Mladi u Hrvatskoj najavili prosvjede: Sociolog objasnio zašto Hrvati teško izlaze na ulice

Diljem Europe širi se val prosvjeda mladih koji su ogorčeni sve većim troškovima života i imaju vrlo malo povjerenja u tradicionalne institucije.

Iako su prosvjede potaknuli različiti lokalni problemi, pokreti koji su tijekom vikenda izveli stotine tisuća ljudi na ulice Francuske, Belgije, Španjolske, Italije i Njemačke povezani su zajedničkim problemima koji pogađaju cijeli kontinent, poput iznimno visokih troškova stanovanja, niskih plaća i klimatske krize.

Učenici i studenti na čelu prosvjeda

Srednjoškolci i studenti našli su se u prvim redovima ovih prosvjeda.

Iskra je planula sredinom rujna, kada su francuski srednjoškolci izašli na ulice tražeći bolje uvjete i više sadržaja u školama te ukidanje netransparentnog sustava upisa na sveučilišta.

"Riječ je o europskom pokretu, ali Francuska je poslužila kao katalizator", izjavio je za France 24 Sylvain Boulouque, povjesničar koji se bavi društvenim pokretima.

Prosvjedi u regiji

Glavni grad Albanije, Tiranu, već mjesecima potresaju protuvladini prosvjedi.

Pokret, koji nema jasno istaknute vođe, započeo je mirno u svibnju, prosvjedima protiv projekta izgradnje luksuznog hotela u prirodnom rezervatu, iza kojeg stoji Jared Kushner, zet američkog predsjednika Donalda Trumpa.

Sredinom listopada prosvjedi su prerasli u širi val studentskih demonstracija protiv raširene korupcije, nedostataka u zdravstvenom sustavu i nedostatka perspektive za mlade u zemlji s 2,3 milijuna stanovnika, piše Guardian.

Prosvjedi protiv korupcije u Srbiji, predvođeni studentima, koji su započeli u studenome 2024. nakon tragičnog urušavanja nadstrešnice na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu, doveli su do velikih političkih promjena i povijesne prekretnice na izborima.

Što je s Hrvatskom?

Posljednjih dana društvenim mrežama šire se pozivi inicijative Vrijeme za promjene na prosvjede koji su se prvo trebali održati 21. studenoga 2026. u 10 sati u više hrvatskih gradova, ali organizatori su naknadno objavili da se prosvjedi odgađaju za 12. prosinca 2026. godine.

"Iza ove inicijative stoje mladi ljudi. Ljudi koji žele bolju budućnost za sebe, svoje obitelji i generacije koje dolaze. Ljudi koji vjeruju da promjene nisu nemoguće i da ne moramo čekati da ih netko drugi pokrene.

Iza nas ne stoji nikakva politička stranka, udruga ni interesna skupina. Ne djelujemo u ime nekoga drugoga niti zastupamo tuđe interese.

Iza nas stoje samo ljudi koji su odlučili nešto poduzeti.

Nemamo skrivene pokrovitelje ni nekoga tko nam govori što trebamo raditi. Imamo ideju, volju i uvjerenje da možemo tražiti bolje.

Ne tvrdimo da imamo odgovore na sva pitanja. Ali znamo da ne želimo pristati na to da je postojeće stanje jedino moguće.

Ovo je inicijativa za bolju budućnost. I ona pripada svima koji u nju vjeruju", navode iz inicijative.

Okupljanja su najavljena u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Puli, Osijeku, Zadru, Slavonskom Brodu i Vukovaru.

Iskustvo prijeđenog puta

Sociolog Krešimir Krolo smatra da kada promatramo kulturu prosvjedovanja u Hrvatskoj treba uzeti u obzir specifičnost našeg političkog i sociokulturnog prostora:

"Nemamo veliku tradiciju građanskih prosvjeda za razliku od Srbije, koja je u zadnjih nekoliko desetljeća izgradila jedan momentum - da nema drugog načina za rješavanje problema političke autokracije i korupcije, osim ako ne izađete na ulice i ne dođe do oblika vrlo intenzivnog građanskog prosvjeda. To onda uđe u oblik načina na koji rješavate svoj politički problem. Slično je i u Francuskoj - ona je utemeljena na tome da revolucijom rješavate politički strukturni problem. Način na koji su definirali svoj odnos prema državi i svemu onome što narušava kvalitetu života jest da se jako brzo organiziraju, izlaze na ulice i traže svoja prava. Tako i u svim zemljama gdje postoji oblik takve tradicije i to je nešto što se naziva iskustvom prijeđenog puta - ako imate kroz povijest i različite generacije prenošenje iskustva, da vi kroz prosvjede ostvarujete cilj pa se politički organizirate, onda je puno lakše očekivati da nova generacija mladih, pritisnuti onim što se oko njih događa, kažu idemo mijenjati postojeći sustav."

"Nemamo moment lakoće izlaska na prosvjede"

Navodi da su u Hrvatskoj stvari drugačije i da treba jako puno napora uložiti kako bi se dogodio prosvjed:

"Trebala je koordinacija aktivnosti, jako puno pregovaranja oko problema odlaganja otpada. Trebalo je puno koordinacije aktivnosti, dogovaranja oko prosvjeda za kurikularnu reformu. Možda jedini od najspontanije organiziranih prosvjeda je bio prosvjed za Radio 101 u Zagrebu. Kada pogledate posljednjih 35 godina nemate moment lakoće izlaska na prosvjede."

"Mora se dogoditi nešto ekstremno..."

Kao još jedan od razloga zašto Hrvati tako ne izlaze na ulice navodi i "iskustvo prijeđenog puta", koje nije pretjerano pozitivno:

"Hrvatsko proljeće se nasilno gušilo. Ono što kumulativno uzimamo kao iskustvo hrvatske kulture je to da ako se bunite, negdje će nekakva čizma ili pendrek reagirati. Brzo se stvara osjećaj da se s rogatima ne valja bosti i da se pomirimo sa situacijom, da uvijek biramo neki srednji put, ne previše talasati. Mora se dogoditi nešto stvarno ekstremno, mora biti ozbiljno ugrožena kvaliteta života da bi došlo do toga da vi, uz popriličan napor, organizirate ljude da naprave neki intenzivniji prosvjed."

Krolo nam govori da ako i do prosvjeda dođe, radi se o okupljanjima koja ne traju danima, ne okupljaju veliki broj ljudi i da zbog toga nemamo momentum kao što ima Srbija, Francuska, Albanija, Italija.

Jedno od temeljnih pitanja je što bi ljude trebalo natjerati da dođe do "događanja naroda":

"Ide pretpostavka da stvari moraju dovesti do toga da se morate osjećati da vaš život nije na nekoj kvaliteti i razini - da ste nezaposleni, ne možete priuštiti stanovanje i život od 1. u mjesecu do 1. u mjesecu. To je nešto što bi trebalo ljude gurnuti u prosvjed. Ono što govore istraživanja je da prosvjedi budu kada nisu toliko teški egzistencijalni uvjeti, a moraju biti ekstremno teški da dođe do toga da vas glad natjera na prosvjed, moraju biti negdje između - morate osjećati frustraciju da razmišljate hoće li biti gore ili bolje i onda se tu akumulira dovoljan broj onih koji mogu pokrenuti i dati svrhu masovnom prosvjedu", rekao je Krolo.

"Ili se živi jako dobro ili se živi jako loše"

U Hrvatskoj to nije izraženo, smatra sociolog i dodaje:

"Ili se živi jako dobro u odnosu na prethodno iskustvo ili se živi jako loše. Moj dojam je da smo tu negdje na sredini, ali nedovoljno da bi imali tu vrstu masovnosti. Ne vidim da bi mogli imati nešto od ovoga kao što imamo u susjednim zemljama, ali tko zna."

Krolo navodi da bi u Hrvatskoj kultura prosvjeda trebala biti najnormalnija stvar:

"Nešto što vrlo jasno zagovara da je potrebno na bolje mijenjati stvari u društvu, podržavam i to je važno za izgradnju građanske kulture i kritičkog odnosa u zajednici u kojoj živimo. Nije dovoljno samo mahati zastavama, busati se u prsa identitetskim elementima, treba sagledati ono što nam stvarno daje temelje kakvu ćemo vrstu života voditi i kakav ćemo život imati u dogledno vrijeme. To je pozitivno, ali ako je ideja da se vodi prema sistematičnijim promjenama, onda je pitanje do koje mjere će biti ustrajni. Hoćemo li vidjeti ovo što smo vidjeli u Srbiji, cijeli niz aktivnosti, medijsku komunikaciju, za to je trebalo jako puno energije i nade, ne mogu dati točnu procjenu, vidjet ćemo kada se sve to zbroji i oduzme."