Žene s invaliditetom čak su desetorostruko diskriminirane na tržištu rada, svaka četvrta u EU živi na rubu siromaštva, dok u čak 18 država suprug može legalno zabraniti supruzi da radi, istaknuto je u četvrtak na skupu "Žene mijenjaju svijet rada".
Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske (SOIH) u povodu obilježavanja Međunarodnog dana žena organizirala je skup kako bi se raspravilo o posljedicama koje su ekonomska kriza i mjere štednje prouzročile na sve nesigurniji radni i socijalni položaj žena.
Marica Mirić iz SOIH-a predstavila je podatke iz istraživanja u 173 države svijeta koji govore da za isti posao žena zaradi 77 centi, dok muškarac zaradi 1 euro, te istaknula da u 18 država suprug može legalno zabraniti supruzi da radi.
Oko 55 posto žena EU-a postalo je žrtvom seksualnog uznemiravanja, a 32 posto je takvo uznemiravanje doživjelo na radnom mjestu. Samo 63 države su ispunile minimalne standarde porodiljnog dopusta, koje je proglasila Međunarodna organizacija rada, kazala je Mirić.
Upozorila je kako podaci pokazuju da žene obavljaju barem 2,5 puta više kućanskih poslova i skrbi nego muškarci. “Hoćemo Planet 50/50 gdje će biti jednak omjer zaposlenih žena i muškaraca”, poručila je Mirić.
Rada Borić iz Centra za ženske studije upozorila je kako je pristup obrazovanju kroz povijest svim ženama bio zapriječen, a ženama s invaliditetom dvostruko. Važno je prepoznati da imamo pravo na siguran rad i dodatne mjere o kojima govore različite rezolucije, kazala je i istaknula da je onemogućavanje prava na rad institucionalno nasilje.
“Žene s invaliditetom su od 1,5 do 10 puta diskriminirane u svijetu rada, kaže se u Rezoluciji EU-a o socijalnim pravima, upozorila je. Govoreći o rodnoj ravnopravnosti kao primjer je navela dvije vodeće stranke koje ne poštuju propisanu kvotu žena na izbornim listama, o čemu više nitko ne priča, dok udruge za isto moraju plaćati kazne.
pročitajte još
Što se tiče ratificiranja Istanbulske konvencije, Borić kaže da mora biti temeljito pripremljena kako bi se mogla realizirati jer, primjerice, Hrvatska bi morala osigurati postojanje bar jedne “sigurne kuće” u okruženju koje ima do 30.000 stanovnika.
“Svaka četvrta žena s invaliditetom živi na rubu siromaštva, treba misliti što će se s njima dogoditi kada ostanu bez skrbnika, primjerice roditelja. Bit će prve u rizičnoj skupini za odlazak u siromaštvo”, upozorila je. Hrvatska ima prednost jer brojne obitelji imaju privatnu imovinu, u suprotnom bi mnogi već bili na ulici.
U Rezoluciji o europskom stupu socijalnih prava stoji da za marginalizirane skupine koje se suočavaju sa diskriminacijom, među kojima su žene, etničke manjine, dugotrajno nezaposleni, stariji građani i osobe s invaliditetom moraju postojati mjere za poticanje njihova sudjelovanja na tržištu rada i jamčenja pristojnog života. Postavljeni su ciljevi potpuna integracija osoba s invaliditetom na tržište rada. Zajamčeni osobni dohodak trebao bi biti sljedeći korak.
Borić upozorava kako su ekonomska kriza i mjere štednje pogodile prvo žene. “Te mjere su nas pogodile trostruko, prvo su nestale tzv. ženske industrije, one u kojima je bilo zaposleno preko 90 posto žena. Vlade su se trudile sačuvati ‘mušku industriju’, obrazlažući da se moraju sačuvati radna mjesta muškaraca koji uzdržavaju obitelji”, kazala je Borić.
U cijeloj Europi se u vrijeme krize dogodilo isto, prvo su žene izgubile poslove, a s druge strana počela su se ukidati i smanjivati socijalna davanja. “Tako su žene koje su radile u socijalnim službama i skrbi otišle s radnih mjesta, a tu radi oko 90 posto žena. Ukidanje socijalnih prava utjecalo je na život žena jer su istu skrb morale nastaviti raditi u svojim domovima, tj. jednako su radile, ali su izbačene s tržišta rada”.
Borić poručuje da se ne može jednako plaćati sat rada medicinske sestre koja skrbi o nemoćnima i sat automehaničara koji promijeni gumu, jer to postaje “strukturno patrijarhalno nasilje” protiv žena.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
