Iva Vukušić: “Ovo je najveća prijetnja međunarodnoj pravdi u posljednjih 20 godina. Ako popustimo, sve je propalo”

Vukušić je iz Haaga je uputila apel Hrvatskoj i ostalim državama članicama da hitno zaštite sud, upozoravajući da je riječ o najvećoj prijetnji međunarodnoj pravdi u posljednjih 20 godina.

“Ovo je egzistencijalna kriza. Drugi sud nećemo dobiti”

“Ovo je egzistencijalna kriza. Ovo nije neki problem i situacija koja se u Haagu svaki drugi dan događa. Ovo je, u 20 godina koliko se ja ovime bavim, najveća prijetnja, ne samo Međunarodnom kaznenom sudu nego ideji međunarodnog pravosuđa kao takvoj”, upozorila je Vukušić.

Pozvala je države članice Međunarodnog kaznenog suda, među kojima je i Hrvatska, da ne čekaju ishod pregovora s Washingtonom, nego poduzmu konkretne korake kako bi zaštitile instituciju.

“Svima kojima je stalo, mislim, užasno je važno da vršimo pritisak na vlastite države, na Hrvatsku, da nešto kaže, da nešto radi, i na sve druge članice, da zaista zaštite taj sud dok tog suda ima”, poručila je.

Upozorila je da bi posljedice nečinjenja mogle biti nepovratne. “Budemo li svi skupa čekali i govorili: ‘Pa dobro, proći će’, sve će to skupa propasti. Onda će biti prekasno jer drugi sud dobiti nećemo, zato što politička situacija nije takva da nam to omogućuje.”

Kao primjer političkih okolnosti koje bi otežale uspostavljanje nove međunarodne pravosudne institucije navela je Donalda Trumpa, njemački AfD, Marine Le Pen u Francuskoj i Nigela Faragea u Velikoj Britaniji.

“Neće Trump pregovarati, a možda već sutra ni AfD u Njemačkoj, Le Pen u Francuskoj ili Farage u Velikoj Britaniji. Nismo u političkoj situaciji gdje se možemo s ovim stvarima igrati”, naglasila je.

“Užasno je važno da odmah, sada, danas, napravimo sve što je moguće da se taj sud zaštiti. Nagrade su super, ali nisu dovoljne”, zaključila je svoj apel.

Sankcije kakve sud nikada nije doživio

Govoreći o situaciji u Haagu, Vukušić je opisala atmosferu neizvjesnosti i zabrinutosti koja posljednjih mjeseci vlada među zaposlenicima i stručnjacima povezanima s Međunarodnim kaznenim sudom.

“Situacija je dosta napeta. Ja sam ovdje u Haagu i posljednjih nekoliko mjeseci zaista vlada velika zabrinutost. Ono što mislim da je važno reći jest da se ovo nikad ranije nije dogodilo”, kazala je.

Objasnila je da su sankcije uobičajeno instrument namijenjen osobama povezanim s terorizmom, trgovinom ljudima, drogom i drugim teškim kaznenim djelima, dok se sada koriste protiv međunarodnih sudaca, tužitelja i pravosudne institucije.

Podsjetila je da je Trump već tijekom prvog predsjedničkog mandata pokrenuo sankcije protiv dvoje zaposlenika tužiteljstva Međunarodnog kaznenog suda. Nakon povratka na vlast, rekla je, u roku od nekoliko tjedana uveo je nove sankcije protiv sudaca i tužitelja, a zatim ih postupno proširivao.

“Mislim da ih je sada oko 13 ili 14 pojedinaca unutar suda, znači sudaca i tužitelja. Ono što smo vidjeli u posljednjem paketu jest zapravo izdavanje sankcija protiv čitavog suda, protiv čitave institucije”, navela je.

Problem je, objasnila je, u tome što sankcije američkim kompanijama zabranjuju poslovanje sa sankcioniranim subjektima. To uključuje banke, osiguravateljske kuće, informatičke kompanije i pružatelje infrastrukture na koju se sud svakodnevno oslanja.

“Svjetska financijska infrastruktura takva je da većina europskih banaka također posluje povezano s američkim bankama. Mi se ne možemo samo tako lako odvojiti od američkog financijskog sustava. Sve te sankcije imaju silne posljedice”, upozorila je.

Suci bez kreditnih kartica, sud bez pristupa softverima?

