Kroz vjerne replike sedamdesetak predmeta, koji su se koristili od antike pa sve do iza srednjeg vijeka, u novootvorenom Muzeju torture u Zagrebu moguće je steći uvid u dugu i bogatu ljudsku povijest mučenja i kažnjavanja prijestupnika
Novootvoreni zagrebački Muzej Tortureum sadrži zbirku sprava i predmeta za mučenje koji su se upotrebljavali od antike kroz srednji vijek i kasnije. Riječ je o izlošcima koji su, zapravo, replike originalnih naprava, napravljene su po sačuvanim nacrtima, zapisima i usmenom predajom. Ova pomalo bizarna, ali intrigantna zbirka odražava prastari način odnosa prema osobama koje je društvo željelo kazniti, kako bi se izvršio teror kroz fizičko i psihičko maltretiranje vještica, pobunjenih kmetova, kriminalaca ili osoba koje su povrijedile osjetljiv javni moral, piše Anadolu Agency (AA).
Renata Santo je diplomirana etnologinja i kustosica ovog neobičnog Muzeja torture smještenog u neposrednoj blizini Trga bana Jelačića koji već svojom neobičnom uličnom reklamom, interaktivnom drvenom spravom za fiksiranje vrata i zapešća ruku privlači pažnju prolaznika.
Pri dolasku u ovaj muzej posjetitelj uz ulaznicu dobiva multimedijski hrvatsko-engleski vodič na kojem se nalaze fotografije i objašnjenja kako se svaki izloženi predmet koristio u povijesti. Uz vodič, dobiva se i karta grada s ucrtanim povijesnim lokacijama na kojima su u Zagrebu vršena mučenja. Ucrtana su npr. mjesta na kojima su spaljivane vještice kao i Markov trg gdje je, prema legendi, okrutno, užarenim kliještima i metalnom krunom mučen i pogubljen Matija Gubec, vođa Seljačke bune iz 1573. godine.
Muzej na osamdeset kvadrata prostora prezentira preko 70 predmeta koji su tematski vezani uz srednjovjekovlje, ali svoje korijene vuku u daleku antičku prošlost.
Kustosica Santo kaže kako su u muzeju htjeli potpuno dočarati atmosferu torture, tako da posebno osvijetljene izloške prati stalna zvučna kulisa, a tama koja vlada u prostoru obloženom crnom tkaninom simbolizira utamničenje i strah.
Giljotina, pendulum, maska srama…
Najatraktivnija i svakako najprepoznatljivija je giljotina, odnosno vjerna replika njezinog izgleda iz 1792. godine sa kasnije dodanim tzv. Bergerovim mehanizmom. U istoj sobi, koju osoblje muzeja čuva od fotografiranja kako sve ne bi bilo ispričano, nalazi se i pendulum. Pendulum je sječivo koje se njiše lijevo-desno, istovremeno se spuštajući prema podlozi na kojoj su nekad vezani ležali nesretni utamničenici u očekivanju prvoga reza masivne oštrice.
Pomalo šaljivo i groteskno djeluju metalni oklopi za glavu u obliku svinjske glave ili s obješenim zvoncem, tzv. maske srama, koje nije bilo nimalo ugodno nositi, jer su na glavi nanosile ozljede, priča kustosica. Maske s velikim ušima i jezikom bile su namijenjene ženama koje se optuživalo za prisluškivanje ili ogovaranje, a one sa svinjskom glavom ukazivale su slikovito na nečije ponašanje zbog kojega biva kažnjavan.
Drveni stolac za mučenje oblikom i veličinom nalik je sjedalu kakvog medijevalnog velikodostojnika, no metalni šiljci koji strše iz njega te metalni okovi za ruke i noge, s isto tako usađenim oštricama služili su, kaže pisana predaja, za mučenje, ali ne i usmrćivanje osuđenika.
Izloženi su i najrazličitiji oblici kliješta kojima se uz pomoć mašte i uz manjak empatije prema okrivljenom moglo raditi najrazličitije strahote. Tu su i razni posebno oblikovani škripci kojima se pritezanjem ekstremiteta nanosilo dugotrajne i teške patnje, pa bičevi, teške metalne kugle sa lancem za okivanje. Tu je i tzv. pojas nevinosti za kojega kruže priče kako se okivao oko pasa nevjernim ženama dok su im muževi na dugi period odlazili u križarske ratove, a koji su izazivali modrice i infekcije genitalnog područja.
Svi ovi eksponati poznati su današnjem čovjeku najviše iz filmskih prikaza, a njihovo razgledavanje djeluje terapeutski, smatraju autori muzeja, jer se uz nelagodu na pomisao kako bi grozno bilo biti žrtva ma i jednog od eksponata, u promatraču pojavi još veća sreća zbog činjenice da tome nije izložen.
No, u Tortureumu upozoravaju da ne smijemo zaboraviti kako nema niti jedne države u Europi, Americi i Aziji koja za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata nije imala logore za zatvaranje i mučenje “drugih i drugačijih”.
