Ministar zdravstva Milan Kujundžić gostovao je u Točki na tjedan i komentirao aktualnu situaciju u zdravstvu.
Hoće li spinaza biti na listi lijekova?
Roditelje bolesne djece sve razumijem da jadni traže rješenje što prije, kao što bi i svaki roditelj postupio. U medicini postoji oblici kako se lijek daje. Kad je riječ o Spinrazi, to je lijek koji je registriran u Europi tek četiri mjeseca, za koji postoje vrlo mala iskustva, gdje smo pokušali, ja osobno sam razgovarao s direktoricom američke firme za Europu da stave i našu djecu u studiju, međutim, oni postupaju po profitu i nisu stavili. Lijek je registriran u Europi, u Hrvatskoj nije. Ovdje se ne radi da HZZO ne želi. Ovdje se radi o tome da američka firma nije ni aplicirala. S druge strane, zbog maloga iskustva povjerenstvo je za sada zauzelo stav, gdje su mala iskustva s tim lijekom, da je apsolutna indikacija za taj lijek, gdje se očekuje korist, nažalost i veliki rizici kod onih koji dobivaju, uključujući i smrtni ishod, je kod djece mlađe od šest mjeseci, s tipom A spinalne mišićne atrofije. Takvih dvoje djece imamo i takvih dvoje djece je uključeno. Naravno da proizvođač proširuje indikacije, jer smisao je što više prodati. U tome smislu se kriteriji negdje relativno počinju mijenjati. Farmaceutska industrija uvijek vrši pritiske što više prodati, što prije, neovisno kakvi će biti rezultati. Tako da nema nijedne zemlje gdje se postupa da se daje lijek. Sad su Šveđani prije nekoliko dana, njihovo zdravstveno osiguranje uključuje lijek samo u slučaju vitalne indikacije, dakle neposredne ugroženosti za život. Nema jedinstvenoga stava struci i nema studija dokazanih u kome smislu. Sad radimo po onome što je uvjetno rečeno pokazano kao relativna korist i takvu djecu uključujemo. Nadam se da ćemo i mi biti na razini drugih zemalja uz jedan veliki problem što je to izrazito skup lijek.
Nismo dovoljno bogata država da liječimo djecu?
Nitko na svijetu nije dovoljno bogat da liječi sve. (Ministar Kujundžić naknadno je pojasnio kako nije mislio na djecu nego na “sve bolesnike, sve bolesti i sve stadije bolesti”.)
Proračunom za iduću godinu značajno rastu sredstva brojnim ministarstvima, jeste li se mogli više izboriti za sustav zdravstva?
Hrvatima treba dati malo istine, ne demagoško – populistički, kako rade pojedini zastupnici u Saboru. Problem hrvatskog zdravstvenog sustava s jedne strane je u financijskom smislu, ali s druge strane zdravstveni je sustav najbolje što Hrvatska ima. Svi daju duboko poštovanje hrvatsim zdravstvenim radnicima zbog količine novca i poslu i kvaliteti koju za taj novac daju. Što se dugova tiče, 2013. godine ukupni dug zdravstvenog sustava bio je 9,2 milijardi kuna. I tada Vlada donosi odluku, povećavaju javni dug za 6,5 milijardi. Na kraju 2014., nakon što je uneseno 6,5 milijardi, ukupni dug je oko 7,2 milijarde. Na kraju 2015. godine dug iznosi 8,1 milijarde, Na kraju 2016. 8,15 milijardi, a sad je već na 8,2 milijarde. Dugovi su naslijeđeni. koliko god nastojimo racionalizirati, na dio toga nismo mogli utjecati.
U tome postoji i čitav niz neracionalnosti i nelogičnosti. Što ste napravili da se racionalizira sustav?
Postoje neracionalnsoti i nema nijednoga mjesta gdje se ponešto ne može uštedjeti. Ova Vlada je krenula u proces. Napravili smo povezivanje 12 bolnica, time okupljamo kadrove na jedno mjesto, alate. Time će se ostvariti male uštede. Dižemo kvalitetu i sigurnost pacijenata i mi ćemo taj proces napraviti. Političari samo govore i glavne su im riječi reforme. Mi strpljivo radimo na tome, spajat ćemo laboratorije. Ova Vlada neće stati i nadam se da će i oni koji dođu nakon nas nastaviti. Nema toga modela za rješavanje zdravstvenog sustava preko noći.
Rekli ste da treba uprihoditi tri milijarde. Kako?
Kad dođe trenutak do pripreme novog Zakona o zdravstvenom osiguranju analizirat ćemo modele. Postoji puno modela i ne treba ih izmišljati. Počev od toga što rade druge zemlje. Hrvati s 15,5 posto izdvajanja u zdravstvo spadaju u sami svjetski vrh.
Jedan od modela je i povećanje cijene police dopunskog osiguranja.
Ja sam sklon preventivnim modelima, gdje taksa prvenstveno čuva zdravlje. Što manje djece bude pilo, pušilo, bilo u kockarnicama, time će se njihove zdravlje i obitelji čuvati. Tamo gdje bolest uđe u obitelj, nema više mira.
Zakon o zdravstvenoj zaštiti je u pripremi. Je li istina da imate problema u radnoj skupini?
Mislim da je priprema Zakona o zdravstvenoj zaštiti bila na najvišoj demokratskoj razni i cilj je bio uključiti što više dionika. Povišeni tonovi su normalna stvar. Ja imam izvrsne odnose sa svim hrvatskim liječničkim grupacijama. Razlike u mišljenju su normalne.
Kolektivni ugovor za liječnike?
Ako ja govorim o liječnicima, onda sam subjektivan. Ako govorim o liječničkom sindikatu, ja sam ga osnivao. Ako ja kažem da su liječnici nezaobilazni, da su stožerna populacija koja nosi zdravstveni sustav i da bez njih nema zdravstvenog sustava, ako ti ljudi znaju na svjetskoj razini raditi i za puno veće plaće nego što mogu dobiti u Hrvatskoj, onda se ne može raditi na kolektivnom ugovoru da oni ne budu uključeni.
Puno interesa izazvao je novi model koncesija. Namjeravate ukinuti koncesije, a ordinacije dodijeliti liječnicima. Koji je to model?
Ništa se novog ne događa, mi samo idemo urediti sustav. On je krenuo sa zakupcima devedesetih i s koncesionarima kasnije. S novim zakonom to uređujemo.
Kako će se odlučiti tko će dobiti ordinaciju?
Oni koji su u ordinacijama naravno imaju prednost. A kad taj liječnik ide u mirovinu, godinu dana ranije mora uvesti u sustav novoga liječnika, koji mora raditi i dobiti povjerenje ostalih pacijenata i uz suglasnost institucija može mu je prepustiti.
Što će to značiti za pacijente?
Sve ono što sad ne plaćaju neće plaćati ni dalje, a što će ponuditi liječnik, ovisi o uređenosti odnosa pacijenta i toga liječnika.
Što je sa specijalizacijama i specijalizantima?
Zakonom će se urediti. Nadam se da bi zakon mogao biti do Božića.
U čemu je problem s listama čekanja?
Mislim da su liste čekanja velik problem i žao mi je što pacijenti moraju čekati, ali raditi populističke mjere pred izbore isto nije dobro. Liste čekanja ćemo urediti s prioritetnim listama čekanja, a to znači da ozbiljno bolesni ljudi ne smiju čekati više od 7 dana na prvi pregled.