Vukušić je razgovarala sa sucima koji su osobno pogođeni američkim sankcijama i opisala kako one utječu na njihov svakodnevni život.

“To znači da ne možete koristiti Google, Booking.com, Airbnb, Uber ni Amazon. Ne možete rezervirati hotele, nemate kreditnu karticu. To su posljedice za pojedince i oni se s tim sada već nose mjesecima”, kazala je.

Dok su učinci na pojedince već vidljivi, posljedice sankcioniranja institucije tek treba utvrditi. Američka administracija, prema njezinim riječima, ostavila je prijelazno razdoblje od približno šest mjeseci tijekom kojeg su mogući pregovori.

Puni učinak sankcija očekuje se početkom travnja, a Vukušić upozorava da nitko sa sigurnošću ne zna kako će sud tada moći funkcionirati.

“Nizozemska kao država domaćin suda i Europska unija već se neko vrijeme ozbiljno pripremaju, budući da su ove sankcije najavljivane. Rubio je prijetio, Trump je prijetio. Ovo nije nešto što nismo očekivali”, rekla je.

“Sad mi nekako svi strepimo. Strepimo zato što se puno pregovora događa iza kulisa, strepimo zato što ne znamo kako će izgledati kada sankcije zaista udare početkom travnja i ne znamo koliko su sud i države koje ga podržavaju u mogućnosti oduprijeti se tim silnim napadima i restrikcijama.”

Posljedice bi, upozorava, mogle ugroziti osnovne funkcije suda.

“Opasnost je zaista u tome da se sud zamrzne. Ne može plaćati plaće, ne može ažurirati softvere, ne može se koristiti bazama podataka koje su mu nužne. To može paralizirati rad suda.”

Zašto je Washington krenuo protiv Međunarodnog kaznenog suda?

Prema Vukušić, neposredni povod američkom pritisku postupanje je Međunarodnog kaznenog suda protiv izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i bivšeg ministra obrane Yoava Gallanta zbog sumnje na ratne zločine i zločine protiv čovječnosti u Gazi.

Podsjetila je da je postupak protiv izraelskih dužnosnika pokrenuo tadašnji tužitelj Međunarodnog kaznenog suda, koji je, kako je navela tijekom gostovanja, poslije uklonjen s dužnosti zbog slučaja seksualnog uznemiravanja mlađe kolegice.

“On se usudio, prvi put otkad taj sud postoji, izdati optužnicu protiv američkih saveznika. Dvoje Izraelaca, aktualnog premijera Netanyahua i bivšeg ministra obrane Yoava Gallanta. To je prvi put da se sud usudio ići protiv američkog saveznika, protiv Izraela, i zato ga Amerikanci žele satrati”, ocijenila je Vukušić.

Međutim, smatra da je riječ o mnogo širem problemu američkog odnosa prema međunarodnom pravosuđu.

“Amerikanci od samog početka, od Nürnberga nadalje, kada se prvi put počelo suditi nacistima nakon Drugog svjetskog rata, nikad nisu pristali na to da bilo tko istražuje i sankcionira njihovo djelovanje po svijetu. Nikad.”

Naglasila je da takav stav nije ograničen na republikanske administracije.

“I demokratske i republikanske vlade, odnosno predsjednici, nikad na to nisu pristali. Stvar je samo u tome da je Trump jedan buldožer koji nema niti rukavice, niti fine manire, niti diplomatske vještine da sebi omogući zaštitu od takvih istraga, za sebe i za svoje saveznike”, rekla je.

Zašto države članice ne uhite Netanyahua?

Govoreći o obvezama država prema Međunarodnom kaznenom sudu, Vukušić je podsjetila da su sve članice Europske unije, uključujući Hrvatsku, ujedno i članice suda.

Među članicama su i brojne države Latinske Amerike i Afrike, dok neke od najvećih svjetskih sila, uključujući Sjedinjene Američke Države, Rusiju i Kinu, nisu pristupile sudu.

“Države koje jesu članice imaju pravnu obvezu. To nije pitanje hoću li ili neću, to se mora”, naglasila je.

Ipak, praktična provedba naloga za uhićenje izraelskih dužnosnika otvara složena geopolitička pitanja.

Kao primjer navela je Netanyahuov nedavni put u New York na sastanak Ujedinjenih naroda, tijekom kojeg je njegov zrakoplov prolazio kroz zračni prostor država članica suda.

