Transparent s Filozofskog inspirirao je Borisa Dežulovića da u svojoj kolumni za Novosti pobliže promotri ideju koju propagira: "Govorim vam to kao deklarirani ateist: kršćanski nauk s automobilskim saobraćajem ima mnogo više veze nego što mislite", piše on.
Tekst Vjeronauk u autoškole! prenosimo iz Novosti u cijelosti:
Na protestima povodom najavljene integracije zagrebačkog Filozofskog fakulteta s Katoličkom bogoslovijom viđen je i duhovit transparent ‘Vjeronauk u autoškole!’. Slutim da nositelj nije imao ambicija daljih od dobre dosjetke, ali šteta bi bila da na tome ostane. Dakle, vjeronauk u autoškolama.
Ne, bez zajebancije.
Nisu mi, naime, na umu dosjetke poput instruktora vjeronauka na suvozačkom mjestu, zagovora blaženog Alojzija Stepinca pred uključenje u promet, testova o pružanju Božje pomoći nastradalima u saobraćaju ili, štajaznam, polaganja ispita za motorna vozila P-kategorije, papamobile i papacikle. Ne mislim ni na učenja o čudu nakon svadbe u Kani Galilejskoj – kad je ono pred rimskom policijskom patrolom Isus pretvorio vino natrag u vodu – ni o mučeničkoj smrti svetog Andrije apostola, raspetog u premišljanju da stane pred Andrijinim križem ili da ipak prijeđe prugu.
To je, jebiga, za skečeve i NewsBar, a ne za ozbiljnu, argumentiranu diskusiju. A ja mislim najozbiljnije.
– Vjeronauk u autoškolama?! – pokolebat će se neki od vas.
Tako je: mislim na ugovor Ministarstva prometa i Kaptola o organiziranju vjeronauka u autoškolama, gdje bi vjeroučitelji radili na edukaciji budućih vozača o kršćanskoj ljubavi za bližnjeg, svetosti ljudskog života ili, recimo, stavovima PijaXII. i Ivana Pavla II. o doniranju ljudskih organa. Govorim vam to kao deklarirani ateist: kršćanski nauk s automobilskim saobraćajem ima mnogo više veze nego što mislite.
– Zajebavaš?!
Ne, uopće. Netko neozbiljan, primjerice, u šali će reći kako na budističkoj prometnici postoji obaveza zaustavljanja vozila pred kravom, dok se u islamskom saobraćaju ne zaustavljaju ni pred zgradom ambasade, ali zapadna prometna kultura zaista je duboko ukorijenjena u kršćanski etički kodeks: pravo prednosti, poštovanje pješaka, pomoć na cesti, vozačka solidarnost, obaveza vezivanja, zabrana alkohola – uopće, sva ograničenja – sve u zapadnoj prometnoj kulturi proističe iz kršćanskog poimanja svijeta. Kao što su, uostalom, iz tog zapadnog civilizacijskog kruga i moj ateizam i moja zamisao da katolički vjeronauk u autoškolama, dakako, ne bi bio obavezan predmet. Autoškolski vjeronauk pohađali bi samo vjernici, dobrovoljno, dok bi autoškole za ostale polaznike morale osigurati prostor za razonodu ili pak organizirati nastavu iz vozačke etike.
– Čekaj, ti to stvarno ozbiljno misliš?
Naravno da ozbiljno mislim. I ne samo to: zašto samo autoškole? Zašto takav, etički vjeronauk ne bi bio fakultativni predmet, primjerice, i u školi stranih jezika, ili u školi ronjenja, jedrenja, slobodnog penjanja, na obuci za padobrance – naročito, razumjet ćete, obuci za padobrance – ili na kursovima grnčarstva, na tečajevima opismenjavanja odraslih, kreativnog pisanja, uopće u svim od države odobrenim obrazovnim ustanovama u kojima se, baš kao u autoškoli, ljudi obučavaju i osposobljavaju za neka zanimanja ili vještine?
– Zašto?! Možda zato što im za izradu posuda od terakote ili skakanje s padobranom, baš kao i za upravljanje motornim vozilom, vjeronauk ne treba!
Ajde? Baš ne treba? Uopće?
– Ne. Uopće.
Zaboravljate, međutim, dvije važne stvari. Prvo, taj vjeronauk ne bi bio obavezan, nitko polaznike ne bi prisiljavao na to, i drugo – nije cilj vjeronaučne nastave da polaznik napravi ljepšu keramičku vazu, dublje zaroni ili bolje nauči voziti šleper, nego da usvoji Kristov nauk i osnovne kršćanske, pače katoličke vrijednosti.
