„Bombardirati natrag u kameno doba”: Ovo je američka povijest prijetnji i tepih-bombardiranja

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump upozorio je u srijedu Iran da će tu zemlju „bombardirati natrag u kameno doba”.

Nekoliko minuta kasnije, njegov ministar obrane Pete Hegseth dodatno je pojačao tu retoriku kratkom objavom na X-u u kojoj je napisao: „Natrag u kameno doba.”

Bombardirati neko mjesto „natrag u kameno doba” obično znači tepih-bombardiranje, odnosno uništavanje cjelokupne moderne infrastrukture kako bi se društvo svelo na primitivno stanje, piše u analizi Al Jazeere.

No ove prijetnje Trumpa i SAD-a nisu nove — nadovezuju se na desetljećima dugu praksu Washingtona da tijekom vojnih kampanja prijeti tepih-bombardiranjem zemalja, često i provodeći takve prijetnje.

Evo više o onome što je Trump nedavno rekao, kao i o izjavama i djelovanju američkih predsjednika u prošlosti.

Što je Trump rekao o Iranu?

Tijekom svog obraćanja naciji u udarnom terminu, Trump je, govoreći o Iranu, rekao: „Udarit ćemo ih iznimno snažno u sljedeća dva do tri tjedna, vratit ćemo ih u kameno doba, tamo gdje pripadaju.”

Trump je također rekao da su „razgovori u tijeku”, dodajući da bi sukob mogao završiti u istom razdoblju.

Aktualni rat protiv Irana započeo je 28. veljače kada su SAD i Izrael pokrenuli napade. Teheran je uzvratio napadima na Izrael i zemlje Zaljeva.

Do sada je u ratu poginulo više od 2.000 Iranaca. Tisuće civilnih objekata, uključujući bolnice, škole, sveučilišta i farmaceutske tvornice, napali su Izrael i SAD.

Janina Dill, profesorica globalne sigurnosti na Sveučilištu u Oxfordu, rekla je za Al Jazeeru da, ako Trumpova prijetnja „kamenim dobom” implicira uništavanje struktura i zgrada koje karakteriziraju moderno društvo, „to bi bilo nezakonito jer podrazumijeva napade na civilne objekte”.

Strukture i zgrade koje čine moderno društvo uključuju energetsku infrastrukturu, telekomunikacije, civilnu industriju te obrazovne, kulturne i medicinske ustanove.

„Najava da će one biti neselektivno gađane bila bi najava sustavnih i ozbiljnih kršenja dugogodišnjih zakona ratovanja”, rekla je Dill.

Međunarodno humanitarno pravo zabranjuje namjerno gađanje civilnih objekata tijekom rata, prema Međunarodnom odboru Crvenog križa (ICRC).

„Izjava je posebno šokantna jer odbacuje tvrdnju da Sjedinjene Države ratuju protiv iranskog režima, sugerirajući umjesto toga rat protiv iranskog naroda i društva u cjelini.”

Iran je dom jedne od najstarijih ljudskih civilizacija — njegova su carstva izgradila kanale, autoceste, vojske, moderne monetarne sustave te ostvarila velike napretke u znanosti, medicini i filozofiji — više od tisuću godina prije nego što su SAD nastale.

Jesu li SAD i ranije upućivale slične prijetnje?

Izraz „bombardirati natrag u kameno doba” često se povezuje s časnikom američkog ratnog zrakoplovstva Curtisom LeMayem, u kontekstu američkih prijetnji Sjevernom Vijetnamu u njegovoj knjizi iz 1965., Mission with LeMay.

„Bombardirat ćemo ih natrag u kameno doba”, napisao je. LeMay, koji je imao ključnu ulogu u tepih-bombardiranju japanskih gradova u Drugom svjetskom ratu u kojem je poginulo između 240.000 i 900.000 ljudi, do Vijetnamskog rata napredovao je do načelnika stožera zrakoplovstva prije nego što se umirovio iste godine kada je knjiga objavljena.

Iako više nije bio na dužnosti tijekom nekih od najkrvavijih američkih kampanja u Vijetnamu, činilo se da su američki čelnici slijedili njegov savjet.

Vijetnamski rat

Vijetnamski rat proizašao je iz pokušaja Francuske nakon Drugog svjetskog rata da ponovno uspostavi kontrolu nad svojom kolonijom Indokinom. Komunistički vođeni vijetnamski nacionalisti, Viet Minh pod vodstvom Ho Chi Minha, borili su se protiv Francuza i porazili ih 1954.