“Hoćete li poslati borbene avione iz Francuske da prijete izraelskom državnom avionu? Što bi to onda značilo za međunarodne odnose s Amerikom, s kojom je ista ta Francuska u NATO-u?”, upitala je.

Objasnila je da europske države, iako velikim dijelom podržavaju Međunarodni kazneni sud, istodobno ovise o Sjedinjenim Američkim Državama u drugim ključnim područjima.

“Europska unija, odnosno velik dio njezinih članica, želi biti predan tom sudu. Ali isto tako ovise o Americi da pomaže Ukrajini”, kazala je.

Zbog toga, smatra, europske vlade izbjegavaju oštriju konfrontaciju s Washingtonom kako ne bi ugrozile sigurnosne odnose, trgovinu ili pregovore o carinama.

“Cijelo vrijeme na neki način balansiraju, ne usuđuju se previše kritizirati, ne usuđuju se previše napadati Amerikance, kako bi spriječile da neki drugi dio odnosa, carine ili trgovina, izađe izvan kontrole”, objasnila je.

“Kako pregovarati s nekim tko vas želi zgaziti?”

Vukušić je izrazila nezadovoljstvo reakcijom europskih institucija i nizozemske vlade, koje zasad prednost daju pregovorima s Washingtonom.

Prema njezinim riječima, u Europskom parlamentu i pojedinim institucijama EU-a ulažu se ozbiljni napori da se američkim sankcijama pruži otpor. No, među članicama nema jedinstvenog stava.

“Neke važne države Europske unije veliki su saveznici Izraela, recimo Njemačka. Njemačka je provela posljednje dvije godine braneći izraelsku vladu zbog vlastitih povijesnih razloga”, kazala je.

Zbog toga, smatra, nije izgledno da će sve članice jednako snažno podržati protumjere.

Posebno ju zabrinjava činjenica da se idućih šest mjeseci planira iskoristiti za pregovore.

“Ono što meni nije jasno jest kako pregovaraš s nekim tko te hoće zgaziti. Kako da pregovaramo o tome što sud može ili ne može činiti protiv snažnih, moćnih država?”, upitala je.

Podsjetila je da Međunarodni kazneni sud ima pravnu nadležnost nad zločinima počinjenima na palestinskom teritoriju jer je Palestina prihvatila njegovu nadležnost.

“Ne možemo staviti suverenitet Sjedinjenih Američkih Država i drugih nasilnika iznad prava svih drugih da ne budu napadani, izgladnjivani, bombardirani do besvijesti”, poručila je.

Upozorila je da bi pristajanje na ograničavanje djelovanja suda zbog pritiska moćnih država značilo odustajanje od temeljnog načela jednakosti pred pravom.

“Kad bismo mi na ovo pristali kao članovi Međunarodnog kaznenog suda, mi bismo de facto rekli: pravo je za slabe, za gubitnike, za bijednike, a moćni mogu raditi što hoće, kome hoće, kad hoće.”

“Ja se bojim da će to onda biti kraj ne samo Međunarodnog kaznenog suda nego ideje međunarodne pravde kao takve, koja je uvijek kilava i nesavršena, ali ovo bi zaista bio kraj”, upozorila je.

“Silno me brine taj diskurs dijaloga. O čemu ćemo mi pričati? O tome da Izraelci i Amerikanci mogu raditi što hoće, kome hoće?”

Europske protumjere: Jedina nada za opstanak suda?

Jedna od mogućnosti zaštite Međunarodnog kaznenog suda jest primjena europskog mehanizma kojim bi se kompanijama koje posluju na tržištu Europske unije zabranilo pridržavanje određenih američkih sankcija.

Vukušić je podsjetila da se o toj mogućnosti razgovara već dulje vrijeme te da je i sama sudjelovala u raspravama u Europskom parlamentu u ožujku prošle godine.

“To je paket mjera koji je, čini se, više-manje naša jedina nada. Tako su meni objasnili stručnjaci koji se time bave”, kazala je.

Pojasnila je da bi takve mjere europskim kompanijama nalagale da se ne povode američkim sankcijama.

“To neće riješiti apsolutno sve probleme, ali bi trebalo pomoći.” Međutim, takvo rješenje donosi i ozbiljne praktične poteškoće.

“Zamislite da ste neka velika kompanija i sada morate birati hoćete li se svađati s Europskom unijom, važnim tržištem, ili ćete se svađati i natezati s Amerikancima, također velikim i važnim tržištem”, objasnila je.

Upozorila je da bi se time teret političkog sukoba dviju velikih gospodarskih sila prebacio na privatne kompanije koje samo žele nastaviti poslovati.

“One žele samo prodavati softvere za baze podataka ili što već. A sada se moraju snalaziti u političkom problemu strašno velikih razmjera”, rekla je.

Naglasila je da su financijske i pravne posljedice takvih mjera izrazito složene te da ni stručnjaci još ne mogu pouzdano predvidjeti kako bi se situacija razvijala.

“Opet govorim, nitko nema pojma kako će ovo izgledati jer se ovo nikad ranije nije dogodilo.”

Nobelova nagrada Navi Pillay: Priznanje ideji međunarodne pravde

Vukušić se osvrnula i na Nobelovu nagradu za mir dodijeljenu južnoafričkoj pravnici Navanethem Navi Pillay, istaknuvši njezin višedesetljetni doprinos međunarodnom kaznenom pravosuđu.

“Navanethem Pillay je apsolutna legenda. Svi koji se bave međunarodnom pravdom znaju tko je ona”, rekla je.

Podsjetila je da se Pillay kao odvjetnica borila protiv aparthejda u Južnoafričkoj Republici, nakon čega je radila kao sutkinja Međunarodnog kaznenog suda za Ruandu.

Sudjelovala je u povijesnom predmetu Akayesu, u kojem je utvrđeno da seksualno nasilje može predstavljati čin genocida.

Bila je i članica žalbenog vijeća Međunarodnog kaznenog suda te je vodila komisiju za utvrđivanje činjenica o stanju na palestinskom teritoriju, koja je iznijela pravnu analizu prema kojoj postupanje Izraela u Gazi predstavlja genocid.

Vukušić je podsjetila i da Pillay obnaša dužnost sutkinje ad hoc pri Međunarodnom sudu pravde u predmetu koji se odnosi na optužbe za genocid između Gambije i Mjanmara.

Posebno je istaknula njezinu spremnost da javno iznosi pravne zaključke, bez obzira na političke pritiske.

“Na tim visokim razinama često imate ljude koji strašno kalkuliraju. Ako kažem ovo, neće me izabrati za ono, kako ću biti u problemima. Ona radi što želi, hrabro, i pokazuje dokaze na temelju kojih dolazi do analiza koje predstavlja. I ne boji se”, rekla je.

Smatra da je Nobelova nagrada Pillay istodobno i simbolička poruka podrške međunarodnom pravosuđu u trenutku njegove ozbiljne ugroženosti.

“Ovo je, naravno, nagrada za nju osobno, ali i za ideju međunarodne pravde. Silno mi je drago da je dobila to priznanje i da je Nobelova nagrada otišla nekome tko ju je zaista zaslužio”, kazala je.

“Ako popustimo, svi se u Haagu možemo spakirati i otići kući”

Vukušić je ponovno upozorila da će idući mjeseci biti presudni za budućnost Međunarodnog kaznenog suda, a da europske države moraju odlučiti jesu li spremne poduzeti konkretne mjere za njegovu zaštitu.

“Preostaje nam da svi skupa pratimo što Europska unija misli s pregovorima. Jer, budemo li mi tu popustili, mi svi ovdje u Haagu možemo se spakirati i otići doma. Sve ovo tu je onda propalo što se tiče kaznenog pravosuđa u Haagu”, rekla je.

Naglasila je da se ne radi samo o budućnosti jedne institucije nego o pitanju može li međunarodno pravo uopće obvezivati politički i vojno najmoćnije države.

“Ovo je egzistencijalna kriza. U 20 godina koliko se ovime bavim, ovo je najveća prijetnja ne samo Međunarodnom kaznenom sudu nego ideji međunarodnog pravosuđa kao takvoj.”

Zato je još jednom pozvala Hrvatsku i ostale države članice da ne ostanu na deklarativnoj podršci sudu.

“Užasno je važno da odmah, sada, danas, napravimo sve što je moguće da se taj sud zaštiti. Nagrade su super, ali nisu dovoljne”, zaključila je Vukušić.