U studentima pronašla utjehu

Dijana Hrka je u razgovoru za N1 Beograd rekla da sve obitelji koje su izgubile nekoga u padu nadstrešnice drugačije podnose bol, a da je ona pronašla utjehu u studentima.

“Mene su, zaista, studenti održali u životu i hvala im na tome. Uz njih sam počela ponovno živjeti, na neki način, postala sam svjesnija svega, jer sam bila potpuno slomljena. Kao i drugi roditelji, vjerojatno. Najviše mi je žao Zorice Ruman. Jako mi je žao. Ona to jako teško podnosi, žena je gotovo pala u krevet od tuge”, kazala je Hrka.

Osvrćući se na vrijeme koje je prošlo od stradanja 16 ljudi na novosadskoj željezničkoj stanici, rekla je da joj je najteže to što nema odgovornih i što nitko nije u zatvoru.

"Tek sada imam snage boriti se"

“Nitko nije kriv za nadstrešnicu. Ja, zaista, želim znati tko je ubio našu djecu, naše najmilije. Ne želim da ijedna majka nosi ovu crnu maramu kao ja. Neću odustati dok pravda ne bude zadovoljena, jer ću tek tada biti barem malo mirnija. Nikada neću imati onaj pravi mir, nikada više neću biti ona žena kakva sam bila prije ovoga, ali ću biti barem malo mirnija. Netko mora odgovarati za to.

Moj je cilj da se više nikada ovakve pogreške ne ponove – da korupcija ne ubija ljude. Ovdje je kriv isključivo ljudski faktor. Želim da se to riješi, ako ne u Srbiji, tražit ću pravdu izvan Srbije. Neću odustati”, rekla je Dijana Hrka, ističući da tek sada ima snage boriti se.

Poručila je da će se 1. studenoga, budući da vlast, kako kaže, ne radi svoj posao kako treba, pred medijima izravno obratiti vlastima.

“Neću miješati djecu ni građane. Nešto ću sama poduzeti i priopćiti svim novinarima što će biti. I mislim da poslije mog govora ništa više neće biti isto. Neće moći biti isto. Netko će morati nešto učiniti poslije toga. Zaista će morati. I mislim da će se možda vlast sada probuditi – na koji način, vidjet ćemo”, kazala je Hrka.

Planira poduzeti radikalne korake

Istaknula je da će koraci koje planira poduzeti biti radikalni i da ne želi miješati studente i građane jer oni, kako kaže, izlaze mirno.

“Nitko tamo ne traži sukobe, ni svađu, ni tučnjavu, ni krvoproliće. Ja prvog studenoga rano ujutro krećem za Novi Sad i ne daj Bože da me netko spriječi da dođem. Nadam se da neće biti toliko drski i bezobrazni (kao što su prije znali sprječavati) da me spriječe da dođem na željezničku stanicu. Ako bi me spriječili, stvarno ne znam što bih učinila. Samo se nadam da će me pustiti da mirno odem tamo.

Moje je dijete tamo ostalo, nikada više neću imati taj poziv, nikada više neću dobiti tu poruku, nikada više neću čuti svoje dijete. I da mi netko zabrani da tog dana odem tamo – mislim da bih tada zaista napravila kaos. Jer bol je jača od svega, a pravde i istine sam žedna i željna. I zaista ću se potruditi da odem tamo”, zaključila je Dijana Hrka.