopa, a po tadašnjem Zakonu o komunalnom gospodarstvu.

Sapanjoš smatra da je takvo tumačenje bilo pogrešno jer se, prema njegovu objašnjenju, mjesto ukopa nalazi unutar groblja, dok privatni pogrebnik pokojnika cestovnim putem prevozi do groblja i ondje ga predaje komunalnoj službi.

Prijevoz unutar groblja i sam ukop, tvrdi, treba biti u nadležnosti komunalnih poduzeća.

Situacija se dodatno zakomplicirala 2004. nakon izmjena Zakona o komunalnom gospodarstvu kojima je cestovni prijevoz pokojnika do groblja uvršten u komunalne poslove. Privatni pogrebnici tada su, prema Sapanjoševim riječima, morali plaćati koncesije, dok komunalna poduzeća za obavljanje tih poslova nisu plaćala ništa jer su komunalne gradske tvrtke.

"Prijedlog Zakona o pogrebničkoj djelatnosti Dragutin Lesar uputio je u saborsku proceduru 2008. ili 2009. godine, no tada nije prihvaćen. Odbijen je s obrazloženjem da je nepotreban. Zakon je naposljetku donesen 2015. godine, nakon što su pripreme za njegovo donošenje počele godinu ranije", tvrdi šef Udruge pogrebnika.

Sapanjoš kaže da se tijekom pripreme zakona zalagao za to da pogrebnička djelatnost bude jedina djelatnost kojom se bavi pogrebnička tvrtka, no ta odredba na kraju nije uvrštena u zakon.

Ispit za pogrebnika bez prethodne prakse

Donošenjem Zakona o pogrebničkoj djelatnosti uvedena je i obveza stjecanja stručnog zvanja pogrebnika polaganjem ispita pri Hrvatskoj obrtničkoj komori (HOK). Sapanjoš smatra da je i taj sustav imao ozbiljne nedostatke.

Prema njegovim riječima, prvotna je namjera bila da ispite polažu ljudi koji već rade u pogrebničkoj struci, čime bi se profesija formalno uredila. Međutim, na ispit su se prijavili direktori, referenti i skladištari komunalnih gradskih tvrtki i mogli su se prijaviti i kandidati bez prethodnog iskustva u tom poslu, među kojima su, navodi, bili kuhari, slastičari, i mehaničari i vlasnici domova za starije.

“Gdje je tu praksa u struci?”, pita Sapanjoš, upozoravajući da se na taj način povećao broj osoba sa zvanjem pogrebnika, bez jamstva da imaju potrebno iskustvo za obavljanje tog osjetljivog posla.

Uspoređuje to s obrazovanjem u drugim europskim zemljama i svijetu, gdje školovanje za pogrebnička zanimanja, ovisno o razini, a akademija može trajati i do četiri godine te stajati između 25.000 i 45.000 eura ili dolara jer je to osobno ulaganje u znanje i struku.

Komunalna poduzeća i privatni pogrebnici na istom tržištu

Sapanjoš kao jedan od ključnih problema ističe to što komunalna poduzeća, uz održavanje groblja i druge komunalne poslove, obavljaju i gospodarske pogrebničke usluge koje nude na tržištu. Tvrdi da neka od njih za takvu djelatnost nisu odgovarajuće registrirana, da koriste vozila koja nisu usklađena s propisima te da ne vode odvojeno računovodstvo za komunalne i pogrebničke poslove jer je to zakonom propisano.

“Komunalci (ne svi) obavljaju pogrebničku gospodarsku djelatnost bez registracije, ali svi posluju kao nelojalna konkurencija sa total damping cijenama”, navodi Sapanjoš.

Dodaje da pojedina komunalna poduzeća, prema njegovim tvrdnjama, koriste kombi vozila s oznakom “Prijevoz za vlastite potrebe”, iako bi za prijevoz pokojnika trebala imati odgovarajuće atestirana vozila. Tvrdi i da se u nekim slučajevima ne vode radni nalozi niti obračunava rad zaposlenika koji se iz komunalnih poslova koriste za obavljanje pogrebničkih usluga.

Problem vidi i u tome što komunalna poduzeća upravljaju grobljima i određuju termine ukopa, pa se istodobno nalaze u položaju da odmah nude i druge pogrebničke usluge. Prema njegovoj ocjeni, takva povezanost komunalnih ovlasti i tržišnog poslovanja privatnim pogrebnicima onemogućava ravnopravno natjecanje.

Sapanjoš kaže da je slična situacija u većini hrvatskih gradova, uz iznimku Zagreba, gdje privatni pogrebnici preko Udruge pogrebnika Grada Zagreba obavljaju prijevoze za Gradska groblja na Mirogoju.

Sporan članak Zakona o komunalnom gospodarstvu

Spor između privatnih pogrebnika i komunalnih poduzeća dodatno se zaoštrio 2018. godine, donošenjem novog Zakona o komunalnom gospodarstvu. Sapanjoš navodi da je kao član Hrvatske udruge poslodavaca sudjelovao u radnoj skupini pri Ministarstvu graditeljstva te da je u početnom prijedlogu zakona bila predviđena odredba prema kojoj trgovačka društva koja obavljaju komunalne djelatnosti ne mogu obavljati i gospodarske djelatnosti.

