Medicinski istraživači otkrili su molekulu koja povezuje sićušna stvorenja koja naša crijeva nazivaju domom s razinama masnoća u našim tijelima.
“Sada imamo molekularni mehanizam koji pruža početnu točku za razumijevanje našeg mikrobioma kao veze između naše prehrane i sastava našeg tijela”, objasnio je biohemičar sa Sveučilišta Emory Dean Jones.
Nagovještaji ove veze rastu već neko vrijeme dok učimo koliko mikrobiom naseljen bakterijama i drugim mikrobima može imati jak utjecaj na naše zdravlje, životni vijek, ali i na oblikovanje našeg tijela, prenosi Science alert.
Nedavne studije su ukazale na to da vitke osobe, kao i osobe s viškom kilograma mogu biti zaražene, kroz širenje različitih mikroba.
VEZANE VIJESTI
Porast epidemije debljine u moderno doba poklopio se s ogromnim promjenama u mikrobiomima naših crijeva. Ali debljina, s povezanim zdravstvenim problemima, uključujući bolesti srca i dijabetes, je komplicirano stanje koje uključuje interakciju između naših gena, životne sredine i prehrane, kao i sastava našeg mikrobioma.
Studije su otkrile da se 10 posto metaboličkih molekula kod miševa može pratiti do njihovog mikrobioma, pa su molekularni biolog Ken Liu i njegove kolege odlučili pomnije to ispitati.
Otkrili su molekulu delta-valerobetaina kod miševa izloženih mikrobima, ali ne i kod miševa bez mikrobioma koji su uzgajani i držani u sterilnim uvjetima kao kontrolna grupa. Koristeći stanične kulture, tim je pokazao da delta-valerobetain smanjuje razine karnitina.
Jedna od uloga karnitina u našem tijelu je prenošenje dugačkih molekula masti u mitohondrije, pogon naših stanica, gdje se razlaže da bi se koristio za energiju.
“Dakle, delta-valerobetain može imati i pozitivne i negativne efekte na zdravlje domaćina”, navode.
Dakle, kada su miševi s delta-valerobetainom hranjeni masnijom zapadnjačkom hranom, nisu ga bili u stanju efikasno koristiti bez dovoljno karnitina. Miševi su se udebljali i nakupili više masti u jetri, a miševi na normalnoj, kontrolnoj prehrani zadržali su istu težinu.
PROČITAJTE JOŠ
Iako istraživači nisu mogli direktno pokazati ovaj mehanizam kod ljudi, korelacije između razina delta-valerobetaina, karnitina i razine tjelesne masti su se poklopile.
Kod 214 ljudi otkrili su da je prosječna razina delta-valerobetaina u krvi bilo 40 posto veća za ljude s indeksom tjelesne mase (Body mass index-BMI) većim od 30 u usporedbi s onima s nižim BMI-jem.
Patolog sa Sveučilišta Emory Andrew Neish objasnio je da neke vrste bakterija vjerojatno proizvode više delta-valerobetaina od drugih.
Ovo bi objasnilo kako faktori koji utječu na sastav našeg mikrobioma, od prehrane do toga s kime živimo i koje lijekove uzimamo, također mijenjaju način na koji naš mikrobiom utječe na našu težinu.
U pratećem pregledu studije, nutrigenomičar sa Sveučilišta Vanderbilt, Jane Ferguson, ističe da je delta-valerobetain prisutan i u uobičajenoj hrani, uključujući meso i mlijeko, i utvrđeno je da ima ulogu u smanjenju održivosti stanica raka.
Liu sumnja da je osjetljivost tijela sisavaca na delta-valerobetain možda evoluirala kao način da se potiče skladištenje masti za vrijeme kada je hrana bila oskudna.
“Ova vrsta informacija bi potencijalno mogla pomoći da se razvije personalizirana strategija za gubitak težine”, rekao je Liu.
Njihovo istraživanje objavljeno je u časopisu Nature Metabolism.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!