Željka Markić, predsjednica udruge U ime obitelji, u proteklih nekoliko mjeseci prema Vladi i Saboru pokrenula je niz novih inicijativa.
Udruga se snažno protivi ratifikaciji Istanbulske konvencije, sa sindikatima traži ograničavanje rada nedjeljom, a Željka Markić u fokus javnosti došla je ovih dana zahtjevom da se stane na kraj blokiranju profila na Facebooku na kojima se pozitivno govori o Hrvatima iz BiH koje je Haški sud prošli tjedan osudio za ratni zločin.
“Hrvatska ima na raspolaganju iste mehanizme i odgovornost štititi ustavna i temeljna ljudska prava svojih građana, kao Njemačka – koja je osigurala da se Facebook drži njemačkih zakona te mu je čak odredila visoke novčane kazne ako to ne čini. Posljednjih tjedan dana na Facebooku se brišu objave i blokiraju profili svih onih koji objavljuju ili dijele sadržaje u kojima se iznose povijesne istine o ratu u BiH, posebice o logorima i zločinima Armije BiH, etničkom čišćenju koje je provela Srbija te o izrazito pozitivnoj i u vojnom smislu pobjedničkoj politici Republike Hrvatske i Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne, a onda i generala Praljka. Hrvatsko vojno-političko djelovanje porazilo je Slobodana Miloševića i Srbiju i u ratu u Hrvatskoj i u BiH. Takvo jednostrano blokiranje tisuća ljudi, intelektualaca, svjedoka zločina, portala, stranica, zaustavljanje iznošenja povijesnih činjenica i stavova nasilno je upravljanje društvenom raspravom i nedopustivo je u državama koje sebe smatraju slobodnima”, rekla je Željka Markić u intervjuu Večernjem listu.
S druge strane, imamo zabilježene ozbiljne prijetnje prema političarima i novinarima koji kritiziraju Praljka i nekadašnju politiku Hrvatske prema BiH.
“Rado bih da se napokon standardizira pojam “ozbiljne prijetnje”. Naime, kad se mailom šalju uvrede i prijetnje smrću meni i kolegama iz udruge U ime obitelji ili kad iz udruga koje se, tobože, bave ljudskim pravima traže da se zabrane medijski nastupi osobama s čijim se vrijednostima oni ne slažu – kao što je gospođa Benčić, u maniri pravog demokrata, tražila za mene – onda se to tumači kao “sloboda govora kojoj su izložene javne osobe”. A kad se iste takve uvrede i prijetnje mailom upute nekom drugom – onda naglo postanu ozbiljne prijetnje. Kad se na Indexu vrijeđa i poziva na ubojstvo branitelja Đure Glogoškog, onda je to sloboda govora, a kad se vrijeđa i prijeti ubojstvom Indexovu novinaru, onda je to ozbiljna prijetnja. Ja sam za strogo sankcioniranje uvreda i prijetnji. Bez obzira na to tko ih upućuje i kome su upućene. Ali, očekujem iste kriterije za sve.”
Moraju li političari i novinari bespogovorno prihvaćati ono što Sabor deklaracijama utvrdi kao istinu?
Cenzura je svaki oblik protuzakonitog sprječavanja informacija od javnog interesa. U Hrvatskoj ima puno cenzure i autocenzure – javnosti se protuzakonito uskraćuju informacije o nezakonitom bogaćenju političara, trošenju poreznog novca, korupciji, interesnim lobijima po čijoj mjeri se pišu zakoni koji ovršuju i blokiraju desetke tisuća hrvatskih građana da bi se zaštitili nečiji financijski interesi, cenzuriraju se, na primjer, za javnost važne informacije o povezanosti plinskih društava s HNS-om, SDP-om i HDZ-om. Ali, to ne bih brkala sa sprječavanjem iznošenja laži. Sprječavanje širenja laži nije cenzura.”
Vlada je prošli tjedan donijela antidiskriminacijski plan u koji su vraćeni neki prethodno izbačeni dijelovi. Snažnije je naglašena uloga građanskog odgoja, spominju se prava LGBT osoba, pojmovi “rod”, “rodne manjine” i “rodni identitet”, a vraćeni su i dijelovi o reproduktivnim pravima žena. Kako komentirate taj obrat u odnosu na prethodnu verziju s početka godine?
