Postajemo li polako liberalno društvo ili smo još uvijek daleko od toga? Popušta li Crkva u svojim čvrstim stavovima? Mogu li homoseksualne osobe uopće dobiti povjerenje birača na izborima? O ovim temama u Novom danu govorio je Damir Hršak, laburist i političar koji je prvi među svojim kolegama političarima priznao svoju homoseksualnu orijentaciju.
Vjerujete li da bi se među političarima koji izlaze na izbore mogao naći političar koji bi iskreno rekao koja mu je seksualna orijentacija i bi li takav političar mogao dobiti potporu birača?
“Bi. No nije presudno koliko će LGBT osoba biti u Saboru, presudno je kako će se izabrani zastupnici odnositi prema LGBT pitanjima i hoće li te osobe imati dostojanstven život”.
Imaju li ga sada i može li se sada u hrvatskom političkom životu biti osoba koja zastupa javno LGBT populaciju?
“Pa na dobrom smo putu. Sa sadašnjom vladom postignuti su ogromni uspjesi i koraci naprijed, u tom segmentu zaista Hrvatska raste. Iskreno se nadam i vjerujem da će koalicija pobijediti na izborima i da će u idućem mandatu doći do dodatnog poboljšanja života LGBT osoba. Bitno je da se shvati da je homofobija nekultura i nije civilizirana. Nema priznanja LGBT identiteta, priznaje se krivnja. Svatko tko u društvu veli “Ja sam gay”, to nije priznanje, to je iskaz. Jednako kao da vele da navijaju za Dinamo ili Hajduk ili da više vole odbojku nego košarku”:
Iznijeli ste javno svoju orijentaciju, kakva je bila rekacija stranke i birača na vaš iskaz?
“Laburisti su lijeva stranka pa se samim time ne očekuju nikakvi necivilizirani iskazi. Vjerujem da bi i u SDP-u i HNS-u bilo slično. Ja se bavim obrazovanjem, u tom segmentu imam određene rezultate i na temelju toga me stranka nominirala. Vjerujem i da druge LGBT osobe u sadašnjoj lijevoj koaliciji koje bi izašle u javnost sa svojim iskazima imaju rezulatate u svojim matičnim područjima”.
VEZANE VIJESTI
Bi li u stranakama desne političke opcije bilo moguće biti političar koji bi imao takav iskaz i da li to znači da u takvim strankama nema ljudi koji su druge seksualne orijentacije ili oni o tome ne smiju govoriti?
“U europskoj konzervativnoj desnici to je danas moguće. U HDZ-u i u Hrvatskoj naravno nije jer biti LGBT osoba i glasati za HDZ je objektivno gledano šizofreno. Sjetimo se, HDZ se o homoseksualnosti definirao kad se u Saboru iz usta saborskog zastupnika čulo da je svemir heteroseksualan. To nije rekao netko pijan poslije rakije i janjetine u seoskoj krčmi od HDZ-ovaca nego u Saboru, i onda je jasno za LGBT osobe gdje im je mjesto u HDZ-ovoj vlasti i ta osoba nije kažnjena”.
Koliko je vaše opredjeljenje utjecalo na vašu političku karijeru?
“U biti nije utjecalo. Radim na istoj problematici i imam iste aktivnosti. Ono što je bilo bitno i što jest korak naprijed je ohrabrenje drugim političarima da trebaju pokazati određeni stupnja odgovornosti prema LGBT populaciji i izložiti se kao primjer. Jer LGBT identitet nije perje u kosi i lagane pjesmice. To je od Platona, Michelangela pa i našlo bi se u južnoslavenskim književnostima lijepih primjera”.
“Mislim da to neće utjecati na moju karijeru. Vjerujem da će utjecati na osvješćivanje LGBT birača. Tri su mogućnosti. Jedna je da LGBT osobe glasaju šizofreno i glasaju protiv svojih prava i glas daju desnoj opciji. Drugo je da ih se njihova prava ne tiču i ne odu na izbore. Treća mogućnost koja je najbolja je da čovjek na glasačkom listiću glasa za SDP-ovu koaliciju i da javni iskaz da je slobodno ljudsko biće koje želi u hrvatskom društvu živjeti svoju sreću, slobodu i ljubav”.
LGBT teme nisu teme u političkoj kampanji, zbog čega?
“Raspravlja se i o tome čim se raspravlja o ljudskim pravima općenito. Nemoguće je da je netko tko je zadrti nacionalist istovremeno nije i homofob. Jednako tako je nemoguće da ukoliko se neka osoba zalaže za ljudska prava kaže da želi slobodu nacionalnog i vjerskog identiteta, a istovremeno da sputava slobodu po pitanju spolne usmjerenosti. To bi bilo šizofreno ponašanje. Ili je sloboda za sve ili stvarna sloboda nije za nikoga”, zaključio je Hršak.