Vijetnam je potom privremeno podijeljen na 17. paraleli: Sjeverni Vijetnam pod komunističkom vladom Ho Chi Minha i Južni Vijetnam kao antikomunistička država uz potporu SAD-a.

SAD je postupno produbljivao svoje sudjelovanje, prelazeći s financijske pomoći i vojnih savjetnika 1950-ih na punu vojnu intervenciju sredinom 1960-ih, uključujući masovno raspoređivanje trupa i opsežno bombardiranje.

U prosincu 1972. predsjednik Richard Nixon naredio je veliku kampanju bombardiranja Sjevernog Vijetnama, osobito Hanoja i Haiphonga, poznatu u SAD-u kao „božićna bombardiranja”.

SAD je također provodio intenzivna bombardiranja u Južnom Vijetnamu, kao i u Kambodži i Laosu, tvrdeći da cilja neprijateljske baze i opskrbne rute. Ukupno su milijuni vijetnamskih vojnika i civila ubijeni ili ranjeni u ratu.

Prvi zaljevski rat

U kolovozu 1990. irački predsjednik Saddam Hussein naredio je invaziju na Kuvajt, optužujući njegove čelnike za prekomjernu proizvodnju nafte kako bi snizili cijene i time naštetili iračkom gospodarstvu iscrpljenom dugotrajnim ratom s Iranom tijekom većeg dijela 1980-ih.

Irak je invaziju opravdao oživljavanjem dugotrajnog teritorijalnog zahtjeva nad Kuvajtom, koji potječe još iz osmanskog i britanskog razdoblja.

Iračka vojska brzo je zauzela Kuvajt, osvojivši glavni grad u roku od nekoliko dana i prisilivši 13. emira Kuvajta na bijeg u Saudijsku Arabiju. Šeik Jaber al-Ahmad al-Jaber al-Sabah vodio je kuvajtsku vladu u egzilu dok su iračke snage kontrolirale njegovu domovinu.

U siječnju 1991. SAD je predvodio globalnu koaliciju od nekoliko desetaka zemalja, uključujući zapadne, arapske i druge većinski muslimanske države, kako bi istjerao iračke snage na zahtjev Kuvajta i njegovih zaljevskih susjeda, posebno Saudijske Arabije. Operacija je nazvana Pustinjska oluja.

U tom kontekstu, bivši američki državni tajnik James Baker sastao se 9. siječnja u Ženevi s iračkim ministrom vanjskih poslova Tariqom Azizom. Tijekom tog sastanka Baker je zaprijetio da će SAD bombardirati Irak „natrag u kameno doba” ako se ne povuče iz Kuvajta.

Neki analitičari tvrde da se, osobito od Zaljevskog rata 1991., SAD sve više oslanjao na precizno navođeno oružje i ciljao specifične vojne i strateške ciljeve, umjesto neselektivnog bombardiranja cijelih gradova.

No drugi analitičari smatraju da je američko bombardiranje Iraka u praksi predstavljalo tepih-bombardiranje, jer su američke snage bacale velike količine nenavođenih, tzv. „glupih” bombi koje su uzrokovale široku štetu infrastrukturi i urbanim područjima.

Nakon 11. rujna

Dana 11. rujna 2001., 19 otmičara iz al-Qaede otelo je četiri američka putnička zrakoplova. Dva su se zabila u tornjeve Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku, jedan je pogodio Pentagon u Virginiji, a jedan se srušio u polje u Pennsylvaniji nakon otpora putnika.

Poginulo je gotovo 3.000 ljudi, a napadi su potaknuli SAD da pokrene globalni „rat protiv terorizma” usmjeren protiv al-Qaede i drugih skupina koje je označio kao terorističke organizacije.

Nakon napada, pakistanski predsjednik Pervez Musharraf (2001.–2008.) kasnije je ispričao da je visoki američki dužnosnik Richard Armitage upozorio njegovu zemlju da će biti „bombardirana natrag u kameno doba” ako odbije pridružiti se ratu protiv talibana.

Jesu li SAD tepih-bombardirale druge zemlje?

Tijekom Drugog svjetskog rata SAD je tepih-bombardirao japanske gradove, kao i gradove u Aziji pod kontrolom japanskih snaga — uključujući Filipine.

Tijekom Korejskog rata (1950.–1953.), SAD je proveo intenzivno bombardiranje Sjeverne Koreje, za koje su neki dužnosnici rekli da je uništilo gotovo svaki grad. Američko bombardiranje uništilo je 95 posto kapaciteta za proizvodnju električne energije u Sjevernoj Koreji i više od 80 posto zgrada.