Puhovski: Javnost mora moći vidjeti snimku iz bolnice Jankomir, a politika se treba baviti tim slučajem

Tragični slučaj u Psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan na zagrebačkom Jankomiru gdje je 32-godišnji Kristian Josip Periš izgubio život, a četvorica medicinskih tehničara osumnjičena su za njegovo ubojstvo te prethodno situacija u zagrebačkom KBC-u Sestara milosrdnica gdje je desetak radiologa najavilo otkaze bude li im šefica odjela ponovno Dijana Zadravec, navodno uz pomoć političkih veza imenovana na to mjesto, potaknuli su proteklih dana niz političkih obračuna, u prvom redu na relaciji HDZ-Možemo! i u Hrvatskom saboru i u zagrebačkoj Gradskoj skupštini.

Treba li se politika miješati u slučaj Jankomir, pitali smo političkog analitičara Žarka Puhovskog. On puno ne dvoji oko toga.

"Snimka iz Jankomira je osvješćujuća"

"Mislim da je situacija kada netko u javnoj instituciji izgubi život legitimno političko pitanje. Priča da se politika ne treba u to miješati je, po mom sudu, besmislena. U toj situaciji treba nešto učiniti ili na stegovnoj razini ili na razini propisa, dakle zakonodavno, a to su elementi političkog života. Legitimna je politička reakcija na taj slučaj", smatra.

Osvrnuo se i na, kako ju je nazvao, nepojmljivo promašenu reakciju Hrvatskog novinarskog društva (HND) koje je osudilo objavu snimke s nadzornih kamera iz bolničke sobe u kojoj je nad Perišem primijenjeno fizičko nasilje zbog čega je, vjerojatno, ubrzo potom preminuo.

"Naprosto sam zaprepašten time kako se HND malograđanski skandalizira nad time da se vide lica ljudi koji nekome oduzimaju život ili lice nekoga kome su uzeli život. Prije par godina priča u kojoj se radilo o Georgeu Floydu (više o tom slučaju OVDJE) jasno je razriješena tako da je rečeno kako javnost, kada se nekome uzima život u javnom prostoru, mora moći to vidjeti. Kod nas je u zakon ubačena glupa malograđanska fraza o "uznemiravanju javnosti". Tko je uznemiren nek' ne gleda. Ali snimku situacije u kojoj se u jednoj javnoj bolnici de facto uzima život osobi koja je već pod fizičkom stegom i ne može se micati ne samo da je potrebno, nego je po mom sudu i nužno vidjeti. Ta snimka je osvješćujući element, imala je funkciju lječidbenog šoka."

"Slučaj Zadravec je ozbiljan problem, ali neusporediv s ovim"

Na isti se "malograđanski" način, dodaje Puhovski, govori kako se politika ne bi trebala miješati u taj slučaj.

"Ne odlučuju u takvoj situaciji samo tih četvero bolničara i jedna liječnica ili ne znam koliko ih je već tamo bilo, koji se očito ne snalaze. Mora postojati kontrola nekih organa, državnih ili gradskih. A to su politički organi", kaže.

Vezivanje situacije iz bolnice u Vinogradskoj i tragičnog slučaja iz bolnice na Jankomiru smatra ružnim jer su te situacije neusporedive.

"Dosta cinički raspravlja se o tomu je li Dijana Zadravec, za tu funkciju očito nesposobna osoba, trebala biti izabrana ili ne. Kažem nesposobna jer su ljudi koji tamo rade očito protiv nje. Ona je možda najbolja liječnica, ali je nesposobna za vodstvo te skupine ljudi jer oni je naprosto ne žele. To je ozbiljan problem, ali je neusporediv s oduzimanjem života."

Kekin prešutjela, Tomašević nespretno reagirao

"Zaprepastilo me kako je u utorak u Saboru, kada se o tome raspravljalo, Ivana Kekin koja se inače bavi problemima zdravstva, tri puta govorila, ali nijednom nije spomenula Jankomir. I tu je djelomično HDZ politički poentirao jer Kekin tada uopće nije reagirala, a Tomislav Tomašević je reagirao nespretno na sva usta hvaleći ravnateljicu bolnice u Jankomiru (Majdu Grah, nap.a.) da bi u četvrtak mrtav-hladan rekao da je ona dala ostavku", nastavio je Puhovski.