“Nisam još imala priliku pročitati akcijski plan koji je Vlada donijela prošli petak u Osijeku. U ime obitelji je protiv svakog oblika diskriminacije. Najviše slučajeva diskriminacije vezano je uz kršenje radnog prava žena koje se pri zapošljavanju diskriminira žele li imati djecu ili ako ih već imaju. Smatramo problematičnim da se na suzbijanje diskriminacije u području rada i zapošljavanja trudnice i samohrane roditelje prikraćuje u odnosu na spolne i rodne manjine, što je posve neodređen i fluidan pojam. Ako je istina da Vlada nije prihvatila mjere koje se tiču dokazane diskriminacije brojnih hrvatskih građana nauštrb mjera koje donose kako ih ne bi kritizirale i napadale radikalne, ideološke skupine, onda je to velika šteta i mogu samo pretpostaviti da se radi o političkoj trgovini premijera Plenkovića i HNS-a.”
Protivite se i ratifikaciji Istanbulske konvencije i kao problem ističete definiciju roda. Možete li objasniti što konvencija mijenja u odnosu na važeće zakonske definicije?
Istanbulska konvencija ima pozitivni dio, koji se odnosi na zaštitu žrtava nasilja, i negativni, koji pod krinkom zaštite žena i djece nameće neznanstvenu rodnu ideologiju. U srpnju je Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji usklađen s odredbama konvencije koje se odnose na zaštitu žrtava nasilja. Dakle, pozitivni dio konvencije je već u primjeni. Istanbulska konvencija je prvi međunarodno obvezujući dokument u koji je unesen pojam rod te se nameće svim zakonima države koja je ratificira, a njegovu primjenu nadzire odbor koji je osnovala Istanbulska konvencija. U nekim državama već sada djecu u vrtićima i osnovnim školama podučavaju da muškarac i žena nisu definirani spolom, već da su “muškarac” i “žena” svi oni koji se poistovjećuju s tim terminima, bez obzira na svoj spol, kao što kaže konvencija. Istraživanja pokazuju da je mali, ali nama važan, broj djece i adolescenata koji razvijaju poremećaj rodnog identiteta tijekom normalnih procesa sazrijevanja te da kod njih u iznimno visokom postotku poremećaj prolazi sazrijevanjem bez ikakvih intervencija, zapitajmo se kakve učinke na tu djecu ima nametanje rodne ideologije i neznanstveno relativiziranje biološkog spola i identiteta vezanog uz njega. Upravo zbog rodne ideologije, konvenciju nije ratificiralo oko pola država članica EU i Vijeća Europe. U Slovačkoj je lijeva, socijaldemokratska vlada koju vodi sestrinska stranka SDP-a prije nekoliko mjeseci odustala od ratifikacije upravo zbog nametanja rodne ideologije. Više država koje su ratificirale konvenciju sad razmatraju pravne članke prema kojima mogu izići iz nje.”
Vlada je odbila prijedlog vaše udruge da se iz akcijskog plana ukloni mjera “praćenje dostupnosti zakonom reguliranih reproduktivnih prava u javnim zdravstvenim ustanovama”. Zbog čega vam je ta mjera neprihvatljiva?
Neprihvatljivo je da feminističke udruge, neki političari i nekoliko ginekologa stalno prisutnih u medijima tu mjeru zloupotrebljavaju za ukidanje prava svojih kolega, ginekologa, na priziv savjesti. U komunizmu su ginekolozi mogli biti samo oni koji su bili spremni raditi pobačaje. Apsolutno se protivimo tome da se odličnim ginekolozima koji poštuju znanstveno dokazanu činjenicu da život čovjeka počinje začećem, spajanjem spermija oca i jajne stanice majke, zabranjuje da se bave tom plemenitom granom medicine ili da se na njih radi pritisak da, suprotno svojim uvjerenjima, u znanosti utemeljenima, prekidaju život nerođenog djeteta”, rekla je Markić Večernjem listu.