Međutim, u konačnoj verziji zakona ta je odredba izmijenjena. Člankom 34. stavkom 3. propisano je da trgovačko društvo koje uz povjerenu komunalnu djelatnost obavlja i drugu djelatnost od općeg interesa ili tržišnu gospodarsku djelatnost mora za te djelatnosti voditi odvojeno računovodstvo.

Sapanjoš smatra da je takvo rješenje omogućilo komunalnim poduzećima da nastave obavljati pogrebničke usluge, iako bi se, prema njegovu tumačenju, takva djelatnost trebala odvojiti od komunalnih poslova. Tvrdi i da se odvojeno računovodstvo u praksi ne provodi dosljedno jer se koristi sva komunalna infrastruktura i djelatnici iz komunalnih djelatnosti.

Upravo je ta odredba postala predmetom postupka pred Ustavnim sudom.

Udruga tražila ocjenu ustavnosti sporne odredbe

Udruga pogrebnika Hrvatske 25. svibnja 2019. podnijela je Ustavnom sudu prijedlog za pokretanje postupka ocjene ustavnosti članka 34. stavka 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu. Udruga je u dokumentu navela da je sporna odredba u nesuglasju s člankom 14. i člankom 49. stavkom 2. Ustava, odnosno s načelom jednakosti i obvezom države da svim poduzetnicima osigura jednak pravni položaj na tržištu.

U prijedlogu su istaknuli da komunalna poduzeća koja se financiraju iz komunalnih naknada ili proračuna jedinica lokalne samouprave imaju financijsku i infrastrukturnu prednost pred privatnim pogrebničkim tvrtkama. Udruga je upozorila da takva poduzeća, prema njezinoj ocjeni, mogu koristiti postojeću infrastrukturu i javnopravni položaj kako bi na tržištu nudila pogrebničke usluge pod uvjetima koji nisu jednaki onima za privatne poduzetnike.

Udruga je također tvrdila da mogućnost obavljanja tržišnih djelatnosti nije u skladu s načelom neprofitnosti komunalnog gospodarstva, propisanim Zakonom o komunalnom gospodarstvu. U prijedlogu je istaknuto i da se komunalna poduzeća ne bi smjela natjecati s privatnim pogrebnicima koristeći sredstva i prednosti koje proizlaze iz obavljanja javnih komunalnih poslova.

Od Ustavnog suda zatražili su pokretanje postupka ocjene ustavnosti i ukidanje sporne odredbe, kao i privremenu obustavu njezine primjene do donošenja konačne odluke. Udruga je upozorila da bi nastavak primjene odredbe mogao imati teške i nepopravljive posljedice za obrtništvo i slobodno poduzetništvo.

Sapanjoš navodi da su prijedlogu prethodile primjedbe na konačni tekst zakona te da su u postupku sudjelovali i Hrvatska obrtnička komora i Hrvatska udruga poslodavaca. Prema njegovim riječima, Ustavni sud do danas nije donio odluku, a predmet se i dalje vodi kao neriješen.

“Ne donošenje Odluke Ustavnog suda od 2019. je sada već vremenski napravilo veliku štetu u gospodarskom smislu”, smatra Sapanjoš. Dodaje da bi, u slučaju odluke u korist pogrebnika, Sabor morao mijenjati sporni dio zakona, dok bi negativna odluka barem razjasnila pravni položaj privatnih tvrtki.

Zamjerke Hrvatskoj gospodarskoj komori

Sapanjoš značajne zamjerke upućuje i Hrvatskoj gospodarskoj komori, za koju tvrdi da privatnim pogrebnicima nije omogućila odgovarajuće strukovno udruživanje.

Prema njegovu objašnjenju, privatni pogrebnici od 2004. do 2015. godine, kada su morali plaćati koncesije za cestovni prijevoz pokojnika, nisu mogli postati članovi grupacije “Održavanje groblja” jer se njihov posao nije smatrao komunalnom djelatnošću. Istodobno im, tvrdi, nije omogućeno ni osnivanje zasebnog udruženja pogrebničke djelatnosti unutar HGK-a.

Nakon donošenja Zakona o pogrebničkoj djelatnosti 2015. godine ponovno su zatražili osnivanje vlastitog udruženja, no, kako kaže Sapanjoš, tada im je postavljen uvjet da u njemu sudjeluju i komunalna poduzeća, što nisu prihvatili.

Prema njegovim riječima, HGK je 14. studenoga 2017. osnovao Udruženje pogrebničke djelatnosti u kojem je sudjelovalo već dogovorenih 6 privatnih pogrebnika i komunalniha poduzeća - grupacija "Održavanje groblja" pri HGK, a na čelo je izabrana direktorica komunalnog poduzeća Kozala iz Rijeke.

“Tako da nam i dalje razvoj gospodarske pogrebničke djelatnosti vode komunalci u Hrvatskoj. Od koga da tražimo onda pomoć i za što?”, pita se Sapanjoš.

Najavljuje prijave nadležnim institucijama

Sapanjoš tvrdi da su se privatni pogrebnici tijekom godina više puta obraćali nadležnim institucijama, ali da konkretne promjene nisu uslijedile. Kaže da su od Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine tražili izmjenu spornog članka Zakona o komunalnom gospodarstvu, odnosno povratak na formulaciju iz prvotnog prijedloga zakona.

Odgovorom, kaže, nisu bili zadovoljni jer smatraju da institucije ne razumiju dovoljno razliku između komunalnih i tržišnih djelatnosti, jer u pisanom odgovoru navode da nigdje u Zakonu ne piše "gospodarska pogrebnička djelatnost" i da je pogrebnike nadležno Ministarsvo gospodarstva. "Za Zakon o pogrebničkoj djelatnosti je nadležno Ministarstva gospodarstva, koje nam  daje potporu i dobru pozitivnu suradnju, ali za ovlasti i zakonitost rada komunalnih gradskih tvrtki je Zakon o komunalnom gospodarstvu te Zakon o grobljima", navodi.

Udruga je, dodaje, pripremala prijave Državnom inspektoratu, Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja te drugim nadležnim tijelima, a spominje i mogućnost obraćanja DORH-u i USKOK-u. Tvrdi da prijave obuhvaćaju sumnje na nezakonit rad, nepoštivanje propisa i prekoračenje ovlasti, a da će uz njih priložiti dokumentaciju i argumente.

Ipak, ne očekuje mnogo od postupaka. “Ne očekujem baš ništa!”, poručuje Sapanjoš, dodajući da su ga ranija iskustva s prijavama i rješenjima nadležnih tijela dovela do takvog zaključka. "To sam osjetio i na svojim leđima", dodaje.

Posljedice za građane i kvalitetu usluge

Iako se spor prvenstveno vodi oko položaja privatnih pogrebničkih tvrtki, Sapanjoš upozorava da se problemi odražavaju i na građane. Kaže da obitelji u trenucima gubitka često nisu upoznate s teškoćama u sektoru, nego očekuju da će im pogrebnici biti dostupni i pružiti potrebnu pomoć.

Smatra da niske cijene mogu utjecati na kvalitetu usluge jer pogrebnička oprema i vozila zahtijevaju velika ulaganja. Kao primjer navodi pogrebnu limuzinu čija cijena, prema njegovim riječima, prelazi 175.000 eura, dok originalna kombi-varijanta može stajati više od 100.000 eura, bez PDV-a i uvoznih davanja.

Pritom napominje da ukupna cijena pogreba ne ovisi samo o pogrebniku, nego uključuje i troškove komunalnih usluga i ukopa, svećenika, cvijeća i drugih stavki.

Smatra da građani imaju pravo birati pogrebnika, ali i da bi trebali biti bolje upoznati s mogućnostima koje imaju. Prema njegovim riječima, pogrebnik mora obitelji jasno objasniti što je potrebno za pogreb ili kremiranje, a cjenik opreme i usluga mora biti vidljiv kako bi obitelj mogla kontrolirati dogovorene troškove.

“Komunalci svoj posao, pogrebnici svoj”

Kao rješenje Sapanjoš predlaže jasnu podjelu poslova između komunalnih poduzeća i privatnih pogrebnika. Komunalna poduzeća, smatra, trebala bi se baviti održavanjem groblja, organizacijom ispraćaja i ukopima, dok bi pogrebnici trebali dogovarati pogrebe i kremiranja s obiteljima te brinuti o preminulima u skladu sa strukom i zakonom.

“Jednostavno rješenje je bilo prihvaćeno u Prijedlogu ZKG, ali ga je Sabor, politika i neznanje, promijenilo”, kaže Sapanjoš.

Naglašava da je za kvalitetno obavljanje posla nužna profesionalna suradnja svih sudionika, kako bi obitelji u teškim trenucima dobile odgovarajuću podršku.

Udruga pogrebnika Hrvatske, dodaje, primljena je u članstvo međunarodne organizacije FIAT-IFTA, koja okuplja pogrebničku struku iz 90 država. Sapanjoš kaže da kroz tu organizaciju imaju pristup stručnom usavršavanju i edukaciji te da bi se takvo znanje trebalo više primjenjivati i u Hrvatskoj. "Takva međunarodna suradnja se održala 25. rujna 2026. u tvrti GPT Đurasek u Ivancu, gdje su članovi FIAT-IFTA edukativno prezentacijski pokazali neke proizvode i tehnologije iz pogrebničke struke", govori šef Udruge pogrebnika.

“U EU i cijelome svijetu pogrebnik je samo pogrebnik”, zaključuje Sapanjoš, zagovarajući da se pogrebničke tvrtke bave isključivo tom djelatnošću, uz jasnu i profesionalnu suradnju s komunalnim službama.