Gospić na kraju svega

Saborska većina okupljena oko HDZ-a odbacila je sva četiri zaključka koja je predložio predsjednik Republike Zoran Milanović zahtijevajući sazivanje izvanredne sjednice, ali je izglasala jedanaest svojih. Odbijen je, naravno, i Milanovićev prijedlog za žurnim imenovanjem novog glavnog državnog inspektora i da taj odmah započne s nadzorom svih sumnjivih odlagališta otpada diljem Hrvatske.

Hrvatska već devet mjeseci nema glavnog državnog inspektora, ali čudnom logikom vlastodržaca i brzinom kornjače kakva se ispoljava i u Gospiću s otpadom koji tamo stoji godinama, ne forsira se imenovanje osobe koja bi teoretski rješavala probleme poput gospićkog. Nije kvaka samo u tome što je prijedlog sada došao od Milanovića, nego i u ležernoj samovolji premijera Plenkovića koji sam reče: Nismo si dali rok. Procjenjujemo.

Sve će to HDZ riješiti

U Saboru je tijekom izvanrednog zasjedanja HDZ-ova većina neskriveno dala do znanja da bez obzira na vrstu problema otaljava taj zadatak jer je potekao od oporbe. Usvojila je ta većina desetak operetnih zaključaka, svih u stilu "primamo na znanje", "odlučno osuđujemo", "pozivamo", "zadužujemo" i "podupiremo" ostavljajući Gospićane i druge promatrače u gorkoj no ne i neočekivanoj razočaranosti.

Jer Vlada će, eto, riješiti sve to. I bez glavnog državnog inspektora i bez stručnjaka mimo HDZ-ove menažerije i bez dosadnih lokalnih aktivista koji gnjave i galame, a pogotovo bez narogušene oporbe.

Ni predsjednika ni premijera

Bilo je puno sramotnih gesti proteklih dana po ovom pitanju. Od izjave premijera Plenkovića da je problem u Gospiću histerija koju usred ljeta stvara oporba - što dijelom i jest ali ni zeru ne umanjuje problem - do prebacivanja težišta na uspješnu turističku sezonu koju sad kvare ovakve priče.

Predsjednik Republike zatražio je sazivanje izvanredne sjednice Sabora na koju nije došao, kao ni na onu prije tri godine, također usred ljeta, s tim da se ovoga puta ipak suzdržao od izjava tipa "dao sam im ključeve dvorane da igraju na koš bez da išta porazbijaju" kakvu je onomad dao.

Andrej Plenković nije došao u Sabor jer u svom apaurinskom stilu situaciju ne smatra alarmantnom, a sanaciju odlagališta će kad-tad obaviti. Znate ono: Nismo si dali rok, procjenjujemo. Njegov dolazak u Sabor značio bi da je ipak nešto alarmantno. A valja se sjetiti i kako je Plenković nakon smjene Mikulića poručio da će novi šef Državnog inspektorata "biti imenovan u najkraćem roku". E, to je to.

Sramotne geste političke elite

Nastupi političke elite, kako onih vladajućih tako i nevladajućih, u Gospiću i Saboru proteklih su dana bili brešanovski i povremeno bi doista podsjećali na prizore i likove iz "Predstave Hamleta u selu Mrduša Donja".

Ima li sramotnije geste od ispijanja gospićke vode nezavisnog zastupnika Darija Zurovca i poziva HDZ-ovog Ante Sanadera oporbi da skupa učine isto - gostujućeg junačenja pred kamerama, ali i ljudima koji svakodnevno piju tu vodu, ako je uopće i piju, nesigurni u njenu nezagađenost.

HDZ-ov vanjski operativac za posebne zadatke Hrvoje Zekanović s podsmijehom je omalovažavao tvrdnje gospićkog aktivista o navodno povećanom broju raka gušterače na tom području. Čak i ako je nesumnjivo netočna, na takve se tvrdnje ne odgovara uobičajeno plitkim zastupničkim replikama. I ministrica zdravstva Irena Hrstić mogla je, hladnokrvno i neempatično opovrgavajući istu tvrdnju, zaobići podatak kako je alkoholizam jedan od rizičnih čimbenika jer jasno je kojem zaključku neminovno vodi njezina opaska u daljnjem javnom pogovoru.

Nabrekle im vlastohlepne žile

Kako li se recimo osjećaju Gospićani slušajući i dušebrižnu oporbu čiji je narativ, koji se doduše više provlačio društvenim mrežama nego pred kamerama - otprilike glasio da Ličani, eto, već 35 godina glasaju za HDZ već 35 godina ili da nisu bili u stanju svidjeti stotine šlepera koji dovoze "nešto" u njihov grad.

Kako se osjeća Gospićanin dok sluša mostovca Zvonimira Troskota koji nakon svog silnog angažmana njihov slučaj usporedi s černobilskom nesrećom? Ili dok čekajući da im netko napokon odveze taj otpad i stručno obrazloži situaciju slušaju oporbene inicijative za opoziv Vlade i prijevremene izbore, kao da je to nulta točka sanacije problema.

Svima iz političke elite koji su proteklih tjedana prodefilirali Gospićem nabrekle su vlastohlepne žile: vladajućima jer su osjetili ugrozu koja se iz njihovog ličkog brloga širi puno dalje, a oporba jer je tamo nanjušila puno veći politički plijen.

Tri godine čekanja mogućeg početka

A tri su godine prošle otkako su pristigle prve prijave građana da se u Gospiću odvija nešto puno opasnije i veće od činovnički odobrenog dovoza otpada. Dvije godine od prvih analiza koje su potvrdile da u nagomilanom smeću ima opasnih tvari te zabrane daljnjeg odlaganja. Godinu i pol prošlo je od pokretanja USKOK-ove istrage i privođenja glavnih osumnjičenih, a devet mjeseci od smjene glavnog državnog inspektora sve dok nedavno nije bio objavljen nimalo dobar nalaz i mišljenje vještaka o otpadu u prostoru bivšeg PPK Velebit.

Sustav se, rekli bi, napokon pokreće da počisti smeće. Bez obzira na sve birokratske prepreke, tri godine je silno zakašnjenje. Uostalom, država postavlja te prepreke pa ih valjda može i ukloniti ili zaobići ako je hitno. A jest.

Kad imaš gomilu zloćudnog otpada koji ti je netko polukrišom dovozio u stražnje dvorište, onda ne ideš najprije kositi travu ispred kuće i prati prozore.

Iako je dospio u žižu javnosti i ne silazi s ekrana, Gospić se i dalje čini mjestom na kraju svega. Vidjelo se to ne nakon što su ugašena svjetla u Saboru poslije izvanredne sjednice, nego čim su bila upaljena.