Kaže kako je gradonačelnik Zagreba tada izgovorio jednu potpunu besmislicu.

"Tomašević je rekao da nakon što je ravnateljica dala ostavku bespredmetnim postaje zahtjev za njenom smjenom. To nije istina. To što je dala ostavku ne znači da je ne mogu smijeniti jer ostavka je njena privatna stvar, a oni koji upravljaju institucijom kojoj je bila na čelu mogu je smijeniti ako smatraju da njena ostavka nije dovoljna kazna za njezino ponašanje. Osim toga, on nije imao potrebu jednu riječ reći o tomu kako je do dan ranije smatrao da je s ravnateljicom sve u redu. I da je počela gledati snimke onoga što se dogodilo nakon 14 dana. To je naprosto nepojmljivo", smatra Puhovski.

"Nije to KBC Rebro, nego trokatnica u kojoj se svi znaju"

U Tomaševićevom slučaju, kaže, radilo se o komunikacijskoj nespretnosti koja je u toj situaciji bila itekako važna.

"On je istoga časa trebao tražiti suspenziju ravnateljice jer je naprosto odgovorna po onoj formulaciji "znao je ili morao znati" koju je koristilo Haaško sudište. Znači, ne tvrdi se da je znala, ali je po hijerarhijskoj odgovornosti ravnateljica naprosto trebala ili morala znati. Nije bolnica u Jankomiru kao KBC Rebro po broju ljudi, to je trokatnica u kojoj se svi znaju."

Stoga je, kaže Puhovski, politička odgovornost nesumnjiva.

"Kada netko izgubi život, to je stvar za žurnu reakciju, da se to više ne bi događalo. Ali tamo (u gradskoj upravi) nisu dali do znanja da su pokrenuli ikakav postupak utvrđivanja odgovornosti."

"Kod dijela HDZ-ovaca proviruje zluradi primitivizam"

Nedugo prije nego što je u javnosti buknula priča o Periševoj smrti, Možemo! je surfao na valu priče o političkom kadroviranju u bolnici u Vinogradskoj. Pa kada je priča iz bolnice u Jankomiru izašla u javnost, ta se stranka našla u defanzivi. S druge strane, HDZ-ovci su od saborske do gradske, zagrebačke razine doimali se neobično dobro pripremljenima i uigranima za napad na Možemo!.

"Čak su i Georgea Floyda uveli u priču, što me jako ugodno iznenadilo. No kod jednog dijela HDZ-ovaca proviruje žalosno zluradi primitivizam tipa: "Aha, vidite da niste sposobni. Vi ste puno gori od nas." Stvar se svela na ono što se u crnogorskoj poslovici kaže "čija nana crnu vunu prede" i to je dijelom oslabilo poziciju HDZ-a. Kao i obično, SDP se drži malo nesvrstano. Međutim, Možemo! i dalje ima ideju svete pravednosti - drže da su načelno u pravu, a ako ima nekih sitnica koje to kvare, onda su to zavjere."

Desetljećima isto u psihijatrijskim ustanovama

Puhovski također ističe kako se sada svi skandaliziraju nad stvarima koje se već desetljećima događaju u psihijatrijskim ustanovama.

"To su fizičko nasilje i prekoračenje iole zamislivo dopustivog nasilja u ne tako rijetkim situacijama. Stvar je u tome da ni policija, a pogotovo ne ljudi koji rade u bolnicama, nisu tu da se tuku, nego eventualno da tuku, da primjenjuju silu ako drugačije ne može. A i to da "tuku" znači da to čine u sasvim izvanrednim situacijama, kakva je u ovom slučaju moguće bila. Ima situacija u kojima u tim bolnicama doista imate posla s ljudima s kojima nije moguć drugi oblik komunikacije, nego nasilje. No to, naravno, ne opravdava nasilje", kazao je.