– To je nešto najgluplje što sam ikad čuo. Jednostavno, autoškola služi obuci za upravljanje motornim vozilom, simply as that. Koji će kurac vjeronauk u autoškoli?
Pretpostavljam kako želite reći da će nikoji?
– Naravno.
Vrlo dobro. Koji će onda točno taj – kako ste rekli, kurac – vjeronauk u, hm, običnim školama? Što će vjeronauk u osnovnoj školi? Zašto djeca u državnim, svjetovnim školama uče Kristov nauk i Sveto pismo? Ne valjda da iz zemljopisa uče stvaranje neba i zemlje, iz povijesti Noinu arku, iz biologije bezgrešno začeće, iz kemije pretvaranje vode u vino, a iz fizike hodanje po vodi?
Ako se katolički vjeronauk predaje u školama u kojima se uče pisana slova, brojevni pravci, bjelogorično drveće, drugi zakon termodinamike, Francuska revolucija i Gundulićev ‘Osman’ – ako je, naime, razlog samo taj što je Hrvatska tradicionalno katolička zemlja – onda, jebiga, ne postoji baš nijedan razumno obranjiv razlog da nastave vjeronauka ne bude i u školama u kojima se uče tehnike penjanja, izrada glinenih posuda, kineski jezik ili ronjenje na dah. Ili prometni znakovi i pravo prednosti u kružnom toku. Ili, štajaznam, marksistička filozofija i feminističke teorije.
Dakle, integracija Filozofskog fakulteta i Katoličke bogoslovije.
Ne, bez zajebancije.
Najzad, s istim obrazloženjem – zato što je Hrvatska tradicionalno katolička zemlja – Crkva je zauzela sve strateške točke društva, od predsjedničke rezidencije do Vlade, od mainstream novina do nacionalne televizije, od kasarni do stadiona, od bolnica do sudova, od škola do kazališta, i ne postoji baš nijedan razumno obranjiv razlog da je ne bude na sveučilištima i filozofskim fakultetima. Naročito, razumjet ćete, na filozofskim fakultetima.
– Dobro, znači ipak se zajebavaš – zaključit ćete vi.
Ne, uopće: ako predviđeni ugovor Filozofskog fakulteta s Katoličkom bogoslovijom omogućava studentima potonjeg da na Filozofskom upišu dvopredmetni studij, odnosno uz matičnu teologiju kombiniraju i izaberu neki studij s Filozofskog, a vijeće mudraca iz Dekanskog kolegija ne smatra da će time biti privilegirani – mada im je za upis na bogosloviju, dakle pola dvopredmetnog studija, umjesto prijemnog ispita dovoljna preporuka seoskog biskupa, pa može izgledati kao da će na takozvanom tržištu rada, u državi u kojoj će se vjeronauk uskoro predavati i u školama stranih jezika, biti u očitoj prednosti pred jednopredmetnim ‘filozofima’ – nema razloga da ne vjerujemo mudracima. Razvidno je, naime, da će i vijeće biskupa s Katoličkog bogoslovnog fakulteta dopustiti reciprocitet.
– Kako to misliš? – zbunjeni ste vi.
Jednostavno. Ako mladi bogoslovi mogu upisati studij na Filozofskom, ugovor sigurno predviđa i da studenti s Filozofskog mogu kombinirati dvopredmetne studije i upisati Katoličku bogosloviju. Neće valjda seoski biskupi praviti problem nekom mladom marksistu ili anarhistu s filozofije samo zato što je, štajaznam, ateist?
– Zajebavaš se? Zašto bi uopće, čak i kad bi to bilo moguće, mladi marksisti i anarhisti upisivali bogosloviju?
Zašto?! Možda zato da ne budu diskriminirani na tome, kako se zove, tržištu rada. Možda zato što bi i netko od klinaca s Filozofskog htio biti svećenik, vojni ordinarij, biskup ili čak kardinal? Ili, zašto ne, sam papa? Možda bi to poželjela i neka studentica povijesti umjetnosti? Zašto mladi marksist s povijesti ne bi završio i katehetiku, pa na vjeronauku učio djecu da nema Boga i da je religija opijum za narod? Tehnički, jebiga, i to je vjeronauk. Zašto mlada feministička lezbijka sa sociologije ne bi bila predsjednica Biskupske konferencije ili čak zagrebačka nadbiskupinja? Zašto, konačno, vozač s položenom C-kategorijom ne bi uz to vodio i radionice duhovne obnove?
– Zato, budalo, što su to unutarnje stvari Crkve. Zato što Kaptol to nikad ne bi dopustio.
Ajde?! na to ću ja.
Tekst Borisa Dežulovića prenesen je uz dozvolu uredništva tjednika Novosti.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook.