Zašto Danska dijeli građane na "zapadne" i "nezapadne"?

Sedam obitelji iz Helsingøra, obalnog grada sjeverno od Kopenhagena, vodi sudski spor protiv svojeg bivšeg najmodavca pred danskim Vrhovnim sudom.

Tijekom dvodnevnog ročišta, koje je započelo u petak, tvrde da su prisiljene napustiti svoje domove zbog svojeg podrijetla ili podrijetla svojih roditelja, piše Al Jazeera.

Njihovi ugovori o najmu raskinuti su 2022. godine na temelju zakona iz 2018., nekoć poznatog kao „zakon o getima”, koji je usmjeren na naselja sa socijalnim stanovima u kojima je više od polovice stanovnika klasificirano kao „nezapadno”.

Vlada tvrdi da je cilj zakona poticanje integracije. Međutim, organizacije za zaštitu ljudskih prava već se godinama protive tim mjerama, smatrajući ih diskriminatornima.

„Pitanje je jesu li kriteriji koji se odnose na podrijetlo stanara neutralni ili nisu”, izjavio je za novinsku agenciju AFP Eddie Khawaja, odvjetnik koji zastupa obitelji.

Što zapravo znači oznaka „nezapadni” i mogu li sudovi srušiti taj zakon?

Što znači „nezapadni”?

Riječ je o statističkoj kategoriji koja obuhvaća većinu svijeta.

Ured Ujedinjenih naroda za ljudska prava 2020. godine objasnio je da danski statistički ured, koji djeluje u sklopu Ministarstva gospodarstva i unutarnjih poslova, „nezapadnima” smatra sve zemlje izvan Europske unije, uz iznimku Andore, Australije, Kanade, Islanda, Lihtenštajna, Monaka, Novog Zelanda, Norveške, San Marina, Švicarske, Sjedinjenih Američkih Država i Vatikana.

„Posljedica je toga da se oznaka 'nezapadni' nerazmjerno odnosi na dansko nebijelo stanovništvo neeuropskog etničkog podrijetla”, upozorio je UN.

Ta kategorija obuhvaća i potomke useljenika, odnosno osobe rođene u Danskoj ako nijedan od njihovih roditelja nije danski državljanin rođen u toj zemlji.

To znači da čak i danski državljanin koji je rođen i odrastao u Kopenhagenu može biti klasificiran kao „nezapadni”.

Kako zakon funkcionira?

Na temelju službenih popisa.

Danska vlada svakog 1. prosinca objavljuje popis takozvanih „paralelnih društava”.

Riječ je o naseljima sa socijalnim stanovima i najmanje 1000 stanovnika, u kojima više od 50 posto stanovništva čine useljenici iz „nezapadnih” zemalja i njihovi potomci.

Da bi se naselje našlo na popisu, mora ispunjavati i najmanje dva od četiri dodatna kriterija povezana s nezaposlenošću, kriminalitetom, obrazovanjem i prihodima.

Naselja koja se na popisu nalaze pet godina dobivaju status „područja preobrazbe”, koja je vlada ranije nazivala „tvrdim getima”.

Takva naselja moraju do 2030. godine smanjiti udio javnih obiteljskih stanova na 40 posto, i to prodajom, rušenjem ili prenamjenom nekretnina.

Naselje koje ima jednake socijalne probleme, ali manji udio „nezapadnih” stanovnika, ne podliježe istoj obvezi.

Zašto je Danska uvela takav zakon?

Danska vlada tvrdi da je cilj zakona integracija.

Zakon je bio dio plana pod nazivom „Jedna Danska bez paralelnih društava: Bez geta do 2030. godine”.

Kaare Dybvad Bek, tadašnji ministar unutarnjih poslova, izjavio je 2021. godine da prevelika koncentracija stranaca iz nezapadnih zemalja na jednom području „povećava rizik od nastanka vjerskih i kulturnih paralelnih društava”.

Koliko je ljudi pogođeno zakonom?

Tisuće ljudi.

Prema procjenama udruga stanara, oko 11.000 ljudi diljem Danske morat će napustiti svoje domove do 2030. godine.

U Helsingøru je najmodavac Boliggården početkom 2020. objavio da će obnoviti 96 stanova u naselju Nøjsomhed. Nakon toga raskinuo je ugovore o najmu sa stanarima, od kojih je većina bila stranog podrijetla.

„Nisu željeli da naselje bude označeno kao 'tvrdi geto', pa su nas odlučili prisilno iseliti kada smo počeli zagovarati druga rješenja”, izjavio je za AFP Riad, 33-godišnji tužitelj koji nije želio da mu se objavi prezime.

Što je odlučio Sud Europske unije?

Sud Europske unije utvrdio je da bi zakon mogao biti diskriminatoran, no konačnu odluku o tome krši li danske propise koji zabranjuju etničku diskriminaciju moraju donijeti danski sudovi.

Sud Europske unije donio je presudu u prosincu 2025. godine, u predmetima koje su pokrenuli stanari naselja Mjølnerparken u Kopenhagenu i Schackenborgvænge u Slagelseu.

Sud je utvrdio da državljanstvo ili zemlja rođenja sami po sebi ne određuju etničko podrijetlo, ali da naizgled neutralan kriterij koji obuhvaća osobe različitog podrijetla ipak može biti povezan s etničkom pripadnošću.

Takvo je tumačenje suprotno stajalištu danske vlade i obrazloženjima nižih danskih sudova u slučaju Helsingøra, koji su zaključili da oznaka „nezapadni” ne opisuje etničku skupinu te da stoga nije riječ o diskriminaciji kojom se krši danski Zakon o jednakom postupanju.

Sud Europske unije naglasio je da danski suci moraju utvrditi temelji li se kriterij „nezapadnog” podrijetla zapravo na etničkom podrijetlu stanovnika te jesu li osobe obuhvaćene tim kriterijem zbog toga izložene nepovoljnijem postupanju.

Sud je pritom istaknuo da nepovoljnije postupanje može uključivati i „povećani rizik od prijevremenog raskida ugovora o najmu”.